Dane Čanković: Srbi su najugroženiji narod u Evropi

Republika Srbska je naša najveća pobjeda i ona za nas znači slobodu. Nažalost, mnogi atakuju na tu slobodu i ugrožavaju se prava Srba čak i u Republici Srbskoj a pogotovo njihova prava su ugrožena u Federaciji BiH.  Ovom prilikom iznosim nekoliko stvari u vezi Srba u Republici Srbskoj koje potvrđuju tu činjenicu:

•    Tri-četiri procenta Bošnjaka u Republici Srbskoj spriječili su želju preko 90 posto Srba da himna Republike Srpske bude Bože pravde a grb Nemanjića;

•    Značajni ekonomski projekti koji su dobri za Srbe i Republiku Srpsku osporavaju Bošnjaci i ne dozvoljavaju da se realizuju;

•    PIO/MIO Federacije BiH koji je u zakonskoj obavezi da isplaćuje penzije Srbima koji su to pravo stekli u Federaciji BiH to ne čini već to ipslaćuje Republika Srbska. Po toj osnovi PIO Rerpublike Srpske do sada trpi štetu od preko 700 miliona konvertibilnih maraka;

•    Koeficijenti raspodjele novčanih sredstava sa jedinstvenog računa UIO BiH nepravedno su određeni i po toj osnovi Republika Srbska trpi štetu od preko 100 miliona KM godišnje. Prije nekoliko godina ta šteta je iznosila i više jer je koeficijent raspodjele novčanih sredstava za Republiku Srpsku bio manji;

•    Većina bošnjačkih političara i dio međunarodne zajednice žele da Srbe  lažno predstave isključivo kao zločince i krivce za prethodni rat a Bošnjake za žrtve. Tu funkciju ima i takozvana rezolucija  o genocidu u Srebrenici koju pokušava da nametne Velika Britanija u Savjetu bezbijednosti Ujedinjenih nacija. Taj dio međunarodne zajednice isključivo priča o bošnjačkim žrtvama druge Srebrenice koja se desila jula mjeseca 1995, a ne poštuju i ne uvažavaju srpske žrtve koje su se desile u prvoj Srebrenici od Božića 1993. pa do jula 1995.  godine. U tom periodu je Naser Orić sa jedinicama armije BiH izlazio iz Srebrenice i vršio pokolj nad starim i mladim, muškim i ženskim srbskim stanovništvom okolnih sela.

Iz te činjenice i osjećanja da su Srbi najugroženiji narod, mora proisteći strategija obnove one srpske države koju će srbski narod voljeti, a koja  će biti garant zaštite interesa srbskog naroda i svakog pojedinca u njoj. Tek onda, takva država može ući u regionalne i druge integracije. Ta strategija podrazumijeva otvaranje srbskog nacionalnog pitanja na Balkanu i treba da definiše srbski identitet (samo ćirilično pismo, ili i latinično, samo pravoslavna religija, ili mogu biti i Srbi pravoslavci, muhamedanci, rimokatolici, ateisti...). Takva obnovljena država mora biti utemeljena na istinskim vrijednostima, moralu, mora motivisati ljude na rad, kao smisao života, rodoljublje izdići kao najvažnije kolektivno osjećanje i izuzetno vrijedno za svakog pojedinca. U stvaranju i oživotvorenju takve strategije treba da su uključeni svi. I SANU, SPC, političari, naučnici, istaknuti pojedinci, obični ljudi. Narod treba da funkcioniše kao jedan funkcionalni dobronamjerni organizam u kojem svako ima svoju ulogu...

Srbija treba da ostvari svoju ulogu garanta Dejtonskog sporazuma i da sa Republikom Srbskom pokrene inicijativu vraćanja na izvorni Dejtonski sporazum, tako što će se sve nametnute odluke visokog predstavnika ili one koje su donesene pod pritiskom i nelegalno staviti van snage. Na takav način nasilno su prenesena mnoga ovlaštenja Republike Srpske dobijena Dejtonskim sporazumom na nivo zajedničkih institucija BiH. Ukoliko  se to ne uspije realizovati u narednom periodu i ne naiđe na razumijevanje bošnjačkih i hrvatskih političara, onda Srbija treba da podrži volju srbskog naroda koja bi bila iskazana na referendumu o statusu Republike Srpske. Neophodno je i da Srbija podrži Srbe u regionu da se odupru novom pokušaju stvaranja vještačke nacije, kao u slučaju Srba u BiH da ih preobraze u Bosance.

Govor predsjednika „SNP – Izbor je naš“ Daneta Čankovića na Konferenciji „Srbija i Srbi - matica i region“ održanoj od 24. do 26. juna u Budimpešti u organizaciji Samouprave Srba u Mađarskoj.