Marko Šikuljak: Vlasenica – univerzitetski centar

 Fakultet u Vlasenici trebao bi da pruži nekakvu perspektivu tom kraju, računaju iz Vlade RS. Mladi će ostati u svom gradu, dolaziće drugi studenti, razvijaće se drvna industrija, obrnuće se točak prirodnog zamajca.

Mada, prvo upada u oči da je od nekadašnje drvne industrije napravljena - fabrika za pravljenje cijevi. Onda isti dan otvoren šumarski fakultet...

Sve to izgleda kao i naša prosvetno-ekonomska politika. Dok "sa Vrha " govore kako su voda, šuma, zdrava hrana - "naše šanse ", fakulteti tehničkih struka zvrje poluprazni. Ako već planiramo graditi silne elektrane, izvoziti drvne proivode i hranu, ne bi li bilo logično da stimulišemo mlade da upisuju elektrotehnički, šumarski, poljoprivredni, građevinski i slične fakultete?

Sve go menadžer

Naravno da nije tako, i mladi sanjaju da postanu nekakvi menadžeri preko privatnih fakulteta, ili pravnici i ekonomisti, pa da se nekako dočepaju kancelarije i fotelje. A stimulisanje nije samo stipendija, već primjerom pokazati da sistem funkiconiše. A nikog ne možete prevariti da je tako.

Ja ću dijelom biti razuvjeren, ako do prvih diplomaca iz vlaseničkog fakulteta, u tom kraju bude pokrenuta jaka proizvodnja na bazi drveta, neka fabrika namještaja ili slično. Ali da radi, a ne kao sokolačka fabrika vode. Jer i na Sokocu se mogao otvoriti Šumarski fakultet, a znamo što nije.

Razmišljajući o stvarima o kojim ovom prilikom glasno ćutim, sadašnje otvaranje fakulteta u Vlasenici, kao i ekonomičnost vladine ceremonije "tri u jedan" presjecanja crvene trake po Vlasenici, može samo da zabrine.

Nagrada Birču za odanost

Vlasenica jeste crven kraj, jeste uporište SNSD, kao i uopšte regija Birač. Ali nije od juče. Još je 2004. godine, u ovom gradu izabran načelnik iz ove stranke, a Birač je bio kraj iz kog je i prije dolazilo dosta glasova za SNSD, kada stranka nije bila ni blizu sadašnje snage.

I takvo mjesto, koje je odanost vladajućoj stranci pokazalo u vremenu i na mjestu kad je i gdje je bilo teško, tek poslednjih godina dobija nešto sa državnog nivoa.

Premda je Džombić požurio da kaže kako je od 2006. u Vlasenicu uloženo 15 miliona maraka (a ni to nije bog zna kakva suma za 5 godina) sve bitnije investicije, kao što je fabrika cijevi i pokušaj pokretanja turističko rekreativnog centra Igrišta su novijeg datuma.

Šta je reći ostalima?

Šta onda mogu očekivati opštine koje su tek 2008. shvatile ko je pravi čuvar Srpske, a šta da čine oni koji nisu blagosloveni adekvatnom promjenom vlasti? Ni po jada što će za svaku urađenu stavr morati po sto puta čuti da je sve to uradila Vlada, kao da je nečija tuđa, a ne naša; i kao da je u pitanju donacija nečijih ličnih para, a ne budžetskih. K'o biva naših.

Nego, mora uz sve to i da se čeka.

Recimo, zemlja i projekat za treći krak obilaznice oko Bijeljine spremni godinama, ali mora da se pojavi Srebrenka Golić, pa da se nakon 3-4 godine kaže koji dokumenti "nedostaju ". Ostaje samo da se izgradi, pa ćemo malo lakše do Vlasenice.

Do Igrišta na skijanje, ili fakulteta, svejedno.