Zdanja slavom ovjenčana

Radovi na rekonstrukciji manastira Svete Trojice u Brezojevicama i izgradnji školske zgrade, koja je kraj manastira postojala, završeni su prije izvjesnog vremena. Oko ovo dva zdanja pleli su se značajni kulturno-istorijski događaji ovog kraja. Manastir Svete Trojice nalazi se na lijevoj obali Lima. Podignut je ispod brda Gradac, kod ušća Komarače i Đuričke rijeke u Lim. Arhitekturom podsjeća na primorske manastire, a kao građevinski materijal za njegovu izgradnju upotrijebljen je škriljac, siga i krečnjak, po predanju , sa planine Visitor. Prema podacima iz istorijskih izvora manastir je podigao jeromonah Nestor 1567. godine uz pomoć knezova Vukomira Stepanova i Živka Bjelakova. Manastir je 1862. i 1912. godine stradao od turske najezde, a skoro čitav živopis je oštećen. Krajem Prvog svjetskog rata, pri razgraničenju Crne Gore i Albanije, manastir Svete Trojice je odigrao istorijsku ulogu. Upravo zbog njega je međunarodna komisija odlučila da ovaj kraj ostane u sastavu Crne Gore.
U toku 1941. godine manastir su zapalile domaće sluge okupatora. Poslije Drugog svjetskog rata je obnovljen i stavljen pod zaštitu zakona.

Čuvar vjekovne vjere i korjena

Ima mjesta kojima se stalno vraćamo. To su ona mjesta što ih je priroda darovala ljepotom. Onaj koji boga ima u sebi nepobjediv je i nema zemaljske sile koja ga može uništiti. To svjedoči i ova svetinja Svete Trojice koja je preživjela sva raspeća kroz vjekove. Ovo sveto mjesto je jedino koje je moglo da nas pribere, da nas sabere.Uvijek je bilo na udaru Arbanasa i bezbožnika, a danas je ovo zdanje u punom sjaju. Ovdje se često okuplja narod za vrijeme crkvenih praznika i drugih duhovnih i kulturnih manifestacija. Vjekovima se narod okupljao na ovom tradicionalnom sabornom mjestu, pred manastirom gdje se mirila krv, plemenske svađe, gdje su sklapani brakovi, krštena novorođenčad, mladići se oprobavali u viteškim disciplinama, gdje su održavana narodna veselja. I dan danas manastir Svete Trojice čuva svoje vjekovne tradicije. Svake godine održava se narodni sabor gdje pravoslavni vjernici slave praznik Svete Trojice.
Lokacija manastira je predivna, a kraj neprevaziđen po bogastvu vode, oranica, voćnjaka, livada, planina, šuma... Jednom riječju, u ovom divnom krajoliku ima takvih prizora za ljudsku dušu i oko da pred njima čovjek stane i mora da se zapita: kakvu je to igru igrala priroda kada je stvarala ovakav raznovrstan pejzaž nad rijekom hučnog Lima, čija je ruka gradila ovo sveto zdanje baš ovdje gdje čovjek mora da zastane i da pogleda krasotu predjela. I, zaista, sve je ovdje od gledanja i pamćenja. Do manastira Svete Trojice u Brezojevicama stiže se sedam kilometara dugim asfaltnim putem od varošice Murine.

Prozor u svijet i slobodu misli

U neposrednoj blizini manastira, pod utvrđenjem i brdom Gradac, sagrađena je prva srpska osnovna škola u Brezojevicama, 1893. godine po odobrenju Ministarstva prosvjete Otomanske imperije. Iste godine je počela i nastava za 39 upisanih polaznika, Srba i Crnogoraca, od sedam do 16 godina starosti, a učitelj je bio Radenović Radisav iz Brezojevice. Prije 1893. godine na ovom pograničnom području nije bilo škole za djecu pravoslavne vjere. Đaci iz Brezojevice, Rudog Polja i Donjih livada koji su pohađali ovu školu bili su srećni i presrećni.
Nastava u ovoj školi izvođena je pune tri školske godine (od 1893. do 1896. godine) da bi, poslije toga bila zabranjena, odnosno ukinuta, zbog navodnog širenja nacionalno-patriotskih ideja među učenicima od strane njihovih učitelja Radenović Radisava i Radovana i Dragice Tomić.
Učenici su bili otpušteni i prema svojim mogućnostima preostale razrede završavali su u Velici i Kruševu. Od dokumentacije u pisanoj formi, pored usmenih iskaza bivših učenika, nađena su četiri udžbenika- bukvar, vjeronauka, računica i gramatika srpskog jezika. Svi udžbenici su za prvi i drugi razred za pogranična područja, odnosno za osnovne škole na srpskom jeziku koje su radile na području i po odobrenju Otomanske imperije.
Osnivanje ove škole predstavljalo je prekretnicu u obrazovanju mladih Brezojevičana. Iako nije dugo radila dala je značajan doprinos širenju pismenosti u ovom kraju. Jedno je sigurno, otvaranjem srpske škole u Brezojevicama otvoren je prozor u svijet i civilizaciju, prozor u tami turskog ropstva kroz koji će ovaj dio Crne Gore disati vazduh, gledati slobodnije svoja polja, Visitor i gorostasne Prokletije i saznati više o sebi i potrebi da se bori za slobodu. U mraku turskog ropstva škola je bila lučonoša boljeg, ljepšeg i srećnijeg života, dijamant koji je zasijao u mraku najtežeg i najmračnijeg vremena. Od tada do danas, iako su se godine nizale , škola u Brezojevicama nije starila , niti ostariti može.