Čuvajmo riječi srpskog jezika

Nova otkrića obnavljaju sjaj Njegoševog djela, nalazeći u njemu nadvremen i nadzvučan trag jednog dubljeg, skrivenog poretka. Jezikom brojeva, simetrije i ljepote, taj poredak govori o do sada nepoznatom jedinstvu svijesti sa tijelom, uma sa prirodnim zakonima i, uopšte, o jedinstvu čovjeka sa znanim i neznanim silama, energijama i cijelim svemirom...
Među najvećim dometima savrememne nauke su saznanja o samouvođenju reda iz nereda (fraktali) i o tome da svaki dio nosi potpunu poruku o cjelini kojoj pripada (holografija). Kod Njegoša, kao i Tesle, ta duboka znanja su prirodna osnova njihovih pogleda na svijet. To je jedan od najznačajnijih razloga koji je doveo do toga da sa pravom možemo reći: Njegoševo i Teslino djelo daju božanski zamah koji vodi do neslućenog napretka i onog konačnog spasenja kad se sve razrješava po načelima ljepote i ljubavi – kad kraj označava put ka raju.
Do tih naduzročnih visina Njegoša je uzdigao jedan osmišljeni red kojem je u svemiru sve podređeno, i duboka mudrost srpskog jezika. Drevni govor je dragocjena riznica misaonih slika i duhovnih praslika koje odražavaju duboko jedinstvo uma i materije, čovjeka i svemira. Uz to, misaone slike održavaju ravnotežu u radu moždanih djelova čime se bude skrivene umne moći. To svojstvo imaju samo stari jezici koji su sačuvali svoje drevne korijene i slojeve. Da li je srpski jezik jedan od tih govora koji pokreću nesvakidašnje umne moći?
Alokananda Miler (direktor instituta za statistiku u Kalkuti), unuka slavnog pjesnika Tagore, koji je pisao na bengali jeziku, već više od trideset godina izučavala je srpski jezik, napisala je: "Još kao student slovenskih jezika na Oksfordu, ranih pedesetih godina, primijetila sam izvjesnu sličnost između bengali i srpskog jezika, a kasnije, kad sam prevodila srpsku postrealističku poeziju na engleski jezik, postala sam sigurna da duboka veza mora postojati između ova dva jezika i da ona vuče svoje porijeklo iz sanskrita".
Poslije opsežnih proučavanja, gospođa Miler je dokazala da su od svih živih jezika sanskritu najbliži srpski i bengali. O tome je u Kalkuti objavila i naučni rad na engleskom jeziku. Iznijela je da je oko 20 odsto riječi srpskog jezika i sanskrita isto, a još 10 odsto je slično. Znači, poslije više od tri hiljade godina od razdvajanja, srpski jezik čuva oko trećinu riječi korišćenih u drevnim Vedama... Znači, naš jezik je jedan od najstarijih živih govora...! Mnogi znameniti ljudi su osjećali ljepotu, vrijednost i značaj srpskog jezika. Johan Volfgang Gete, Jakob Grim, Nikola Tomazeo, Adam Mickijevič, Dubislav Pirh, Arni Bue...
Čuvajući čast i čistotu najvišeg nasleđa – jezika, čuvamo um i zdravlje. To je jedan od načina da povećamo opšti sklad u sebi i postignemo ono blaženo stanje kad, zdravi, tijelo gotovo i ne osjećamo. To je način da spontano budimo skrivene moći uma, na kojima se zasniva buduća fizika i tehnologija svijesti... Gledano u navedenom svijetlu, može se pouzdano predvidjeti srpski jezik, neuprljan nepotrebnim tuđicama, biće značajan činilac u svjesnom ubrzanju razvoja ljudi i nesagledivom napretku koji se očekuje posle 2012. godine.
U sazvežđu naših riječi naročito blistaju one koje su sačuvane iz sanskritskog praizvora. Ta davna i divna spona sa riznicom duhovnih praslika daje izuzetnu snagu srpskom jeziku, a budućoj tehnologiji – svijesti i veliki značaj. Međutim, neko kao da je svjestan toga i želi da to spriječi. Drevne riječi, svetila uma, bezočno se zatamnjuju bespotrebno ubačenim tuđicama. Namjerno ili nepažnjom, posljedice su iste, u tamno plavetnilo našeg jezika vještački se uguravaju neprikladni zvuci koji kradu energiju iz moždanih ćelija, izmoždavaju i zaglupljuju. U tom potmulom pohodu, sa odlikama duhovnog vampirizma, i čarobne riječi poput učenja, učitelja, vaspitanja, vaspitača, zamjenjuju se nakaradnim tuđicama: edukovanje, edukacija, edukator... Navešćemo još nekoliko od tih riječi za zaglupljivanje, koje nam se proturaju i poturaju, a vi prepoznajte ostale: intelekt (um, razum); inteligentan (uman, razuman, pametan); emocija (uzbuđenje, osjećaj); idealan (savršen); ideal (uzor, savršenstvo); intenzivan (jak, moćan, silan); intuicija (predosjećaj, slutnja); transparentan (providan, prozračan); tranzit (prevoz, prelaz); kontakt (dodir, spoj); edukacija (vaspitanje, učenje), ćao (zdravo)...
Uporedimo srpsku riječ "zdravo" i tuđicu "ćao". Osjetite i sami gdje je smisao, a gdje besmisao u rečenicama: "Zdravo bio, mili pobratime... Još zdraviji, moj premili brate" i "Ćao bio, mili pobratime... Još ćajiji, moj premili brate".