Pomirio poeziju i istoriju

Četvrta zbirka kosovske inspiracije pjesnika Momira Vojvodića - "Božurova carstvo", objavljena je uoči Vidovdana u izdanju "Vaše knjige" iz Beograda. Bio je to neposredni povod za razgovor sa Momirom Vojvodićem, čije je novo djelo, u nadahnutom pogovoru, pjesnik Milovan Vitezović, nazvao završnicom njegovog kosovskog epa "Momirijadom" - "Kosovijadom".
"One pokušaje da se srpske narodne pjesme o Kosovu slože u jedan ep, Momir Vojvodić je prevazišao ispjevavši svoj ep o Žertvenom polju. A sva četiri toma kosovske pevanije ("Žertveno polje" 1998, "Rebra Prokletija" i "Izlazak Čarnojevića" 2005, i "Božurova carstvo" 2007, na preko pet stotina strana) mogli bi mirne duše nazvati "Momirijada" - Momir i jada kosovska, kojom on namiruje dušu i podiže svoju Kosovsku crkvu, s četiri stupa na srpskom pjesničkom nebu, naglašava Vitezović.
Od 1941. godine sve do Vidovdana, 2007. pjesnik Momir Vojvodić je izgnanik i metohijski pogorelac, kome zle sile ne daju da dođe na svoju zemlju i kućno zgarište.
~Zaokružuje li knjiga "Božurova carstvo" kosovsku inspiraciju pjesnika "Momirijade" - "Kosovijade"?
- Kraj mog disanja biće i kraj mog pisanja inspirisanog Kosovom i Metohijom. Bog je Srbima dao Kosovo i Metohiju. Srbima i svim narodima Bog je dao sudbinsku zemlju, jezik, vjeru i istoriju, a samo Srbe zle sile na početku trećeg hrišćanskog milenijuma izgone. Narod bez istorije ima rezistoriju, bez prošlosti nema budućnosti. Arnauti danas, po instrukcijama američkih stratega, arnautskih plaćenika, uništavaju planski srpske manastire, crkve, bibliteke, muzeje, spaljuju milione knjiga i kraljevske i carske tapije, i nude Arnautima laži istorijske, ubjeđuju ih da su Iliri, iako za to nemaju dokaza, ni jedne riječi ilirske u šiptarskom romanskom jeziku. Vratiće se Srbi na Kosovo.
~I u ovoj knjizi kosovskih pjesama u distisima, sonetima, poemama, pjesmama, akribično njegujete lirski deseterac?
- U decenijama brozizma i kardeljizma, u srpskom jeziku se nagnijezdila crvotočina, koja je ne samo razgrizala srpsku iskonsku tradiciju, nego je digla galamu na stih deseterac, prirodni stih, na kom je iskazana najveća energija srpskog jezika i duha, kojim je sjemčen i "Gorski vijenac", srpska Biblija... I baš u toj socijalističkoj halabuci na deseterac u deseteračkim distisima objavio sam kod "Prosvete", bolje reći kod pjesnika Stevana Raičkovića, knjigu epitafnih kaža "Groboslovi", za koju mi je Stevan 1979. godine u svojstvu urednika napisao "Na lud li si kamen nagazio!", koja je iste godine prevedena u Zapadnom Berlinu na njemački jezik, a prevodili su studenti slavistike u Getingenu, te deseterce. Imam prilično uspješnih pjesničkih štiva napisanih u stihovima svih metričnih dužina. Važne su misli, ideje, izusti, a sporedno je kojom metričkom dužinom su izušćene. Dučić i Rakić su, svaki na svoj način, usavršavali jedanaesterce i dvanaesterce u srpskoj modernoj lirici. Rakić je govorio da treba svaki poeta da usavrši svoj stih. Istrajao sam u poetskom mišljenju i pjevanju u desetercu. Iako su moje kosovske pjesme i istorijske inspiracije, učinio sam da u njima ima više poezije nego istorije, mireći poeziju i istoriju. I u štivima polemičko-političkim, satiričnim, preovladava čisti lirizam, ekspresije, refleksije, gnome. Nije poezija svaka stihovana retorika, naročito ne politička retorika, koja je podavila mnoge pjevune mog jadnog naraštaja, koji je prošao ispod repa aždajkinji sa petorogom glavom.
~Kako u ovim danima nenaklonjenim poeziji objavljujete svoje pjesničke knjige?
- "Pregaocu Bog daje mahove", ohrabrivao je Vladika Rade svoje junake. Uzdam se u moć srpske riječi i ostatak ostataka čitalaca. Sam sam sebi donator. Da mi je naći stotinu čitalaca u Crnoj Gori mogao bih da objavim sve rukopise. Da imam donatore mogao bih dati da koriče odmah dvadeset rukopisa. Dodajem knjige prijateljima i poznanicima koji su mi donatori. A nađe se po neko ko mi i pomogne da platim štampu.