SPASA NAM NEMA- PROPASTI NEĆEMO!

Razgovor Gorana Kikovića, glavnog i odgovornog urednika ''Glasa Holmije'' sa Gojkom Raičevićem, predsjednikom NVO IN4S, Intervju sa Gojkom Raičevićem nije bilo lako dobiti. Ne zato što je predsjednik NVO „IN4S“, urednik istoimenog portala i lider Mirovnog pokreta „Ne u rat-ne u NATO“ od onih koji odbijaju novinare i saradnju, već što smo ga tražili u „nevrijeme“, baš uoči dolaska Hašima Tačija u Podgoricu. 

A kada režim „trenira strogoću“ tako što zgražava javnost ovakvom diplomatskom aktivnošću, ili kao što je nedavno bio slučaj sa uplovljavanjem „Kavura“ NATO nosača aviona, onda je Raičević na svom „poslu“      

 

Gojko Raičević , rođen: 23.09.1963. u Starom Baru ,opština  Bar, Jugoslavija, oženjen, otac  troje djece. Nakon odsluženja vojnog roka 1982-83 studira na Filozovskom fakultetu u Nikšiću Diplomirao 1988. i nosi zvanje profesor Marksizma. Nakon završenih studija i odbrane diplomskog rada odlučuje da putuje po svijetu. Putovanja po svijetu i višegodišnji život u Londonu zadržao ga je van Jugoslavije punih 12 godina, sve do aprila 1999.godine kada se po drugi put (bio je dobrovoljac u ratu u Jugoslaviji 1991-92) vraća u svoju zemlju da kao dobrovoljac služi državi u ratu protiv NATO agresora. Time je nastavio porodičnu tradiciju djeda Luke i pradjeda Joka, crmničkih pečalbara sa kraja pretprošlog vijeka koji su se vratili u zemlju sa početkom balkanskih ratova. 

 

 U Londonu je studirao engleski jezik na King strit koledžu, osnivač i direktor Firmfakt ltd . Po povratku u zemlju, od oktobra 1999. do 2003. godine radio kao direktor preduzeća Rusomont. Paralelno sa biznisom koji je vodio specijalizovao Evropske i jugoistočno-evropske integracije na Univerzitetu Crne Gore. Takođe, bavio se aktivno politikom od 2001 do 2008. godine. Biran za potpredsjednika Izvršnog odbora Srpske narodne stranke u dva mandata. Osnivanjem Srbskog nacionalnog savjeta, kratko vrijeme, obavljao je dužnost Generalnog sekretara Savjeta. Od maja 2008. (od sv. Đorđa) obavlja dužnost glavnog i odgovornog urednika portala IN4S. Predsjednik je NVO IN4S. Takođe, od osnivanja 30. 04.2011 izborom za predsjednika mreže nevladinih organizacija “Ne u rat-ne u NATO” koju danas čine preko 50 nevladinih organizacija i zvanično postaje lider antinato kampanje u Crnoj Gori. Državljanin Velike Britanije i Crne Gore. Govori srbski i engleski. 

 

RAIČEVIĆ: Udruženje „Kosmet“ je konstituent Mirovnog pokreta na čijem sam čelu i pruža značajan doprinos u borbi protiv pomahnitale NATO kampanje, pa je bio red da se uključim i pomognem koliko je to bilo moguće. I bez toga, ovakva bruka odavno nije zadesila Crnu Goru, a nije baš da ih nije bilo za vrijeme ovog režima.

Naša braća sa Kosmeta su, baš kao i građani Podgorice i drugih gradova, koji su bili na tom protestu, nisu smjeli dozvoliti da Tači pomisli da je zaista dobro došao, kako ga lažu njegovi domaćini. Vjerujem, da je posle protesta zaista i dobio takav utisak, a o tome svjedoči i niz otkazanih aktivnosti, ranije planiranih. Njegova se posjeta svela na „tamnovanje“ u Vili Gorica, gdje su tokom njegovog 24-časovnog boravka naizmenično dolazile delegacije crnogorskih najviših institucija na poklonjenje i slikanje.

 

 

RAIČEVIĆ: U novim okolnostima, koje su nametnute otcjepljenjem Crne Gore iz zajedničke države sa Srbijom, Srbi u Crnoj Gori se nisu najbolje snašli, a kao što znate to traje i do danas. 

U uniformnoj i jednoumnoj medijskoj atmosferi, uz par izuzetaka, portal IN4S je imao mnogo razloga za nastanak, a početni i osnovni cilj nam je bio da pariramo antisrbskoj kampanji čiji vrhunac nije prošao sa krađom referenduma i sticanjem nezavisnosti. Naprotiv. 

Od samog početka rada, IN4S se vrlo dosledno i posvećeno bavi raznim aspektima srpske kulturne, duhovne i materijalne baštine, a posebno pokušajima da se ta ostavština falsifikuje, negira i preinači u izmišljeni istorijski kontekst, iz kojeg kasnije ovaj režim promoviše nove „istine“, od one da je putujući cirkus Miraša Dedeića Pravoslavna crkva, da su Srbi u Crnoj Gori „okupatori“, pa preko raznih gluposti do one nedavne konstatacije premijera Đukanovića da je Gavrilo Princip terorista.

Dakle imamo čime da se bavimo i jedva postižemo da detektujemo sve aspekte asimilatorsko-pljačkaške politike, ili da nazovem to jednom rečju – aparthejda čije su žrtve Srbi u Crnoj Gori.

Moram reći vašim čitaocima da nije bilo lako održati portal od Đurđevdana 2008.godine do danas, kada smo izrasli u specifičan srbski medij, koji više niko ne može da ignoriše. Jedan smo od vodećih ćiriličnih portala u regionalnoj konkurenciji i svakako vodeći srbski portal u Crnoj Gori. Sve to postižemo, zahvaljujući velikoj požrtvovanosti i entuzijazmu cijelog tima mladih ljudi, koji su svjesni da je IN4S misija i poligon uz pomoć kojeg mogu da se bore da promijene stvari u Crnoj Gori. 

Kada kažem specifični, moram da objasnim, možda i da se pohvalim,  da smo jedini na Balkanu, a vjerovatno i šire, koji Srbiju, Crnu Gori i Republiku Srpsku, tretira kao jedinstveni medijski prostor. Na to bar imamo pravo, pa kome pravo-kome krivo.

A o kvalitetu, ažurnosti i drugim karakteristikama, bolje da vaši čitaoci sami daju ocjenu, jer vjerujem da čitaoci „Glasa Holmije“ dobro znaju sadržaj našeg portala.

Za skoro sedam godina rada, postali smo, između ostalog, hroničari diskrimacije u Crnoj Gori. Imali smo puno osmišljenih akcija, a evo izdvojiću samo neke: popisna kampanja “Ponosni na svoje srbsko”, desetine bilborda, deset hiljada knjižica “Tako su govorili”, dvadeset hiljada instrukcija za popis 2011., na stotine video priloga iz svih krajeva Crne Gore, sprečavnje krađe važnih istorijskih dokaza, kao što je natpis ispod spomenika Božidaru Vukoviću „prvi srbski štampar“, koji su htjeli da izmijene i niz drugih, pa ću biti neskroman da kažem, kako ovaj intervju nije dovoljan da se pobroje baš sve. 

I na kraju, mada ne i manje važno od pobrojanih aktivnosti,  portal IN4S pruža značajan podstrek antinato kampanji u Crnoj Gori, parirajući svakodnevnoj režimskoj kampanji u brojnim medijima i prateći aktivnosti političkih i nevladinih subjekata koji preduzimaju akcije da se NATO drži što dalje od granica ove države. 

 

RAIČEVIĆ: Kada je postalo sasvim izvjesno da režim, oličen u dvoglavoj koaliciji, neće prezati da državu uvuče u taj ratni savez, uprkos značajnom, većinskom protivljenju stanovništva, javila se potreba da se taj otpor institucionalizuje i uobliči u neku organizaciju. 

Pokret je formalno stvoren u Murini, na obilježavanju 12. godišnjice zločina NATO pakta koji je napravljen u toj maloj varošici. Ta nevina djeca, koja su stradala na murinskom mostu, postala su naš zavjet i obaveza. Obaveza da pamtimo pravo lice Atlantskog saveza i da na njega podsjećamo druge oko sebe. Oni koji su bez povoda i razloga gađali Murino, nemaju prava da se nazovu ljudima, a još manje da upravljaju budućnošću naših potomaka.

Na izmaku četvrte godine postojanja, aktivisti Mirovnog pokreta i ja kao njegov čelnik imamo razloga  da budemo zadovoljni učinjenim, tim prije što se naše aktivnosti baziraju isključivo na entuzijazmu i ličnim sredstvima. Istina imamo i jedan resurs, koji NATO zagovornici nikada neće imati u Crnoj Gori, a to je ogromna narodna snaga otpora i nepristajanja na zlo oličeno u tom vojnom savezu!

Kada saberete sredstva koja su nam bila na raspolaganju i učinci, onda smo napravili podvig. Danas nas sve analize NATO promotera, uključujući i strane subjekte, označavaju kao jedan od razloga izostajanja podrške među građanima. 

Podsjetiću, napravili smo niz predavanja, javnih tribina i okruglih stolova u više opština Crne Gore. Imali smo niz „terenskih“ akcija iznuđenih bezočnošću NATO simpatizera. Izdvojio bih opstrukciju sramne proslave NATO „rođendana“ u Delta centru, kada je Atlantski klub sa Vojskom Crne Gore zloupotrebio djecu predškolskog uzrasta, za svoju jeftinu predstavu. Takođe, uz minimalna sredstva, uspjeli smo da spriječimo slavljeničko raspoloženje prilikom otvaranja NATO info centra u Podgorici, kojem je prisustvovao cijeli državni vrh Crne Gore i diplomatski kor, uključujući NATO dužnosnike.  

Nedavno ste mogli da vidite da smo u Tivtu, prilikom uplovljavanja NATO nosača aviona „Kavur“, upriličili protest i poslali poruku NATO snagama. Kasnije smo to isto učinili zajedno sa srodnim organizacijama.

Puno je tih akcija bilo, a toplo preporučujem da pogledate snimke na IN4S – Youtube kanal, koji opisuje slikom i rečju većinu tih aktivnosti, naravno, nemoguće je snimiti sve.

 

KIKOVIĆ: Kakvo je Vaše mišljenje o ''Glas-u Holmije''? 
 

RAIČEVIĆ: Kako je medijska scena u Crnoj Gori prilično uniformna, strogo kontrolisana i poželjno prorežimska, svaki medij koji ispada iz tog klišea, čini da situacija bude bolja. Posebno ako se, kao u slučaju „Glasa Holmije“ bavi pitanjima od značaja za prebogatu srpsku tradiciju Crne Gore.

Sa zadovoljstvom čitam Vaš časopis, koji čuva od zaborava tu i takvu tradiciju u njenom izvornom obliku. Već sada ima Vasojevića koji nisu i neće da budu Srbi, pa je za očekivati da će u budućnosti toga biti više, ako se toj zarazi ne stane na put. Pri tom, moram da podvučem, nemam ništa protiv umnožavanja Crnogoraca, ali imam protiv degradacije srpske tradicija i etnosa nasilnim, asimilatorskim putem.

Zato je dobro da takvih časopisa bude što više i na loklanom i na nivou cijele Crne Gore.
 

RAIČEVIĆ: Pošto se obraćam Vasojevićima, za koje imam posebnu naklonost, mogao bih samo da ih podsjetim da čuvaju slavu zajedničkog imena Vasojevića, a to je jedino moguće kroz lična i kolektivna pregnuća. Znam da je loša ekonomska situacija, koja kod vas ima dublje trajanje i posledice uzrokovala da ljudi postaju umorni od borbe za svoja prava, tradiciju i nasleđenu etiku.  Moramo da razmišljamo  šta ćemo predati “sajber generaciji” koja nas nasleđuje, imamo li prava da im oduzimamo ponos i osjećanje časti i pripadnosti jednom drevnom, časnom i velikom narodu.  Zato, da se vratim onoj Pašićevoj: „Spasa nam nema – propasti nećemo“. U takvoj situaciji bi trebalo da shvatimo da smo upućeni jedni na druge i da moramo zbiti redove u otporu tiraniji koja nas je zadesila.