U Antici su mistici bili mudraci i filosofi.I upravo mistika ih je učnila mudracima. U krajnjem slučaju, najpoznatiji među njima, Sokrat ,potvrđuje takvu tačku gledišta.
Sokrat ( 469-399 pre nove ere) je tražio da svako otkrije istinu u sebi .
„Bosonogi mudrac „ Sokrat –je prvi duhovni učitelj Zapada, koga nazivju „bezbožničkim Hristom „ ili „hrišćninom pre Hrista“.
Mislilac prepun paradoksa, konzervativni učitelj mudrosti
Sokrat je prepun paradoksa.Počevši od izreke koja mu se pripisuje „Znam da ništa ne znam „ koju on nikad nije izgovorio,pa sve do toga da on kao najznamenitiji filosof evropske civilizacije nije iza sebe ostavio nijedan napisani redak , zato što je svo svoje učenje prenosio usmeno.
Sudeći po svemu, Sokrat je bio konzervativni učitelj mudrosti.
U njgovo vreme u Atini se prelazilo sa usmenog na pisani govor, pa je ogromna većina Atinjana tu novatoriju, pismenost, prihvatala nerado,bez preteranog entuzijzma.
Mudri Sokrat je video u pismenoti ne samo pozitivne , nego i negativne stvari.
Gavni nedostatak pismenosti veliki filosof je video u tome što ona kod čoveka stvara lažnu uverenost u sopstvenu erudiciju i obrazovanost koja se ustvari odlikuje površnošću ili , kako će to 24 veka
kasnije nazvati Solženjicin „ obrazovanštinom „. Napisana dela ne mogu obasjati tamu neznanja zato što nisu u stanju da nadomeste komunikacije sa živim njudima.
Sokrat, sin Sofroniska iz Alopeke
Njegovo pravo ime je :Sokrat, sin Sofroniska iz Alopeke.
Autor najnovije biografije antičkog mudraca, Igor Surikov , piše:
„Uobičajenih prezmena Grci nisu imali.Zvanično ime atinskog građanina sastojalo se iz tri komponente:ličnog imena, patronima ( sin tog i tog ) i demotika –koje ukazuje na pripadnost onom demu u kome je čovek upisan .
Demi su okruzi na koje se delila Atika, niže jedinice adminstratovno-teritrijalne organizacije.
Sokratov dem je Alopeka koja se nalazila u bližim predgrađima Atine, južno od gradskih zidina. „
Godina Sokratovog rođenja ( 469.pr.n .e) tačno utvrđena
Začuđujuće i za znatno kasnije doba, a da već ne govorimo za davnašnje starine,godina Sokratova rođenja ( 469.pr. n.e.) je utvrđena s velikom tačnošću.
Obično istoričari praktikuju da godine rođenja velikih ličnosti izvode iz posrednih izvora i navode ih u skladu sa našim sistemom računanja vremena .Tako na primer ,Periklova godina rođenja koja se navodi u leksikonima i enciklopedijama u izvesnoj meri je uslovna.Što se pak Sokrata tiče ,sa sigirnošću je utvrđeno da je rođen 469. godine pre nove ere.
Od oca vkv kamenoresca ili skulptora
U njegovoj najnovijoj biografiji je napisano :
„ Otac Sokratov, Sofronisk , je bio ili visokokvalifikovani kamenorezac ili pak skulptor,ali ipak nižeg stausa ,a ne umetnički delatnik , jedan od onih kod kojih su naručivali, na primer, nadgrobne spomenike.
U većini slučajeva ta razlika između kamerezačkog posla i skulptora nije dolazila do izražja zato što Heleni iz klasične epohe nisu povlačili principijelno nikakvu razliku između zanatstva i umetnosti.“
Dosta se zna o Sokratovoj majci ,Fenareti
O Sokratovoj majci,Fenareti ,zna se kudikamo više.Zanimljivo je samo po sebi što je uopšte došlo do nas samo njeno ime.
Jer, obično se imena grčkih žena sa izuzetkom hetera nisu izgovarala u društvu.Imena dama grčkog polisa postajala su poznata njihovim savremnicima jedino u slučajevima kad su se one same po nečemu proslavile postižući neki uspeh.Ali ne ni u kom slučaju samo po tome što su bile majke slavnih junaka.
Sokratova majka, Fenareta ,pre nego je postala Sofroniskova žena, bila je već udata za Heredoma i rodila mu sina Patrokla.Nepozanto je jedino da li se ona pre stupalja u drugi brak razvela od prvog muža, ili je postala njegova udovica.
Sokratova majka je bila babica i pomagala je porodiljama pri porođaju.Od naziva tog zanata ili profesije , porađanje ( na grčkom : maja ), Sokrat je napravio metaforu svog metoda obuačvanja za sticanje mudrosti, koje se od tog vreman naziva „majevetika“, u bukvalnom prevodu „babičina veština duha.“
Sokrat poreklom iz osiromašene aristokratije
Od davnih vremena se uvrežilo mišljenje da je Sokrat po svom poreklu pripadao nižim društvenim slojevima , to jeste da je iz prostog roda.
Međutim, u poslednje vreme neki naučnici počinju da zastupaju principjelno novo sudove po kojima je Sokrat potekao iz osiromašene aristokratije i daje sačuvao veze sa svojom iskonskom društevnom sredinom.
U prilog ove hipozete njeni zastupnici su kao argumenat ukazvali na ono mesto u Platonovim dijalozima u kojima Sokrat govoreći o svojim precima spominje legendarnog skulptora ,slikara i izumitelja Dedala koji“potiče od Hefesta, Zevsovog sina „.
Po grčkoj mitologiji Dedal je bio unuk ili praunuk atinskog cara Erehteja.
Nenadmašni majstor ironije
Autor najnovije Sokratove biografije, već spomiinjani Igor Surikov , navodi da je „Sokrat nenadmašni majstor ironije :čak niko od njegovih sabesednika nije mogao nikad shvatiti kad govori ozbiljno, a kad se šali“.
Osim svedočenja samog filosofa, sačuvani su i dokazi o naslednom prijateljstvu između porodica Sokrata i atinskog državnog delatnika i vojskovođe Aristida Pravednog.Istraživači podsećaju da u Atini 5. veka pre nove ere nije bilo zamislivo da postoje prijateljski odnosi između aristokrtskih porodica i nekih tamo „golja“.
Ovde treba obratiti pažnju na još jednu zanimljivu i malo poznatu čienjenicu.
Ime Sokratove žene, Ksantiple, odavno je postalo ukorenjeno zajedničko sa džangrizljivom ženom.
Mirto, druga žena Sokratova sa statusom naložnice
Međutim postoji i druga tradicija koju sretamo kod celog niza antičkih autora:Aristotela, Demetrija Falerskog, Plutarha,Diogena Laeartskog. Saglasno njoj ,Sokrat je imao i drugu ženu po imenu Mirto ( sa naglaskom na poslednji slog ) koju je on primao u svojoj kući ili da bi joj ispomagao u njenim potrebama ili da bi se izvršila naređenja građana kako bi u cilju bezbolnijeg porođaja porodilja anagažovale dve babice istovremeno.
Tu postoji velika razlika u mišljenjima.
Po nekim izvorima , Mirto je bila devojka, a po drugim Aristidova unuka, ili čak praunuka.Ima i onih koji smatraju da je Mirto bila Sokratova žena pre i posle Ksantiple , mada nisu retki ni oni koji zastupaju tezu da su i Mirto i Ksanatipla bile istovremeno Sokratove žene.
Ukoloko je ta hipoteza tačna, ispada da je Sokrat imao harem ili u krajnjem slučaju da je bio bigamista.Njegov biograf Surikov priskače u pomoć objašljavajući „ da po svom pravnom stautusu Mirto nije bila zakonska Sokratova supruga, nego samo naložnica“.
Podsećamo da su slobodne žene i čak atinske građanke u to vreme mogle postati naložnice.
S nemalom dozom uverenosti istraižvači su utvrdili da je Sokrat spasio Mirto od bede , pošto je , kako bi se danas reklo,„dekintirani „Aristid ostavio svoje potomke bez nasledstva.
Još jedan posredan dokaz da Sokrat potiče od plemenitog roda
Evo još jednog posrednog dokaza u prilog tezi da je Sokrat bio dalako od čoveka običnog porekla.
Muška varijanta imena njegove džangrizljive žene –Ksantipl –bio je popuaran u drevnom rodu Buzigov, kome je pripadao i veliki Perikle.Za čoveka običnog roda niko ne bi dao ženu iz aristokrtatske porodice . Sa Ksantiplom Sokrat se oženio kasno , kad je već imao 50 godina.U braku su imali tri sina:Sofroniska,Meneksena i Lamrokla.
Utmeljivač atinske ( atičke ) filosofije u svojtvu duhovnog učitelja je govorio-i to je došlo do nas blagodareći njegovom genijalnom učeniku Platonu ( 427-347 pre n.e.)
Otpadništvo od viših sila treba kompenzirati begstvom otuda , definišući filsofiju kao begstvo od svakidašnjih zala.“Zato treba otuda bežati ovamo,jer begstvo je prislino upodobljavanje k bogu, a upodobljavanje je sjediljavanje pravednosti s blagočašćem i blagorazumom.“
Sokrat se, po Ciceronu, uvek povinovao demonu
A evo šta Ciceron kaže o Sokratovom „demonu“.:
„On sam ( Sokrat), kao što znamo iz knjiga koje su napisali njegovi učenici , sokratovci,govorio je o sebi,da postoji nešto božanstveno koje je on nazivao „demonom,“i kojemu se on uvek povinuje,koje ga nikad ne pokreće,nego naprotiv, uzdržava.“
Danje će slavni rimski orator nabrojiti primere Sokratovog proviđenja.
O demonskom kod Sokrata su napisali studije Plutarh i Apulej i uopšte toj Sokratovoj sposobnosti je posvećen znatan broj radova.
Suđenje i smrtna kazna Sokratu prvi politički proces u istoriji ,neizbrisiva senka na atinsku demokratiju
Suđenje filosofou i mistiku Sokratu optuženom za „beščašće „ pripada religiozno-političkim procesima.
Suđenje Sokratu i smrtna kazna koja mu je izrečena jedan je od prvih u istoriji sudskih progona zbog drugačijeg mišljenja koje je trajno bacilo senku na atinsku demokratiju.
Podsetimo da je optužnica ovako glasila:
„Sokrat je kriv zato što ne poštuje bogove, koje poštuje grad, nego uvodi nova božanstva, i kriv je zato što kvari omladinu“.
Jednoga dana godine 399. pre nove ere u rasvit zore skinuše mu okove, a posle sunčeva zalaska donesoše mu čašu sa otrvom.Kukutom .