Riječima praznične besjede sabranima se obratio Preosvećeni Episkop Joanikije, ukazujući na sveto djelo Svetih Kirila i Metodija, bez kojih, po Vladikinim riječima, ne bi bilo moguće da se u našem rodu pojavi ni Sveti Sava.
„Nekoliko vjekova prije Svetog Save, Sveti Kirilo i Metodije su prosvetili naš narod, a onda i njihovi učenici Kliment i Naum Ohridski da ih pomenemo sa drugim učenicima Svetih Kirila i Metodija. Ono što je najvažnije, od njih smo primili prosvećenje prave, istinske vjere hrišćanske, koja donosi svjetlost, radost i spasenje, vjere u Hrista Gospoda, Presvetu Bogorodicu, Svete arhanđele, anđele i sve Svete, vjere u Crkvu Božju“, naveo je Vladika.
Dodao je da su nas Sveti Kirilo i Metodije kulturno i duhovno prosvetili, opismenili, darovali našem narodu pismo, jezik uobličili i uzdigli nas među kulturne i prosvećene narode Evrope.
„Tako smo napredovali nekoliko vjekova do pojave Svetog Save. Nije Sveti Sava odjednom došao, nego je proteklo mnogo vjekova duhovnog uzdizanja našeg naroda. Imamo Svetog Jovana Vladimira, prije Svetog Save i još nekoliko srbskih svetitelja. Sveti Sava se pojavljuje kao novi apostol, kao naslednik djela Svetih Kirila i Metodija i još čvršće utvrđuje vjeru u srbskom rodu, još više nas duhovno i kulturno uzdiže“, ukazao je Njegovo Preosveštenstvo.
Sveti Kirilo i Metodije su bili grčkog porijekla, a dublje gledano svi slovenski narodi su, smatra Vladika, jedna vjera, jedan jezik, jedna kultura.
„Gledano još dublje, svi hrišćani su jedan narod Božji, pripadaju Crkvi Božjoj i to potvrđujemo, uvijek, kada saslužujemo sa braćom Grcima, Rusima ili nekim od drugih pravoslavnih naroda, svjedočimo jedinstvo Crkve Božje. Tome su nas učili Sveti Kirilo i Metodije, da se uzdižemo iznad naših uskih ograničenja, da se sjedinjujemo sa Hristom Gospodom, a kad smo sjedinjeni sa Njim onda smo i sa svima Svetima, bez obzira iz koga su roda i jezika“, besjedio je Episkop Joanikije, poučavajući da je duhovno jedinstvo veoma značajno i da na njemu treba raditi u porodici, domu, plemenu i cijelom narodu.
Vladika je podsjetio da je na mjestu gdje se podiže crkva Svetih Kirila i Metodija, u Grančarevu nekada bila crkva, što je narod sačuvao u pamćenju.
„Mi smo na ovom svetom, davno osveštanom mjestu, možda, još, u doba Svetih Kirila i Metodija; crkva u Zatonu je iz tih vremena, manastir Samograd još stariji, dakle, imali neke hrišćanske korijene vrlo jake i duboke i prije Svetih Kirila i Metodija, ali su, tek, oni slovenske narode priveli Hristu“, naglasio je Vladika budimljansko-nikšićki.
Veliku radost predstavlja što je ova crkva izgrađena na starim temeljima, a na podizanju novog hrama, istakao je Episkop, mnogi su uložili trud, rad, znanje, vrijeme i sredstva. Preosvećeni Episkop je, ovom prilikom, naglasio zaslugu počivšeg Blaža Ljujića, koji je vodio Odbor za izgradnju crkve, te se njegovom zaslugom hram lijepo gradio.
„Ovo je, možda, jedna od najljepših crkava u ovom kraju i šire, mala je, ali mnogo lijepa. Moram, takođe, da pomenem i arhitektu Boja Žurića, koji je stručno i lijepo projektovao crkvu“.
„Neka Bog nagradi oca Darka i sve koji su se potrudili oko izgradnje ovog svetog hrama. Daće Bog da do jeseni ovu crkvu osveštamo, da je Bogu posvetimo i učinimo lijepi sabor oko nje i da se taj sabor produžava ubuduće. Neka bude srećan ovaj sabor, neka Bog blagoslovi našeg ovogodišnjeg domaćina, Boža Gvozdenovića sa porodicom“, zaključio je Njegovo Preosveštenstvo vladika Joanikije.
Eparhija budimljansko-nikšićka 
