Solženjicin o rusko-ukrajinskim odnosima 1981. godine
Nedavno, "Rosijskaja gazeta" objavila je zbirku tekstova, pisama i intervjua Aleksandra Solženjicina o rusko-ukrajinskim odnosima. Smatra se da će čitaocima biti interesantno da pročitaju klasika, čije reči sada izgledaju proročki. "Glas Rusije" počinje seriju malo poznatih tekstova Aleksandra Solženjicina.
Iz pisma Konferenciji o rusko-ukrajinskim odnosima u Torontu, Harvardom ukrajinskom istraživačkom institutu, april 1981 g., objavljen u "Ruskoj misli", 18.06.1981 (tekst je prvi put objavljen u magazinu "Zvezda", 1993, 12).
Poštovana gospodo!
Iskreno vam se zahvaljujem na pozivu na konferenciju. Na žalost, već dugi niz godina intenzitet mog posla ne dozvoljava mi da putujem i učestvujem u društvenim aktivnostima. Ali vaš poziv mi daje povod i pravo da iskažem neke misli u pisanoj formi.
Apsolutno se slažem da je rusko-ukrajinsko pitanje - jedno od najznačajnijih savremenih pitanja i, u svakom slučaju, odlučujuće važno za naše narode. Ali je smatram pogubnim podizanje strasti, tu temperaturu, koja oko njega raste.
...U trenutnoj povećanoj strasti - nema li imigrantske bolesti, gubitka orijentacije.. I ako vaša Konferencija počinje sa temeljnim dijalogom o rusko-ukrajinski odnosima, ne smemo ni jedan trenutak da izgubimo iz vida: odnose između naroda, a ne između dijaspore.
...Ja sam više puta govorio i mogu ponoviti, da niko ne može nikoga da drži uz sebe silom, ni jedna od strana u sporu ne može podvrgnuti nasilju niti drugu stranu, niti sopstvenu niti narod u celini, niti bilo koju manjinu, koja je deo nje - jer svaka manjina ima u sebi svoju manjinu... U svim slučajevima, mora biti prepoznato i implementirano lokalno mišljenje. Zato, sva pitanja se zaista mogu rešiti samo od strane lokalnog stanovništva, a ne u udaljenim emigrantskim sporovima pri deformisanim osećanjima.
... Posebno me pogađa takva nasilna netrpeljivost prilikom diskusija o rusko-ukrajinskom pitanju (fatalna za obe nacije i korisna samo za njihove neprijatelje), i ja sam sam - mešovitog rusko-ukrajinskog porekla, odrastao pod zajedničkim uticajem obe ove kulture, i nikada nisam video niti vidim antagonizam između njih. Ja sam često imao priliku da pišem i javno govorim o Ukrajini i njenom narodu, o tragediji ukrajinske gladi. Ja imam dosta starih prijatelja u Ukrajini i uvek sam znao za patnje Rusa i patnje Ukrajinaca u istoj liniji podkomunističkih patnji. U mom srcu nema mesta za rusko-ukrajinski sukob, i ako, ne daj Bože, dođemo do kraja, mogu da kažem da nikada, ni pod kojim uslovima, niti ću ja ići, niti ću pustiti svoje sinove u rusko-ukrajinski sukob - bez obzira koliko bi nas vukli ka tome bezumni ljudi.
Čitajte više na Ukrajina iz minuta u minut
- Izvor
- Glas Rusije/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
19. maja na beogradskom aerodromu upokojio se jeromonah Roman (Matjušin) — pesnik sa gitarom, monah i čovek koji je Srbiju nosio duboko u srcu....
9. maja 1945. godine u 00:43 po moskovskom vremenu u Berlinu je potpisana bezuslovna kapitulacija nacističke Nemačke....
U Moskvi je predstavljen projekat spomenika pukovniku Nikolaju Nikolajeviču Rajevskom, koji će biti postavljen na jugu Srbije....
U svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi u Ruskom domu u Beogradu, otvorena je izložba povodom velikog jubileja: 110 godina od formiranja Prve srpske dobrovoljačke divizije. Ova izložba okupila je ljubitelje...
Izložba slika tri umetnice - Irene Lazić, Ružice Mitrović i Ivane Stanisavljević Negić biće otvorena u četvrtak u Galeriji Narodnog univerziteta u Vranju. Otvaranje izložbe je zakazano za 18....
Džingisidi, kako se nazivaju potomci velikog osvajača, činili su političku elitu moćne mongolske države Zlatne horde....
Ostale novosti iz rubrike »
















