BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Sjećanje na rusku okupaciju Pariza

Sjećanje na rusku okupaciju Pariza
01.04.2018. god.
Prilikom prve posjete Makrona i Putina (2017.) u Versaju je upriličena izložba povodom 300 godina diplomatskih odnosa dvije zemlje.


Vrijeme se računalo od prve posjete Petra Velikog, a Makron je potencirao da se Rusija mora ugledati na vladara koji ju je okrenuo ka Evropi. Moglo bi se debatovati o tome kako se na zapadu veličaju ruski vladari koji su bili po njihovoj volji, a satanizuju one koji su im se suprotsavljali.

Jedan od onih koji nisu dobili ni epitet Veliki, ni  Grozni, nego su nekako sklonjeni u kraj, je car Aleksandar prvi. A upravo je on čovjek koji je bio na čelu vojske koja je porazila Napoleona, umarširala u Pariz 1814. i ozvaničila prekid sa tekovinama revolucije koja je potresla svijet.

Nakon što je Napoleonova vojska počinila mnoga zvjerstva tokom pohoda na Rusiju, posebno u povratku, svi su očekivali da će na tlu Francuske uslijediti odmazda. Izuzetak nisu bili ni sami Francuzi, dok su pruski saveznici takođe tražili kaznu ognjem i mačem. Međutim, to se nije desilo.

Car Aleksandar I nije htio da uvodi okupacione mjere, priznao je Francuskoj granice iz 1792. godine, tražio je da se obnovi monarhija i na presto vrati dinastija Burbona (brat ubijenog kralja Luja XVI), čime bi se revolucija označila zločinačkom i protivzakonitom. Na centralnom pariškom trgu, gde je giljotiniran kralj Luj XVI, napravljen je podijum na kome je odslužena svečana pravoslavna liturgija.

Zanimljivo je da se uz rusko osvajanje Pariza ne bilježi ništa od onoga što prati svaku okupaciju – rušenje, silovanje, ubistvo. Rusi će reći da se nije ništa desilo, a može im se vjerovati zbog jednog detalja – da je bilo, vjerovatno bi se o tome više pričalo, pa bi se možda i umnožilo. Ovako, u “popularnoj” istoriji gotovo ni da se ne pominje da je Rusija zavodila red po Evropi, ne postoji neki anegdotalni podatak koji bi obilježio ovaj događaj, ni pozitivno ni negativno.

Ono po čemu se zna da su Rusi bili u Parizu je naziv “bistro”, za manje uslužne restorane, najčešće bez stolica. Rusi su čekajući da popiju piće sa nogu, vikali “brzo”, i po ruskoj riječi je nastalo ime. Ruski oficiri i vojnici su sve potrepštine plaćali zlatom, prodavnice, restorani i pijace su bile širom otvorene i vrvile su od života. O tome svjedoče i brojni crteži iz tog vremena.

Za cara Aleksandra i danas važi dilema da li je zaista umro onda kada zvanično stoji da jeste. Posvetio se vjeri, osamljeništvu, i 1825. iznenada umro. Od tada postoji sumnja da se sve desilo baš tako, sumnjalo se u nalaze obdukcije, i sve ostalo. Kada je u 20. vijeku otvorena njegova grobnica, bila je prazna. Smatra se da je moguće da je Aleksandar inscenirao smrt, i kao pustinjak se povukao u život pustinjaka. Prema nekim tvrdnjama, to je bio pustinjak Fjodor Kuzmič, za koga se tvrdilo da je isti pokojni imperator.

Kako bilo, njegovo viteško i hrišćansko ponašanje prema Francuzima je vrijedno svake pohvale. Možda bi francuski predsjednik, dok se obnavlja muzej posvećen Napoleonu, mogao da razmisli barem o izložbi koja bi bila posvećena caru Aleksandru. Samo tada bi morao da se morao postiditi, a ne gledati na Rusiju sa visine.



  • Izvor
  • foto: Frontal.SRB/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Ista ograničenja važe za gledaoce i ljubitelje sporta koji prisustvuju Letnjim igrama u Parizu


Dmitrij Peskov je takođe visoko ocenio saradnju regiona Rusije i provincija Kine i istakao njen doprinos razvoju ruskih teritorija koje se graniče sa Kinom.

Na Rusiju se neće vršiti diplomatski pritisak, kao što se ne može pobediti na bojnom polju, rekao je predsednik


Predsednici Brazila i Južne Afrike odlučili su da ne učestvuju na tom događaju, koji isključuje Rusiju, navodi se u izveštajima


Ostale novosti iz rubrike »