
FILM“OGLEDALA „ O ŽIVOTU MARINE CVETAJEVE
Film o zajedničkom , sabirnom ,liku žene pesnika iz srebrnog veka koja nastavlja svoj život u krvavom režimu
U ruskim bioskopima je 24. aprila počeo da se prikazuje film „Ogledala „ rediteljke Marine Migunove, prvi istorijsko-biografski igranmi film u centru kojeg je tragična sudbina velike pesnikinje Marine Cvetajeve (1892-1041 ).
Film je sniman šest godina, po scenariju Anastasije Sarkisjanove uz učešće Jurija Arabova, a prva njegova projekcija je bila 2013. g.u spomen muzeju Cvetajeve u Moksvi.
Naslovnu ulogu igra Viktorija Isakova, Sergeja Efrona tumači Roman Poljanski, Konstantina Rodzeviča Viktor Dobronravov,dok se u ulozi Borisa Pasternaka ( koji je na titlu nije pomenut po imenu, nego samo kao „ prijatelj Cvetajeve „) pojavljuje Jevgenije Knjazev, sva trojica su završila Pozorišni inastitut „Boris Ščukin „ u kome je Knjazev aktuelni rektor .
Kako pišu ruski mediji, nakon što su pre dva dana “Ogledala „ stigla u bioskope širom Rusije,pod budnim okom iskusnog Jurija Arabova,mlada scenaristkinja Anastsija Sarkisjan vešto je sažela burnu biografiju Marine Cvetajeve u četiri glave ljubavnog romana sa glavnim muškarcem njenog života- Sergejem Efronom.
Prolog i tri čina kao u grčkoj tragediji
„Ogledala „ su sastavljena od tri čina i prologa, kao u grčkoj tragediji koju je Cvetajeva toliko volela.
Tako je u prologu prikazano kako se 1911 .g.posredstvom Maksimiljana Vološena pesnikinja upoznala u Koktebelji na Krimu sa vatrenmim romantičarem Sergejem Efronom.Tako je nastao roman dugog i tragičnog života.
Zatim 1922. ,Prag u kome su ona, on i njihov novi drug Konstantin Rodzevič,čovek koji se nije mnogo razumevao u poeziju, ali je ipak postao glavni junak dve poeme „Poeme o Bdima „ i „ Poeme Kraja“. Usledilo je potom nekoliko mučnih meseci za vreme kojih su bili povezani u nerasakidivom ljubavnom trouglu.
U filmu , inače , nema mnogo poezije, pesme nastaju uglavnom na trčanju i ne zvuče često iz autorkinih usta. Dva glumca su za vreme snimanja tokom mesec i po dana potpuno ušla u istoriju života pesnikinje.
U filmu su na minimum svedeni mnogobrojni zanimljivi digađaji iz života poetese, pa se tako njena lezbijska veza sa Sofijom Parnok samo uzgred spominje, a potpuno je ispušten život njene druge kćerke , Irine, koja je umrla u trećoj godini.
Ruska kritika i filmski akteri ističu da bi trebalo odati priznanje supervizoru scenarja Arabovu i njegovoj školi,zahvaljujući kojoj je priča sagrađena s arhitktonskom preciznošću, mada je primetno da se tokom sniamnja filma gubi dubina izražajnosti.
Dalje u „Ogledalima „ radnja teče ovako :1925. Efron i Cvetajeva su već u Parizu,Sergeja vrbuje NKVD i optužuje za ubistvo Jevgenija Rejsa.
I na kraju,pošto su izgubili svaku nadu da mogu naći mir u tuđini, vraćaju se kući, u Sovjetsku Rusiju, očekujući da će im se sudbina nasmešeti, ali umesto toga nalaze smrt.
Filmski opus rediteljke Marine Migunove
Marina Migunova je iskusna rediteljka koja iza sebe ima nekoliko fimskh ostavrenja različitog žanra: debitovala 2004.g. filmom „Oprostite , doktore Frojd „ a nakon dve godine ( 2006.) snima avantursitički film „Grof Montenegro „ o potomku ruskog grofa Milordoviča iz 19. veka koji u traganju za svojim slavnim pretkom dolazi pradedovim tragovima u Crnu Goru gde se zaljubljuje u devojku Slavku, Crnogorku neizmerne lepote. Zatim sledi film „I pada sneg „...
Šest godina pripreme
Rediteljka Migunova se šest godina pripermala da na ekranu prikaže pesnika, da oživi dušu. I to golu dušu ,makoliko bila strašna, i to baš dušu Marine Cvetajeve.
To je , nesumnjivo bio izazov, u svakom slučaju događaj u domenu duha, ali rediteljka, imenakinja velike pesnikinje, nije odustajala. Pre nego što je počela da snima prošlo je punih šest godina u sumnjama, traganjima, pitanjima, istraživanjima.
A ta ogledala su metafore, način na koji se mglo prodreti u dušu i život poetese bez ulepšavanja onog na što se kod nje nailazilo.Sve ove godine Migunova je stremila ka objetivnosti, ali se reakcije publike ne mogu do kraja predvideti.
Sama redietljka ovako predočava ishod svog dugogodišnjeg traganja za dušom i životom jedne od dve ruske pesnikinje- vile ( pored Ane Ahmatove ) :
„Jedan gledalac mi je rekao:-Trebalo je toliko mrzeti Cvetajevu da bi se snimo jedan ovakav film o njoj .–
Još jednom ponavljam: ja je tako volim i apsolutno opravdavam, klanjam se pred njom za njenu hrabrost, za njenu doslednost i vernost samoj sebi , i to je za mene najglavnije .“
Autori filma su nastojali da prikažu kako je život sa poeteseom kojom sve vreme vladaju rime i ritmovi,osećanja i strasti,zaista vrlo složen i težak.To naročito dolazi do izražaja kad su napolju složena i smutna vremena-rat, hladnoća,emigracija, beda...
Žena –poeta se oseća dobro samo onda kad se nalazi u stanju ljubavi, prave ili izmišnjene, nije bitno. Važno joj je da bude na granici obostranih osećanja.Ona govori sve što misli i oseća i dovodi do nervnih napada,suza i pokušaja samoubstva svoje bližnje i poznanike . U svemu tome njoj samoj je najteže.
„Ona jede ljude „
„Marionočka, jeste li popili lekova za umirenje,“pokorno se interesuje pred spavanje njen dragi, Serjoža Efon.Bolestan čovek, stradalnik koji više nije u stanju da podnosi buru u duši i nepredviđena ponašanja svoje dragane .Tačno tako ,kao što se menja amplituda strasti junakinje , dolazi do kolebanja linija scenarija.
U filmu se može čuti i ovakav dijalog između dva saradnika NKVD koji u Češkoj prate Sergeja Efrona.
Jedan od njih kaže da ne vidi ništa loše u tome što Efrona žena vara, jer su sve žene takve.
„Eto, na primer, moja žena spava s tobom. Misliš da ja to ne znam „, govori on svom partneru.Ali kod Efrona stvari stoje znatno gore,njegova žena je pesnikinja.“
Taj dijalog nastavlja rečenicu sa početka filma kad Efronova sestra , gledajući kako se burno razvijaju odnosi Cvetajeve i njenog brata ,kaže:“Dobro bi bilo kad bi se to što brže završilo. Ona jede ljude.“
Unutrašnji put duše žene-pesnika
Sjajna glumica Viktorija Isakova u naslovnoj ulozi pokazuje ceo unutrašnji put duše žene –pesnika, ističu ruski filmski kritičari.
One kojoj je najvažnija unutrašlja istina, čisto osećanje ,umešnost da pravilno oseća.
Isakova igra jaku ženu pored koje su svi pokazuju kao slabići-muškarci, deca,pisci, činovnici,policijaci, boljševici.
Ne samo ljudi, nego i vek, vreme, u poređenju s njom ispadaju slabi,nemoćni.
S tačke gledišta scenarija i režije , u filmu se javlja jedan snažan, mada ne nov umetnički postupak , koji se često koristi u detektivskim serijama, kada se prikazuje kako Cvetajeva primećuje detalje onoga što se zbilo u prošlosti.Sve vidi u svojim slikama i u svojim bojama. Tako u jednom kadru na kraju filma , kao viđenje pesnikinje pojavljuje se gigantski konj koji se uzdiže nad nekim zabačenim mestom. To bi, istina, moglo da izglda kao preterivanje,kao i to što se u filmu u jednom momentu pojavljuje glava iz koje se krv lije na sve strane.
Pri kraju filma Isakova igra ne samo Cvetajevu, nego ovaploćuje i sve sudbine žena toga vremena.Odjednom kod nje niče nešto od Ane Ahamtove,pa od Zinaide Hipnius, od drugih.
Zajednički ,sabirni, lik žene -pesnika srebrnog veka koja nastavlja svoj život u krvavom režimu.Ponekad se čini da je ta junakinja lično prošla kroz zlostavljanja i logore. A nije.
Kako je Pastenak razgovorao telefonom sa Staljinom
Moskovski prijatelj Cvetajeve,pesnik Boris Pasternak , u poređenju s njom prikazan je u filmu kao neka zalutala budaletina.
Evo šta je glumac Jevgenije Knjazev rekao o liku Pasternaka koga tumači u ovom filmu :
„Pročitao sam scenario i porazila me epizoda kad Boris prepričava Marini svoj telefonski razgovor sa Staljinom u kome se on pred vođom kaje za ispoljenu slabost,ispoveda se, prosto moli oproštaj grehova.
Vođa je Pasternaka u telefonskom razgvoru zamolio da mu da savet šta da radi s Mandeljštamom čija je sudbina visila o koncu, a Boris Leonidovič nije mogao naći potrebne reči.
Sebi sam postavio pitanje: imamo li mi pravo da tako nešto iznosimo na sud javnosti ?Milslim da imamo.
Osim toga, imamo pravo na slabosti, strah, iluzije.Po mom mišljenju ,Pasternak se nije uplašio, ne,on je prosto bio kontuzovan,iznenađen što mu se telefonom obratio sam Staljin .Pasternak je bio prosto očaran Staljinovim talentom i snagom ,saznanjem kakvu moć on ima.Milioni ljudi su ga bogotovrili, pa zašto da ga ne obogotvori i Pasternak?
Međutim , to ni u kom slučaju ne umanjuje njegov pesnički talenat i zasluge za književnost.
Svi filmovi i tv serije o Cvetajevoj
Igrani film o Ahamtovoj i Cvetajevoj „Mesec u zenitu „ snimljen je 2007.g. u režiji Dimitrija Tomašpoljskog. Film je prikazan na televiziji u četiri epizode , snimljen je po motivima nedovršene drame Ane Ahmatove „Prolog ili san u snu „ , a ulogu Cvetajeve u njemu je igrala Natalija Fison.
U seriji „Očarani zlom „ režisera Mihaila Kozakova govori se o životu ruske emigracije u Parizu 30—ih godina HH veka, u kojoj Marinu Cvetajevu igra Galjina Tjuljina.
Dokumntarci o Marini Cvetajevoj
O životu i stavralaštvu Marine Cvetajeve snimljeno je više dokumentarnih filmova od kojih navodimo neke.
1.„Devedeset mi je godina,još lako poigravam „, dokumentarni film Marine Goldovske iz 1989.g. Film je o Anastaziji Cetajevpoj i njenim uspomenama na Mariju Cvetajevu.
2.“Cvetajeva Marina.Roman njene duše.“Reditelj Tatjna Malova 2002.
3.“Strasti po Marini.“Režiser :Andrej Osipov , 2004. (Nagrada „Nika „ za najbolji dokumentarni film 2004 godine.)
4.“Nadahnuta Marina „. Režiser : Olga Nifontova, 2008.g.
5.“Pariska elegija .Marina Cvetajeva „. Režiser :Aleksandra Svinjina, 2009.
Branko Rakočević
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Danas je konačno počelo emitovanje kanala RT Balkan na platformi MTel u svim gradovima Republike Srpske....
Poseta je organizovana uz podršku Centra za međunarodnu saradnju „Rusko-balkanski dijalog“ i «Rusko-balkanskog centra za poslovnu saradnju i kulturu»....
U aprilu u Rafineriji nafte Pančevo prerađeno 336 hiljada tona sirove nafte...
NIS investirao 4,9 milijardi dinara u istraživanje nafte i gasa...
U Srbiji je 9. maja 2026. godine na TV «Belle amie» prikazana premijera filma «Mariupolj: Ruski grad». Ovaj unikalni događaj planski se poklopio sa 81. godišnjicom pobede u Drugom...
Skoro 60 odsto Evropljana više ne smatra Vašington pouzdanim partnerom, pokazuje nova anketa fondacije Bertelsman...
Ostale novosti iz rubrike »
















