Dane Čanković: Poplave i izbori u Republici Srbskoj

Poplave i njihove tragične i katastrofalne posljedice biće značajna tema političara u RS do izbora u oktobru 2014. godine. Toj temi može se pristupiti odgovorno i profesionalno u pravcu neutralisanja štete i realizacije strategije obnove zemlje, pokretanju  eventualne odgovornosti za  propuste koji su napravljeni u smislu  prevencije poplava. Novac namijenjen za zaštitu od poplava možda nije svrsishodno utrošen  i ukoliko postoje saznanja koja upućuju na bilo čija krivična djela,  nadležni organi treba da djeluju. Tim aktivnostima treba se pristupiti bez političke pozadine i svijšću da se približavaju izbori. Potrebno je jedinstvo i želja da se maksimalno pomogne, prije svega onima koji su pretrpjeli najveću štetu, a onda i cijelom društvu.

Kažu da svako „zlo nosi svoje dobro“, ali ne samo po sebi, već ako zlo doživimo i kao opomenu i u tom smislu kvalitetno reagujemo.

Namjera ovog teksta  je u tome da ukaže da nije normalno da katastrofalne poplave ujedine Srbe, Crnogorce, Bošnjake, Slovence, Hrvate u ublažavanju šteta, a da istovremeno oko toga srbski političari „koplja lome“.

Neki bi rekli da se vlast ponaša kao što bi se ponašao i svako drugi da je na vlasti, a opet opozicija da se ponaša kao i svako drugi da je na njenoj poziciji.

Ponašanje i vlasti i opozicije po tom pitanju značajno će uticati na ishod izbora  u oktobru.  Prirodno bi bilo,  ali  i  legitimno pravo da Predsjednik Republike Srpske i izvršna vlast budu  glavna snaga u prikupljanju novca,  njegovoj raspodjeli i realizaciji strategije obnove zemlje. To je njeno pravo, obaveza, ali i velika odgovornost. Ukoliko se  vlast ne potrudi da na najbolji i najpošteniji način odgovori tom zadatku, narod će ih kazniti na izborima.

Ukoliko se opozicija bude ponašala tako da na razne načine oteža vlasti da najbolje radi za svoj narod, to bi joj se moglo vratiti kao bumerang. Želja opozicije da i drugi mogu otvarati bankarske račune za prikupljanje novčane pomoći i da dodjeljuju novac nije iz potrebe da svako ko je oštećen dobije pomoć, koliko iz spoznaje da oni koji budu dijelili novac lako mogu i da pobijede na izborima.

Opozicija, svakako, u tim aktivnostima može aktivno učestvovati, da daje konstruktivne prijedloge i argumentovane  kritike.

Strategija obnove zemlje mora da se zasniva na jedinstvu političara, mobilizaciji cijelog društva, da sve potrebne aktivnosti na obnovi, kao i proizvode (stolarija, parket, namještaj…) obavljaju, odnoso proizvode domaća preduzeća.  A ne  nikako, kao što je rekao neki ekonomski analitičar „da se narodu pomogne tako što će se ukinuti carine i druga davanja  na potrebne proizvode koji bi se uvozili iz inostranstva“. Tako bi se samo zapostavila domaća proizvodnja i nanijela velika šteta. Podrazumijeva se, da novac koji bi se skupio na razne načine bude najbolje utrošen i pošteno razdijeljen onima koji su pretrpjeli štetu. Među političarima treba da se razvije svijest o najvišem principu: činiti dobro i ostvarivati interes prvo za narod i državu, a onda za političku stranku i sebe. Do sada skoro da nema političara koji nisu u određenom vremenu pokazali slabost i ogriješili se o  gore navedeni princip. I upravo, ova katastrofalna poplava može i treba da ujedini naše političare da prevaziđu sujete i lične interese, kako bi svi zajedno na najbolji način pomogli svom narodu i u tome oni sami osjetili veliku ljubav i zadovoljstvo.

Stvaranje jedinstva među političarima oko suštinskih stvari po narod i državu, tim je preče kada se ima u vidu da nas mogu zadesiti još teže i veće nedaće. Nije isključeno da nas zadesi i „narandžasta revolucija“ kao „svjetska nepogoda“, koja gdje god da se desila, donijela je puno više zla, nego dobra.

U tom smislu  treba sagledavati i česte emisije u medijima u FBiH o stradanjima Bošnjaka od strane Srba, koje su koncipirane propagandno i  u funkciji izazivanja stanja strasti kod naroda. Svakako ne treba nipodaštavati ničija stradanja ni u ratu koji se desio  od 1991. do 1995. godine,  ali i u prethodnim ratovima. Međutim, nije dobro politizirati stradanje i ostrašćivati narode, tako da se, ne daj Bože, može ponovo lako na ovim prostorima izazvati novi sukob.