REKLI SU O ''GLASU HOLMIJE''

U vremenima poremećenog sistema vrijednosti, kad nosioci novog globalnog poretka nastoje da tradicionalne kulturne i istorijske vrijednosti potisnu u stranu i na vidno mjesto istaknu nešto što nema dodirnih tačaka sa urođenom duhovnom snagom našeg naroda, grupa entuzijasta, okupljena oko Srbsko- istorijsko-kulturnog društva „Nikola Vasojević“ odlučila je da pokrene časopis „Glas Holmije“ i tako da doprinos očuvanju svega naprednog, po čemu smo se kroz vjekove prepoznavali u kulturnom i naučnom svijetu. Poznato je da se nekada oblast oko svete vasojevićke planine Kom, gdje živi najveće srbsko pleme, nazivala Holmija, što nas je i opredijelilo da časopis ponese naznačeno ime. Učinili smo to ubijeđeni da je upravo Kom, taj div među planinama, davao gorštačku i intelektualnu snagu narodu ovoga kraja, potrebnu da bi se opstalo na ovim prostorima i odoljelo brojnim udarima različitih zavojevača, koji su nastojali da porobe ponosno Vasovo pleme i izbrišu ga sa mape živih. Tim prije, jer je o Holmiji kao državi, odnosno kneževini maštao i jedan od najobrazovanijih Vasojevića Nikola Milošević Vasojević, poznat kao Nikola Konzul, koga je 30. maja 1844. godine smrt pretekla da svoju zamisao sprovede u djelo. 

Nastojaćemo da se između korica ovog časopisa nađe sve ono što zavređuje pažnju sa željom da, između ostalog, kao budni hronačari svoga vremena, odbranimo srbski jezik i ćirilično pismo, koje je vjekovima postojalo na Svetim vodama Lima. Isto tako, težićemo da, kroz pisani trag, saopštimo i sačuvamo naučnu istinu o našem vjekovnom trajanju, držeći se gesla: “Budimo uzorni potomci , da bi bili časni preci“. 

Zato vas uvaženi čitaoci, ovim putem, pozivamo na saradnju, ubijeđeni da ćete podržati naš poduhvat, kako bi zajednički odgovorili postavljenom zadatku. Vaš sud i sugestije biće glavne odrednice našeg budućeg djelovanja, jer glas naroda je Božji glas koga treba uvažavati, onako kako su Vasojevići uvažavali i u svojim srcima nosili amanet pradjeovski u kome stanuje nada za neko bolje sjutra. Na putu do tog boljitka potrebna su nam oštra pera i puno duhovnog mastila, koje će ostaviti trajni zapis jači od ognja i mača, koji visi nad našim glavama. Uvjereni da je Bog Vasojevićima i u ovim teškim vrenemim tako nešto i podario nudimo vam „Glas Holmije“, ili bolje rečeno „Glas istine“, u nadi da će zavrijediti vašu pažnju i interesovanje. 

1.Dobrašin Jelić književnik iz Beograda:

…''Ovaj broj jeste podsjetnik, ali donosi i najnovije vijesti iz oblasti stvaralaštva, koje nijesu za jedan dan, koje traju i koje će trajati, koje se, dakle, priključuju tradicionalnim vrijednostima.

rečenica potire svaku sumnju u vasojevićki separatizam, na šta bi upućivalo istorijski predložak – ideja Nikole Vasojevića Miloševića da, na prostoru Vasojevića, stvori državu, koju je nazvao Holmija, što bi moglo da znači: Brđanska zemlja. On samo hoće da Srbi u Vasojevićima, i ma gdje u Crnoj Gori, budu ravnopravni sa onima građanima Crne Gore koji se ne izjašnjavaju kao Srbi. Jer, Srbima iz Vasojevića Crna Gora je otadžbina. 

 

U svakom slučaju, ovo je lijep i koristan, a ne samo dobronamjeran, izraz kulturne inicijative, koju valja da pozdravimo, da doprinesemo i da joj poželimo da se sve više i sve bolje otjelotvoruje. 

Treba težiti najboljem, da bi se postiglo nešto približno tome čemu težimo. A da bi nešto bilo svjetsko, mora prvo da bude lokalno. Da se izbori za svoj identitet u svome mjestu, a zatim da se kleše u konkurenciji na širem prostoru. 

Izašlo je već nekoliko brojeva ovog časopisa, i on polako ulazi u naše kuće. Bilo bi dobro kad bi ušao u svaku kuću, a to nije nemoguće. U tome imaju udjela glavni urednik i redakcija, saradnici čaopisa, ali i čitaoci. Valja da podržimo ovaj izraz mogućnosti kulturnih prilika iz našega kraja, tako što ćemo ga čitati, kritikovati, ali i pohvaliti – ne treba da budemo kao oni koji sto godina strepe, da se neko njihov ne istakne. Tako, uz dobru volju koju su pokazali oni koji su se okupili oko časopisa, i uz našu podršku, nadam se da časopis može izrasti do onog nivoa kad će pojedini njegovi prilozi biti i jedna od „ponuda“ na „švedskom stolu“ kulture koja se stvara na srbskom jeziku, a ako nam se to desi, bićemo i jedna od „ponuda“ koje prihvata kulturno čovječanstvo.

Velika je zgrada naše duhovnosti i kulture, duboki su naši korijeni, tako da redakcija treba da se drži kriterijuma i pravca kojim se uputila i da ne podlegne osrednjim vrijednostima. Neka ovaj časopis bude brdo, vis, ostrvo, u našoj kulturi, što naziv „holmija“ znači. On to mora da bude, ako znamo iz koje osnove izrasta, kad se samo sjetimo ko je sve i kako je neimario u oblasti naše kulture.Srećno!''

 

…''Toliko je plemenitosti u ovom inspirativnom zanosu mladih ljudi iz Vasojevića da oni ili ne štrecaju ili ne primjećuju kakvog su se ozbiljnog pothvata latili, uprkos saznanju da ni za prvi broj nemaju državnu potporu za pečatanje lista, nemaju ni krov nad glavom za svoju redakciju i redakcijski kolegijum, već pregnućem glavnog i odgovornog urednika, profesora istorije Gorana Kikovića, izdaju časopis u tiražu za koji prikupe dobrovoljni prilog u evrima za njegovo štampanje i u onom vremenskom intervalu, koji se pokaže optimalnim, dok se taj dobrovoljački posao ne završi!

Iako mi, u ovom času, liči na pisca ratnog dnevnika, koji svoje bilješke zapisuje u predasima borbi odnosno između dnevne angažovanosti u društveno-političkim aktivnostima odbornika gradske skupštine u Beranama i prosvjetno-pedagoške službe kao profesora istorije u školi, glavni i odgovorni urednik je, zajedno sa svojim ambicioznim entuzijastama i kolegama, okupljenih oko Srbskog istorijsko-kulturnog društva ''Nikola Vasojević'' u Beranama, već odštampao tri broja časopisa, o kojem danas imamo priliku da iznesemo svoje utiske, sugestije i ocjene.

Ti mladi ljudi namjeravaju da ''tradicionalnu kulturnu i naučnu baštinu našeg naroda'' učine dostupnom na širem prostoru, jer su svjesni da '' u vremenima poremećenog sistema vrijednosti, nosioci novog globalnog poretka nastoje da tradicionalne kulturne i istorijske vrijednosti gurnu u stranu''.

Samo ovo htjenje bi bio dovoljan osnov za javnu čestitku, ali se već nakon izgovorene blagonaklonosti prema ovakvoj nakani odmah jave i zebnje, da li će ovakav plemeniti čin zaživjeti, donijeti zrele i trajne plodove, koji će potomci moći da konzumiraju kao neophodni vitaminski dodatak u duhovnoj ishrani na početku novog milenijuma, pri pokušaju da svoje duševno zdravlje očuvaju od genetski modifikovane hrane, kojom su danas, a ubuduće biće još i više, izloženi u izobilju - do kraja svog zemnog života.

Prelistavajući prve brojeve primjećujem podosta od onog što bi moglo da opravda uredničke snove: od riječi urednika, pa intervjuâ sa značajnim ljudima iz Vasojevića, preko brojnih poglavlja koja obrađuju zavičajnu prošlost i u njoj znamenite događaje i ličnosti, zatim afirmacijom mladih stvaralaca i stručnim predstavljanjem značajnih i zanimljivih knjiga, sve do podsjećanja na zavičajnu toponimiju i geografiju, uz bilježenje i propagiranje rada srbskih udruženja iz Vasojevića, a sve to – iako skromno i u malom tiražu – podosta kvalitetno redigovano i odštampano u prihvatljivom formatu i obimu, sa brojnim fotoprilozima razne i do sada, treba li posebno isticati, nedovoljno publikovane naučne građe, čine nas zasad zadovoljnim i opredijeljenim da svaki naredni broj iščekujemo s ozbiljnom dozom znatiželje i grudom nepomućene radosti da ćemo u njemu pronaći nešto od onoga što do sada nijesmo znali ili pak bolje upotpuniti naša već oformljena saznanja o raznim društvenoistorijskim temama, sa podacima koja uz njih idu.

Razgovarajući sa glavnim i odgovornim urednikom upoznao sam se sa njegovim čvrstim stavom da će ovaj časopis biti servis istinite prezentacije istorijske i kulturne zaostavštine našeg zavičajnog podneblja, bez uplitanja u dnevnopolitičke i politikantske igrokaze svakodnevnice, što će mu sigurno omogućiti da zavrijedi poštovanje ne samo laičke, već i stručne javnosti, na svim prostorima do kojih dopre. Lijepo je čuti da su prve brojeve časopisa već dobili i brojni naši ljudi u dijaspori, čak i na drugim kontinentima.

Ukoliko se takva uređivačka politika bude njegovala dosljedno i kontinuirano, time će se, vjerujemo, oformiti i veća naklonost mnogih pismenih ljudi iz Vasojevića, koji imaju široka i raznovrsna interesovanja, a svoje stvaralačke domete su krunisali u mnogim objavljenim knjigama, nekim čak i kapitalnim, a uz takvu autoritativnu političku, kulturnu i naučnu elitu uvijek će rado pristizati i mlađi, pa će se saznajno-vaspitni kao i naučno-obrazovni smisao i značaj takvog časopisa iz broja u broj jasno profilisati kao njegova prva odrednica vrline i kvaliteta.

Bude li tako, mala i ovažna redakcijska družina biće ne samo ohrabrena i motivisana, već će biti i ojačana, jer će joj se postepeno pridruživati i mnogi drugi, koji do sada nijesu mogli, znali ili smjeli da svoje stvaralačke intencije učine javnim.

Bude li tako, onda će se ovaj ''ratni dnevnik'', kako ga uz sve ograde o doličnosti poređenja nazvah na početku ovog izlaganja, pisati u boljim uslovima, sa očekivano defeinisanim koordinatama uređivačkog i izdavačkog poslovanja, pa već predviđam da će oni, koji budu prisutni na proslavi prvog jubileja ovog časopisa – o desetogodišnjici njegovog izlaženja – moći da ispišu zreliju i konzistentniju kritiku, ne štedeći se da mu štogod u prilog kažu, nego što to danas može da izgovori njegov prvi ''izvjestilac''. A taj jubilarac će moći, između najnesumnjivijih istina, koje će do tada biti primijećene, izreći prvu, već danas nepobitnu: ''Dragi prijatelji, prije dest godina, u doba prvih profesora crnogorskog jezika, koji su bili izražajno moćniji od zatečenih, jer u svom jezičkom korpusu imadoše i dva slova pride, otpočelo se sa štampanjem lista na svom jeziku i svom pismu, srbskom, ćiriličnom, a danas dok dlanom o dlan slavimo deseti rođendan''!...

 

3. Mihajlo-Mikan Perović,
O časopisu je govorio i pisac i hroničar, koji je izlazak ''Glasa Holmije'' doživio ''…kao još jedan trezven glas protiv sve agresivnije kulturne i istorijske epidemije koja je zavladala današnjim svijetom, a zove se samoporicanje…''. On je podsjetio da je ovo ''…časopis kulturnih poslanika Vasojevića i da je stigao na ove prostore kao otrežnjenje i vraćanje realnosti. Svojim stručnim pogledom na istoriju i sadašnjost svaki tekst podsjeća da si svoj ako si na svome, ako znaš svoje korijene…''. Perović je istakao da ''…onima koji još drže do tradicije i svoje časne istorije ''Glas Holmije'' je dragocjen podsjetnik, a za mlade naraštaje specijalni udžbenik istorije…''.

4.Branislav Otašević,predsjednik Udruženja srbskih književnika u otadžbini i rasejanj- Andrijevica:

Šta mislite o pokretanju našeg časopisa?

''Pokretanje časopisa „Glas Holmije“ doživljavam kao nešto značajno za kulturni život na ovim prostorima. Nadam se da će svojom sadržinom izazvati pažnju i pronaći put do čitaoca. Ujedno odajem zahvalnost ljudima koji su, u ovim kriznim vremenima, smogli snage da uđu u ovu priču, koja sa sobom nosi veliko odicanje i određene rizike. Vjerujući u onu narodnu da “Pregaocu bog daje mahove“ želim da „Glas Holmije“ doživi brojna izdanja na zadovoljstvo svih onih koji su željni duhovne hrane i sveukupnog blagostanja''.

5.Raslav Ćiro Babović,predsjednik Udruženja Vasojevića za Berane i Andrijevicu i plemenski starešina:

Šta mislite o pokretanju časopisa ''Glas Holmije'' i o našem prvom broju?

''Dobro je poznato, i to ne samo u Srbiji i Crnoj Gori, da su ljudi ovoga kraja, kao rijetko gdje, težili da se školuju, bez obzira na siromaštvo i neprekidnu borbu za slobodu. Naš kraj ima najviše obrazovanih i školovanih ljudi, koliko samo imamo doktora nauka i stručnjaka u svim oblastima. Zato je prirodno da ispod gorostasnih Komova počne sa radom jedan ovakav časopis, gdje se na kvalitetan način obrađuje naša slavna prošlost, duhovnost, kultura, književnost, jer Vasojevići imaju šta i danas da ponude. Zato vaš smjeli poduhvat i podržavam i želim da nastavite sa mnogo energije i znanja, kako to mladosti i priliči.''

6.General dr Luka Kastratović,predsjednik Udruženja Vasojevića:

Šta mislite o pokretanju časopisa ''Glas Holmije'' ?

os Pokretanje časopisa je zaista pozitivna stvar. Časopis je sebi dao veliki zadatak sa ciljem da proprati sve aktivnosti na području Vasojevića i da povezuje Vasojeviće širom svijeta. "Glas Holmije" treba da ima značajnu ulogu u rasvjetljavanju i afirmisanju značajnih istorijskih događaja, kako bi motivisao mlađe generacije da rade za dobrobit svoga kraja. Pošto je Holmija vezana i za djelatnost Nikole Vasojevića, najškolovanijeg Vasojevića, ruskog generala, čovjeka koji je nacrtao sve karte (mape) dok je službovao u turskoj vojsci. Poznate su njegove namjere i pokušaji da formira treću srpsku državu pod nazivom Holmiju. Zato jedan od zadataka redakcije treba da bude da, pored drugih nerasvijetljenih istorijskih tema, do kraja rasvijetli ličnost Nikole Vasojevića, kako bi se izbjegle razne manipulacije na njegov račun.

7.Marko Đukić,predsjednik Podružnice Udruženja Vasojevića u Savinom Selu:

Kakvo je Vaše mišljenje o našem časopisu ''Glas Holmije'' ?

Sa velikim pijetetom čitam i razgaljujem dušu Vašim časopisom, jer je tematika fascinantna, svaka oblast je sadržajna, zasnovana na istorijskim činjenicama, potkrijepljena arhivskom građom, naučna, provjerena, i utvrđena naučnom istino. Posebno me oduševljava to što je urednik, novinari i publicisti veliki moji prijatelji i vrsni poznavaoci svog zanata. Zamjeram što list nije dovoljno publikovan i nije došao u dovoljnoj mjeri do čitalaca, po mojem mišljenju marketing se mora bolje odraditi. Čitalac da bi znao kakav je list mora ga pročitati, a posao je izdavača da to maksimalno odradi. Slažem se da je to problem materijalno-finansijske prirode ,da bi se povećao tiraž, i dostavile novine do čitalaca potrebne su veće pare.

8.Zoran Lakušić,profesor,predsjednik Upravnog odbora Udruženja Vasojevića''Vaso''Lijeva Rijeka'':

Šta mislite o pokretanju časopisa „Glas Holmije“?

Časopis je ozbiljan projekat grupe entuzijasta iz Vasojevića, koji nastoje da otrgnu od zaborava tradicionalne, kulturne, istorijske vrednosti našeg zavičaja. Ovu ideju podržavam, jer nam je ovaj časopis potrebniji nego ikad ranije. Da bi svoju dušu sačuvali, potrebno je njegovati zavičajnu istoriju, svoju kulturu, njegovati pretke svoje, a to upravo radi časopis „Glas Holmije“.

„Glas Holmije“ prihvatio se odgovornog zadatka, čuvanja i zaštite srpske nacionalne svijesti u Vasojevićima. Vasojevići zaslužuju da imaju svoj časopis, radi odbrane svog inditeta i tradicije. Jer se poslednjih godina iz crnogorske istorije, crnogorske svakodnevnice, crnogorske duhovne i ehtatološke azbuke izbacuje i performuliše sve što je na srbskom jeziku napisano i za srpstvo urađeno. Od „Glasa Holmije“ traži se da odgovor kako Vasojeviće, integrisati u jednu cjelinu i kako ostvariti kulutrnu autonomiju Vasojevića. Zasigurno je da će „Glas Holmije“ biti glas konstatnog svjedočenja istine o Vasojevićima na hrišćanski i stručan način.

9.Miodrag Miško Milošević,

Predsjednik Upravnog odbora izdavačke kuće ''Holmija''.

''A, sada bih samo kratko rekao nešto o časopisu Glas Holmije koji je nedavno pokrenut u Beranama i o kome će večeras još biti govora.

Odmah na početku da razriješimo pitanje riječi ''Holmija'' i izbjegnemo svako mistifikovanje. Holm je stara slovenska riječ koja je označavala brdo, planinu, pa su od nje nastali i nazivi Hum, i Kom, i dalje Humci, Zahumlje, Humska eparhija, Komovi itd. Oni koji su učili srbski jezik učili su i o pretvaranju glasa ''L'' u glas ''O''. Tako je, između ostalog, od riječi kotal nastala riječ kotao. Jedino se budal nije pretvorio ni u šta drugo-jednom budal vazda budala.

Što se tiče stvaranja države Holmije to su prije 170 godina riješili Njegoš i konzul Nikola Vasojević, na vrlo demokratski način. Našeg Nikolu proglasili su perjanici Toromani ubjedljivom većinom. Ako me sjećanje dobro služi bilo je 3:1 za njih i to je sve što ja imam o ovome da kažem.

Još na kraju:I izdavačka kuća Holmija i časopis Glas Holmije, koji je nastao nezavisno i sa drugom redakcijom od Izdavačke Kuće Holmija i izlazi od juna ove godine (do sada su štampana tri broja), u svojim namjerama imaju brigu za kulturno nasleđe Vasojevića, za pisanu riječ plemenitog kova i sve ono što stvara jedan normalan civilizovan narod. Izdavačka kuća Holmija vodila se do sada, a i u buduće će, dok ja budem na njenom čelu, isključivo estetskim i etičkim kriterijumima bez obzira na autorstva. Naravno, da smo u boljem materijalnom položaju više bi se bavili našom, vasojevićkom, kulturnom baštinom, ali daće bog pa ćemo svi živnuti i opametiti se.

Časopis Glas Holmije, kao što rekoh, izašao tek u tri broja u kojima je vidljiv napor redakcije da, osim odlične opreme, oplemeni i njegov sadržaj vrijednim i raznovrsnim sadržajem. Naravno, još je rano govoriti o sudbini ovog časopisa, jer pored najboljih namjera i makar imao najbolju redakciju, sudbina jednog časopisa zavisi od mnogo drugih činilaca. To su, prije svega, kompetentni, pametni, učeni i pismeni saradnici, materijalne mogućnosti, i iznad svega čitaoci. Bez brojnih i pametnih čitalaca nema ni časopisa.

U svakom slučaju plemeniti napor gospodina Gorana Kikovića i njegovih saradnika treba svesrdno pozdraviti i podržati, što večeras i činimo. Njima je zagarantovano mučenije, a na nama je da im olakšamo koliko možemo.''

Članovi Udruženja srbskih književnika u otadžbini i rasejanju koji su 14.februara 2013.u restoranu „Most“ u Andrijevici, na svečan način, proslavili 200 godina od Njegoševog rođenja i na prigodnoj svečanosti u Andrijevici ,promovisan je četvrti broj časopisa za književnost, istoriju i kulturu „Glas Holmije“, kojeg je pokrenula grupa entuzijasta okupljenih oko Srbsko istorijsko-kulturnog društva „Nikola Vasojević“.

10.David Lalić,pjesnik Član Udruženja srbskih književnika u otadžbini i rasejanju-Andrijevica

rekavši -''da „Glas Holmije“, prestavlja pravo osvježenje i duhivni biser u vremenima kada mračne sile žele da zatru sve što je srbsko.

- „Glas Holmije“ nas podsjeća da su Srbi narod snažnog nadahnuća i moralnog i intelektualnog nasleđa, a njegovo uredništvo se potrudilo da se između korica ovog časopisa nađe sve ono što zavređuje pažnju sa željom da, kao budni hronačari svoga vremena, odbranimo srbski jezik i ćirilično pismo. Autori tekstova kroz pisani trag, saopštavaju i čuvaju naučnu istinu o našem vjekovnom trajanju, držeći se gesla: “Budimo uzorni potomci , da bi bili časni preci'' - kazao je Lalić.

11.Miladin Joksimović,književnik i advokat, član Udruženja srbskih književnika u otadžbini i rasejanju iz Bijelog Polja.

''Večeras se pred vama predstavlja najmlađi književni list "Glas Holmije" časopis za književnost, istoriju i kulturu u izdanju Srbskog istorijsko – kulturnog društva "Nikola Vasojević" iz Berana a u organizaciji Udruženja srbskih književnika u otadžbini i rasijanju sa sjedištem u Andrijevici. Časopis je praktično tek registrovan zahvaljujući prije svega grupi entuzijasta koji su uspjeli za kratko vrijeme okupiti impozantan broj stvaralaca sa područja Vasojevića i gornjeg toka Lima kao dijela ukupnog srbskog govornog područja a već je iz štampe izašlo četiri broja,ovog najmlađeg književnog časopisa u Crnoj Gori.Mnogi prije nas su ukazivali na potrebu da učitelji i književnici kao čuvari srbskog jezika paze na njegovu čistotu,osobito da se klone i u govoru i u pisanju stranih riječi.Onako kako je još Nemanja upozoravao potomstvo''da je bolje izgubiti grad nego riječ''.

Podsjećam i ovdje na riječi svetog Stefana Nemanje koji zapisa:''Narod koji nema svoje knjige i svoja pisma,svojih knjigopisaca i knjigoljubaca nemože se nazvati narodom.Kažem ti, milo moje,govorenje je razgovor sa trenom.Pisanje je razgovor sa vjekovima.Pismena su najbolje zrnje sjemeno svakoga naroda.Klija se papira poslije hiljadu godina i rascvjetava se u glas i riječ,sliku i priču u misao i čuvstva i u davne srca otkucaje''. I upravo, među ovim koricama nalazi se bogastvo izraza jezičkog područja Vasojevića i Svetih obala Lima te dalje i šire nam otadžbine,tako da će i oni koji se budu dobronamjerno bavili pisanjem budućih rečnika biti u mogućnosti da od zaborava otrgnu mnoge ovdje iskazane riječi.

Ovih dana promovišući svoj nagrađeni roman''Veliki rat''Aleksandar Gatalica je rekao:''Nije ideal književnosti da piše ono što odgovara politici i pobjednicima.Zamislite kada bi imali državu kao da su je napravili Andrić,Crnjanski,Vuk,Dositej, i svi ostali.Iz tih književnih djela se vidi koliko nam je književnost značajna u očuvanju srbskog bića''

Pogotovu je to potrebno u današnjoj Crnoj Gori,podijeljenoj do bezkonačnosti gdje na vjeru,crkvu i srbski jezik kidišu sa svih strana,sa neskrivenom željom da se potre i izbriše sve što je srbsko u Sparti Srpstva.

Kroz prikaze date u ovom časopisu provejava u najvećoj mjeri kolektivan misao stvaralaca koji su prolazili i osjećali suštinu naših opstanaka koja misao nas je održavala kroz kataklizme naše burne prošlosti a bogame i sadašnjosti.

Očigledno je da kad se knjiga,istorija i kultura ujedine nešto se značajno dešava.Zato nam je i bila želja da pored pojedinačnih predstavljanja književnika,istoričara i poslenika kulture ovog i šireg područja,predstavimo vam ovaj časopis sa željom da pozlati misao stvaraoca u neprolazu etičkih vrijednosti Srbskog naroda naših prostora.Književnost zato i postoji da se kroz nju kaže ono što se nigdje drugo ne može a često i ne smije kazati.''istakao je na kraju Joksimović.

 

O časopisu su svoj sud dali i Dragan Ivanović,profesor i pjesnik: Darko Jovović .

SVE DOSADAŠNJE PROMOCIJE ''GLASA HOLMIJE''U SRBIJI I CRNOJ GORI