Mržnja s minareta

Izjave Nezima Halilovića Muderisa, bivšeg komandanta Četvrte muslimanske brigade, pukovnika Armije RBiH, člana Glavnog odbora SDA i hatiba džamije Kralja Fahda u Sarajevu da nije upoznat s naoružavanjem paravojnih formacija u okviru Unije bosanskih džemata i da je tek prije nekoliko dana čuo za ovu uniju, predstavljaju samo novo upozorenje narodu RS, poručuju iz Informativno-analitičke službe Boračke organizacije Republike Srpske.

Prema njihovim informacijama, pukovnik Halilović svojevremeno je izjavljivao da se zna ko je branio i oslobađao BiH i ko bi to ponovo činio.

Ti oslobodioci BiH, pored njega, bili su i Šejh Šaban, Abu Hamza, Abu Mali, Ebu Haris, Handala i ostali pripadnici Armije RBiH, kojima se sada, kako tvrdi hatib džamije Kralja Fahda, nepravedno oduzimaju državljanstva, ističu u BORS-u.

Izvor blizak Islamskoj vjerskoj zajednici u BiH kaže za "Fokus" da, ako bi trebalo izabrati čovjeka čija riječ i misao danas ilustruju stanje radikalnog islama u Bosni, onda je to Nezim Halilović Muderis.

Prema njegovim riječima, u BiH ima i radikalnijih islamista, moćnijih lidera, potkovanijih ideologa i boljih poznavalaca Kurana, ali niko od njih nema uticaj na masu, uvjerljivost i harizmu kao četrdesetogodišnji Muderis.

On dalje ističe da su ratne zasluge ključ Muderisovog ugleda i uticaja. Njegov imidž crne marame preko glave, preko koje je, iznad čela, izvezeno "la ilahe illellah", izdvaja ga među ostalim komandantima. Pored toga, bio je i tri puta ranjen u borbama, a njegovi borci su, kako kaže ovaj izvor, uvijek tvrdili da je najbolji borac među njima. Odlikovan je "Zlatnim ljiljanom" i iz Armije RBiH demobilisan sa činom pukovnika.

Muderis je, kako kaže, tipičan primjer savremenog fundamentaliste koji ne oklijeva da iskoristi sva čuda zapadne tehnologije i nauke da bi proširio svoje stavove. Jednom prilikom, navodi izvor, Muderis je, govoreći o ratu u Čečeniji, izjavio da je zahvalan Alahu, koji je dozvolio muslimanima da koriste Internet, pa oni tako mogu pravilno da se informišu, a ne preko bosanskohercegovačkih medija, koji su često na strani agresora, a agresori su Rusi u Čečeniji, Amerikanci u Iraku i Srbi u Bosni.