U Moskvi preminuo istaknuti ruski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost Aleksandar Solženjicin
On svega pola godine nije doživeo do svog 90. rodjendana. Detaljnije o tome u prilogu Vjačeslava Solovjova.
Aleksandar Solženjicin se pročuo širom sveta zahvaljujući svojim književnim delima u kojima je pokrenuo najakutnije političke teme. A težak životni put počeo je još na frontu kao komandant artiljerijske baterije. Tamo je 1945. godine bio uhapšen i osudjen na 8 godina logorovanja za kritikovanje Staljinovog režima. Nakon rehabilitacije počeo da se bavi književničkom delatnošću zasnovanom na uspomenama o logorovanju i kasnijem progonstvu. Istina, u tadašnjem Sovjetskom Savezu bilo je objavljeno samo nekoliko kraćih priča. Zatim su piščeva dela izlazila u tzv. „samoizdatu“ i inostranstvu. 1960-ih godina Aleksandar Solženjicin je počeo rad na svojoj najčuvenijoj knjizi, enciklopediji logoraškog života „Arhipelag GULAG“. 1970. Dodeljena mu je Nobelova nagrada za književnost, a kroz 4 godine, u vezi sa izlaskom 1. toma dela „Arhipelag GULAG“ na Zapadu, bio je proteran iz SSSR-a. Živeo je u izgnanstvu duge 2 decenije, a zatim se trijumfalno vratio već u novu Rusiju, gde je neprekidno radio do poslednjeg dana života.
„Nadam se da će se moji istorijski materijali, slike života i lica iz nemilosrdnih i nemirnih godina koje je doživela naša zemlja uvrežiti u glavama mojih sunarodnika. Ovo gorko domaće iskustvo će nas upozoriti i odvratiti od pogubnih grešaka“.
Poslednjih godina i dana života književnika priseća se njegova supruga Natalja Solženjicina
„Aleksandar Solženjicin nikada nije očekivao da će život tako dugo trajati. Bog mu je dao više godina iako je odavno bio spreman da će se život svakog dana završiti. Njegova majka je umrla u 49., a otac u 26. godini. Zato je na svaki dan reagovao sa izvesnim čudjenjem. Osećao se prema godinama, tj. dosta loše, ali svakodnevno je radio. Aleksandar Solženjicin se nikada nije bojao smrti, veoma svetlo se odnosio prema njoj“.
Već sada se može sigurno reći da Aleksandar Solženjicin nije samo klasik i da njegovo preminuće nije samo smrt književnog velikana. To je kraj epohe sećanje na koju je ostalo u njegovim uistinu enciklopedijskim delima. Zemlja i svet odaju poštu istaknutom piscu, jednom od najvećih sinova Rusije.
- Izvor
- Glas Rusije
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















