Kome još vjerovati?

 "Ako neko uzimanje mita (krivično djelo uzimanja novčane i materijalne vrijednosti za obavljanje posla za koji si plaćen) naziva „čast“ ili „zahvalnost“, radiće to i na bilo kojoj drugoj poziciji"

 Pred nama je još jedan izborni ciklus.  Kako se opredijeliti i koga podržati, pitanje je koje se ponekad mota po glavama ljudi koji još uvijek misle da se na izborima nešto može promijeniti. U ovom tekstu iznosim lični stav o tome kome treba vjerovati i koji kriterijumi treba da nas opredijele.

  Na političkoj svceni imamo one koji su dobili priliku da svojim radom opravdaju povjerenje i njihovi birači će se opredjeljivati upravo prema svom očekivanju koje su imali kada su nekome davali povjerenje. Oni će zahvaljujući rezultatima svoga  rada ili vještinama manipulacije, uspjeti ili ne, da zadobiju novo povjerenje. To povjerenje mogu dobiti i ako ih  prepoznaju  kao „manje zlo“ od onih drugih ili pak zahvaljujući svojoj moći da dovoljan broj birača ima lični egzistencijalni interes da ih na izborima podrži.

  Često kod ljudi preovladava mišljenje da nam trebaju novi ljudi.  Međutim, svi su nekada svoju kandidaturu istakli prvi put, pa tako i mišljenje da će novi kandidati biti isti dominira kod značajnog broja potencijalnih birača.

  Lično obrazovanje jeste neophodan uslov svakoga ko se kandiduje za javnu funkciju, ali ne i dovoljan da bi mogli nekome samo na osnovu toga dati povjerenje. Svjedoci smo da se ljudi kite titutalama  formalnog obrazovanja, koje je u posljeratnom vremenu na balkanskim prostorima u hiperprodukciji visokobrozanovanih, pa to treba uzeti sa rezervom. Kada nam neko kaže da je bio jedan od najboljih studenata, a na svom profesionalnom radnom mjestu pokaže suprotno, takva referenca treba da se odbaci prilikom izbora na javnu funkciju.  Na kraju se ispostavi da se radi o ljudima kojima je potrebno samo zvanje, a ne i znanje. Neki to i otkriju pa u razgovoru kažu: „Išao sam sa svojim mentorom na večeru.“ Ako se hvale svojom titulom, treba da to zvanje opravdaju.

"Neko je mogao da ostane u istoj partiji, ali da pogazi povjerenje ljudi i iskrenu podršku koju je na izborima dobio ili je mogao da promijeni partiju ali je ostao dosljedan i iskren prema onima koji su ga iskreno i podržali"

  Profesionalan odsnos na poslu je važna osobina koju bi trebalo posmatrati, naravno, kod onih koji su imali priliku da rade.  Kada neko na svom poslu ne radi profesionalno, zato što smatra da nije zadovoljan statusom, a ipak za njega prima platu, on pokazuje neodgovornost i njemu povjerenje ne treba dati, jer svojim odnosom ugrožava druge. 

  Ako neko uzimanje mita (krivično djelo uzimanja novčane i materijalne vrijednosti za obavljanje posla za koji si plaćen) naziva „čast“ ili „zahvalnost“, radiće to i na bilo kojoj drugoj poziciji.

  Partijska lojalnost se često uzima kao odraz karaktera, pa tako one koji promijene političku partiju nazivamo raznim epitetima. Međutim, to ne mora da bude odlika karaktera i lične odgovornosti.   Neko je mogao da ostane u istoj partiji, ali da pogazi povjerenje ljudi i iskrenu podršku koju je na izborima dobio ili je mogao da promijeni partiju ali je ostao dosljedan i iskren prema onima koji su ga iskreno i podržali. Ovo je posebno irelevantan faktor, kada partije nemaju jasno definisane programske orjentacije.

  Odnos prema porodici i prijateljima treba posmatrati kao važnu osobinu kandidata, jer ako je neko neiskren prema nekome sa kim živi i dijeli mnogo toga zajedničkog, ne može se očekivati njegov pošten odnos prema široj društvenoj zajednici.

  Na kraju, ne treba biti obeshrabren time da ne postoje ljudi kojima treba dati povjerenje na izborima.  Citiraću tako jednu osobu koja može da bude bude primjer odgovornog rada: „Skupštinski mandat je posao, a građani su moji poslodavci!“.  I to nije bila fraza, već zaista dokazan pristup.  Ove druge, koji o svoj veličini stvaraju privid i spremni su svojim  obećanjima udarati na emocije bolesnih i siromašnih, a sa ciljem da bi putem javnosti učvrstili svoju poziciju treba prepoznati.

   Vjerovati na riječ da će neko biti  dobar  kada dođe na određenu funkciju, da će raditi dobro za druge, a nije to pokazao, jer svaka osoba može da pomaže zajednici prema svojim mogućnostima, i da  neko može evoluirati u zrelim godinama, je čista zabluda. 

 Branislav Tešanović