Hakija Meholjić: Srebrenicu prodali da bi Sarajevo bilo kanton

Na srebreničkoj krvi zaustavljen je rat u BiH. Srebrenica je prodata da bi Sarajevo bilo kanton. Bio sam u srebreničkoj delegaciji 1993. godine u Sarajevu kada nam je Alija Izetbegović predložio da se Srebrenica žrtvuje za Vogošću. To se, nažalost, desilo 1995. godine kada je naše žrtve neko naplatio, ali, i poslije toga je bilo dosta naplaćivanja tragedije srebreničkih Bošnjaka.

Rekao je to u intervjuu "Glasu Srpske" ratni komandir bošnjačke policije u Srebrenici i član ratnog Predsjedništva ove opštine Hakija Meholjić. Meholjić je danas predsjednik SDP-a u Srebrenici i član Odbora za obilježavanje 11. jula, dana stradanja Bošnjaka Srebrenice.

* GLAS: Vi tvrdite da je sve što se desilo u Srebrenici bilo dogovoreno ili planirano?

MEHOLJIĆ: Alija Izetbegović je tada 1993. tražio ne da se ubije, nego zakolje 5.000 Bošnjaka u Srebrenici. Bili smo u sarajevskom hotelu "Holidej in" kada sam ustao i pitao ga da li je on lud i ko će poubijati toliki narod. Poslije toga čekao se samo povoljan trenutak da se umiješa međunarodna zajednica i to je palo na Srebrenicu. Alija Izetbegović je aminovao da se dozvoli genocid, a Srbi su nasjeli na nešto što je ranije spremano.

* GLAS: Zločin se, ipak, dogodio tri godine kasnije?

MEHOLJIĆ: Za sve je kriva tadašnja politika Stranke demokratske akcije i dio međunarodne zajednice koja je morala da zna da, ako su već zaštitili Srebrenicu, moraju da je čuvaju do kraja. Poslije Srebrenice međunarodna zajednica ne treba da postoji. Jer, ako je Srebrenicu čuvao cijeli svijet, a kao rezultat takve politike imamo Memorijalni centar u Potočarima, o čemu onda govorimo. Bilo je stradanja na svim stranama i slažem se sa nekim ljudima iz RS koji kažu da nam ne treba međunarodna zajednica u BiH.

* GLAS: Vi ste ukazivali na potrebu da se ispriča prava istina o Srebrenici i kažete da se zna šta se dešavalo u ratu i poslije njega?

MEHOLJIĆ: Kao Bošnjak ljut sam na sve koji su u Memorijalnom centru sahranili 75 osoba, a koje nisu poginule u julu 1995. godine. Da je to urađeno saznao sam tek prije nekoliko dana. Smatram da Bošnjaci, koji nisu poginuli pri padu Srebrenice, treba da budu sahranjeni na drugoj lokaciji u neposrednoj blizini i da imena ljudi za koje je utvrđeno da su živi, treba izbrisati iz spiska na spomen-obilježju. Ne smije se takvim stvarima skrnaviti značaj Memorijalnog centra, koji je rezultat tadašnje politike i međunarodne zajednice.

* GLAS: Izjavili ste, više puta do sada, da udruženja srebreničkih žrtava nemaju pravo da predstavljaju sve porodice nastradalih Bošnjaka. Kojim argumentom im "oduzimate" to pravo?

MEHOLJIĆ: One žene hodaju i brukaju nas po svijetu. Išle su u Hag bez znanja i saglasnosti većine porodica poginulih, kojima i ja pripadam, jer su mi u julu ubijena dva brata i otac. One su, nažalost, zloupotrijebile druge i hodaju samo zbog ličnih interesa. One nisu šehidske porodice, kakvim se predstavljaju, jer je šehid onaj koji je poginuo na božijem putu, odnosno pomažući drugim ljudima.

* GLAS: Kažete da ste nezadovoljni nekim činjenicama u vezi sa memorijalnim centrom u Potočarima. Kojim?

MEHOLJIĆ: Neko na Memorijalnom centru pere pare. Međunarodna zajednica mora da prihvati da nećemo više dozvoliti da Srebreničani ne mogu ni mezare iskopati, nego da to rade neki ljudi iz Visokog. Iako smo imali kamenjaru na području opštine, za Srebrenicu se dovozi kamen iz Italije od kojeg se u Sarajevu prave nišani i dovoze u Potočare.
 

Zakletva

* GLAS: Da li je istina da je Vaša ideja bila da se u Potočarima podigne zajednički spomenik svim nastradalim Srebreničanima?

MEHOLJIĆ: Smatram da je na tom mjestu trebalo podići spomenik do neba i na njemu ogromnim slovima ispisati poruku budućim generacijama: "Narode, ne ginite u bezveznom ratu, kao ovi ljudi, koji su pucali jedni na druge". Ja sam musliman po rođenju, ali, zakleću se u Kuran i Bibliju da nema nečiste vjere, nego pokvarenih vjerskih službenika, koji zloupotrebljavaju vjeru u političke svrhe.