Veliki čovek koji se molio Bogu i držao se Rusije
Njegošev stric i prethodnik na vladičanskom tronu, Sveti Petar Cetinjski, u oporuci je zakleo narod, kako je zapisao, na «vernost pobožnoj i hristoljubivoj Rusiji», a Njegošu, kog je odredio za naslednika, poručio je da bude sa Bogom i uz Rusiju, čega se Njegoš kasnije i držao celog života, nakon što je i zvanično proglašen za vladiku od strane Ruske pravoslavne crkve u Sankt Peterburgu 1833. godine, čemu je lično prisustvovao i Car Nikolaj Prvi, a pomoću izdašne finansijske pomoći koju je tada dobio, započeo je snažan kulturni i prosvetni razvoj Crne Gore, a kao najvažniji korak u tom pravcu je bila kupovina štamparije u Peterburgu, koja je postala poznata kao Cetinjska štamparija.
A s obzirom da je uzore za svoja pesnička dela pronalazio u ruskoj kulturi, a posebno u stvaralaštvu Puškina, zanimljiv je podatak da je Njegoš služio i moleban za tog velikana ruske književnosti, a posvetio mu je i pesmu pod nazivom «Senima Aleksandra Puškina», u kojoj ga je opisao kao «srećnog pesnika velikog naroda». Takođe, o snažnom uticaju Puškina na Njegošev umetnički razvoj, govori i činjenica da je cetinjsku biblioteku opremio po uzoru na njegovu, a u radnom kabinetu je držao Puškinovu sliku.
Možda bi bilo zanimljivo osvrnuti se na neke Njegoševe mudrosti koje su postale nešto poput narodnih poslovica, a pogotovo bi mogle biti korisne i u današnje doba, kada se ponekad gube moralni orijentiri i duhovne odrednice, i kada zbog takozvanog medijskog spinovanja često postaje zamućeno i nejasno – šta je dobro i ispravno, a šta je stranputica i pogrešan put.
Na primer, možda bi valjalo podsetiti se Njegoševih reči da je «samoobmana ubitačna i za ljude i za narode», ili njegovih čuvenih stihova koje mnogi znaju napamet - «Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tiranin na slaba čovjeka, al tirjanstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija». A takođe vredi ponoviti i onu njegovu misao – da je «svako rođen da po jednom umre, ali čast i bruka žive dovijeka.»
Naravno ovo je samo jedan mali deo mudrih kazivanja. Međutim i tih nekoliko misli koje su ostale iza čuvenog vladike Rada, kako je bio poznat u narodu, bile bi dovoljne savremenim vladarima i vlastodršcima da sagledaju pravce i puteve svoje politike, te da ih uporede sa onovremenom politikom koju je sprovodio Petar Drugi Petrović Njegoš.
- Izvor
- Glas Rusije/ vostok.rs
- Povezane teme
- Rusija
- Srbija
- CrnaGora
- književnost
- istorija
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »

.jpg)














