Gostimir T. Popović: GLOBALNI NATO

Pitanje globalizacije NATO saveza otvoreno je kako u samom savezu tako i u svim relevantnim krugovima koji brinu o stabilnosti i bezbjednosti na globalnom nivou. Trenutno je na sceni faza "sondiranja terena", u kojoj se postavlja globalna strateška dilema koja je izražena kroz sintagmu "ne radi se o tome da NATO postane globalni savez, već da bude savez s globalnim partnerima".

Sada na svaki način pokušavaju da spasu što se spasiti može, te da se svijet oslobodi straha o skupoj globalnoj ideji NATO, i plasira se zamisao o specijalnom partnerstvu, gdje se vrlo vješto prodaje "rog pod svijeću", pri čemu su namjere kreatora iz Odjeljenja za planiranje NATO saveza više nego providne. U pitanju je cilj da se obezbijedi ničim kontrolisana uloga svjetskog žandara.

Globalni NATO, prije svih, ne žele Njemačka i Francuska (praktično, Evropska unija), a raskol u okviru alijanse zbog rata u Iraku i dalje je ključna strateška vododjelnica koja ima tendenciju stalnog proširivanja i produbljavanja.

Iz tog razloga imamo ne samo podozriv odnos prema globalizaciji tog saveza, nego i vrlo visok stepen opreznosti prema brzom prihvatanju novih evropskih članica.

U geopolitičkim krugovima Njemačke prisutan je stav da se praksa nametanja jedinstva u okviru NATO saveza zamijeni s institucijom ravnopravnog dogovaranja SAD i EU. U Francuskoj se postavlja jasno pitanje i dilema - nije li NATO već postao suviše velik i nejedinstven, pa samim tim i neefikasan, a kao zaključak nameće se i nepotreban, barem u Evropi.

Prelazeći dug put od sistema kolektivne bezbjednosti do unilateralnog američkog vođstva, NATO, kao vojno-politička alijansa, došao je do svog kraja, a napori SAD da ga zadrže samo su usmjereni na opravdavanje njihovih agresivnih akcija u svijetu.

"Sakupljanje" novih članova na jugoistoku Evrope, ali i na njenom istoku, predstavlja dalji destabilizacioni uticaj SAD u njihovom strateškom širenju prema Srednjem istoku, ali i mnogo, mnogo dalje. Ovo dalje možemo da vidimo u stalnim pokušajima stvaranja raskola na azijskom tlu, a posebno između Rusije i Kine.

Predsjedništvo BiH, u ko zna kojem sazivu, dalo je jednu nemuštu i ispraznu rečenicu o ulasku BiH u NATO, na osnovu koje se dalje razvijaju aktivnosti koje ne samo da nisu legitimne, već su i kontraproduktivne. Osnovna odrednica o referendumu kao ključnom obliku izjašnjavanja u ovom slučaju izgleda kao da je zaboravljena.

U Sarajevu su prisutni neki famozni štabovi NATO saveza, a sve se svodi na sakupljanje očajnika za agresivne misije u Iraku, a ponekad, za promjenu, niskopozicionisani oficiri i službenici (naravno, porijeklom iz SAD) upetljaju se i u pitanja unutrašnje politike, dok im sarajevski politički krugovi zdušno podilaze.

Globalni kurs na planeti usmjeren je na stanje destabilizacije od strane SAD, tako da opstanak NATO znači i opstanak trajne i vrlo velike opasnosti po mir u svijetu.