NE SMIJEMO ZABORAVITI ZAJEDNIČKU BORBU NAŠIH PREDAKA

Razgovor Gorana Kikovića, glavnog i odgovornog urednika ''Glasa Holmije'' sa Radem Jovanovićem, predsjednikom Upravnog odbora Udruženja potomaka i poštovalaca ratnih dobrovoljaca 1912-1918. za opštinu Rogatica, u Republici Srbskoj.

 

 

Rade Jovanović rođen je 1955. godine u Rogatici. Po struci je diplomirani pravnik, zaposlen u Administrativnoj službi opštine Rogatica na poslovima načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove. Rado se odazvao da govori za ''Glas Holmije'' i da nas upozna  podrobnije o Udruženju potomaka i poštovalaca ratnih dobrovoljaca 1912-1918. za opštinu Rogatica, držeći se gesla: ''Ne smijemo zaboraviti zajedničku borbu naših predaka''.
 

JOVANOVIĆ: Udruženje potomaka i poštovalaca ratnih dobrovoljaca 1912-1918. za opštinu Rogatica osnovali smo, kao što rekoste, na Krstovdan 27.09.2013. godine. Želja nam je da sve aktivnosti koje smo do sada vodili ''ad hok'' kao neformalna grupa građana od sada vodimo drugačije: planski i organizovano, kroz Udruženje. Ujedno, namjera nam je svakako i da naš rad i djelovanje dobiju institucionalno utemeljenje, a mi legitimet da se, recimo, možemo obraćati institucijama koje čuvaju arhivsku građu da nam dostavljaju tražene podatke.

Naime, i do sada smo osjećali da postoji raspoloženje da se takav naš rad potpomogne, u granicama mogućnosti, sa nivoa lokalne zajednice, a možda i Repubilke Srpske. Ništa od toga nijesmo mogli realizovati kao pojedinci.
 

Osnivačku skupštinu Udruženja zakazali smo i održali baš 27. septembra jer je na taj dan 1914. godine Rogatica po prvi put u svojoj istoriji oslobođena, nakon vjekova robovanja pod osmanlijskom i autrougarskom okupacijom. Ovog dana, kao što i sami znate, naša Srbska pravoslavna crkva proslavlja Vozdviženje, podizanje Časnog Krsta. Simbolika je jaka da jača biti ne može. Jer, kada je carica Jelena konačno saznala gdje se nalazi i naredila da se iskopa iz zemlje, tamo nije nađen samo Časni Krst, a na kome je postradao Isus, nego i još dva na kojima su bila razapeta dvojica barabâ. Ne znajući koji je od njih pravi – onaj na kome je razapet Hrist, položili su krstove, naizmjenično, na mrtvaca iz povorke koja je upravo prolazila. Kada je Časni Krst dodirnuo tijelo umrlog on je istog časa vaskrsnuo. Mi ne možemo da stvaramo čuda, obični smo smrtnici, ali zato možemo da vaskrsnemo istinu o našim i vašim đedovima koji su stradali za svoj narod i vjeru prađedovsku. Zašto istina o njihovim stradanjima nikad nije zapisana kako treba? Želimo da radimo na vozdviženju te istine i mislimo da je Krstovdan pravi dan za započinjanje tog posla.

Znam da Vi i većina Vaših čitalaca zna isto tako dobro da je krajem septembra 1914. godine kompletno područje romanijske regije i istočne Bosne oslobođeno zahvaljujući organizovanim grupama domaćeg stanovništva i vojskama Srbije i Crne Gore. Odlučujuću ulogu u ovim operacijama odigrala je crnogorska vojska pod komandom serdara Janka Vukotića. U tim borbama mnogi znani i neznani junaci ostavili su svoje kosti ovdje. U znak poštovanja i sjećanja na njih u Rogatici je sagrađena Spomen-kosturnica koju, sa dužnom pažnjom, čuvamo i posjećujemo. Kao što je i red činiti sa svetinjama.
 

Jedna ulica u Rogatici nosi ime Serdar Janka Vukotića kao uspomenu na te junačke dane, kako bi se mlade generacije prisjećale onoga što je bilo. Tako će lakše znati i ono što jeste, ali i što tek treba da bude.

 

 

 

  

 

JOVANOVIĆ: Naše Udruženje već ima zavidan broj članova. Naša stalna težnja će biti da se on povećava. Ciljevi djelovanja Udruženja usmejerni su na njegovanje uspomenâ i tradicije srbskog naroda i vojske iz vremena oslobodilačkih ratova, na čuvanje od zaborava svijetlih uspomena na pretke, očeve, đedove i prađedove, poginule u ratovima 1912-1918. Odavaćemo im dužnu pažnju i pomen. U svakoj prigodnoj prilici. Jedna od ključnih aktivnosti biće nam i prikupljanje podataka i uspostavljanje spiskova dobrovoljaca u oslobodilalčkim ratovima; prikupljanje validne arhivske građe i njeno sistematizovanje, te na pogodan način objavljivanje tih materijala. Veoma važan zadatak biće nam i briga o čuvanju i uređivanju postojećih spomen obilježjâ iz ovog peroda kao i briga o podizanju spomen obilježjâ vezanih za ovaj period. Gajićemo bratske odnose među svojim članovima i prema svakom čovjeku kao i bratske odnose sa udruženjima čiji su ciljevi slični našim.

 

JOVANOVIĆ: Veliko zadovoljstvo i radost priredila su nam braća iz Berana. Kad su čuli da smo zakazali Osnivačku skupštini Udruženja Goran Kiković, Živko Bjelanović, Dragoslav Vukićević i pjesnik David Lalić krenuli su put gore Romanije. I beskrajno su nas obradovali! Svojim prisustvom uveličali su ovaj skup, a gospodin Goran Kiković nadahnutom besjedom oduševio je članove Skupštine i goste i ulio nam vjeru i nadu da će naša Udruženja bratski sarađivati u ostvarivanju zajedničkih ciljeva. Mislim da naša Udruženja treba da budu i neraskidiva spona između opštinâ Berane i Rogatice. Skoro da ne postoji oblast života gdje ne možemo sarađivati. Mi smo se pobratimili  u Beranama 12.oktobra 2013.i tom prilikom potpisali povelju kojom smo se obavezali na trajnu i neraskidivu saradnju i da ćemo zajednički raditi na njegovanju slavnih slobodarskih tradicija dobrovoljačkog pokreta, sloge, razvijanja patriotskih osjećanja, čuvanje duhovnih vrijednosti i kulturnih dobara Srbskoga naroda.
 

JOVANOVIĆ: Prije svega želim da pozdravim sve čitaoce ''Glasa Holmije''. I da im poručim da se što aktivnije uključe u rad naših Udruženja, te da tako daju svoj doprinos realizaciji naših programskih zadataka. Time će, sigurno, ostvariti lično duhovno zadovoljstvo, a istovremeno će doprinijeti ispravljanju istorijske nepravde prema našim precima i junacima.
 

JOVANOVIĆ: Moram priznati da je ovo prvi broj od 11 do sada štampanih koji je došao u moje ruke. Nijesam prije imao zadovoljstvo da ga čitam. Ono što vidim odmah, to je da daje za prâvo ljudima koji prave novinu da budu ponosni na urađeno. Znate kako se kaže ''sve što nije objavljeno nije se ni dogodilo''. Vidim da novina pomno prati i bilježi sve ono što je predmet i naših interesovanja. A već smo rekli da jedan od naših ciljeva jeste baš da zapišemo ono što do sada zapisano bilo nije. To što vi radite ne mjeri se vagom, a i ne plaća se parama. 

To se vâže nekim drugim mjerama i nagrađuje darima koji nijesu od ovoga svijeta.