Ekskomunikacija Amnesty International-a ?

Zaštita zdravlja majki je osnov kojim se danas širom svijeta napada na nerođenu djecu. Poput oružja za masovno uništenje, ovaj osnov potresa mnoga društva pa čak i ona u kojima je ubjanje nerođene djece dozvoljeno. Prema najnovijem izvještaju „Amnesty International“ pod naslovom „Zdravlje majki je ljudsko pravo“, na svakih 90 sekundi u svijetu umre jedna žena u trudnoći ili prilikom porođaja što ukupno iznosi 350 000 godišnje. Uzroke ovako lošem stanju ova organizacija vidi u činjenici da pojedinci ili ustanove mogu odbiti da izvrše prekid trudnoće ukoliko se to protivi njihovoj vjeri, kao i u činjenici da npr. u SAD-u zdravstveni sistem pokriva troškove prekida trudnoće samo u slučaju silovanja, incesta i u slučajevima kada je život žene ugožen. Prema viđenjima ove organizacije rješenje se nalazi u proglašenju prekida trudnoće ljudski pravom što bi istovremeno značilo i obavezu države da ga štiti. Ova organizacija čak ide i korak dalje od toga, nalazeći za nužno potrebno da prekid trudnoće bude proglašen nečim što je u našem pravu najsličnije  „javnom dobru“, tj. da bude svima apsolutno dostupan (besplatan i bezuslovan).


Za razliku od komunista koji su opravdavali prekid trudnoće iz ekonomskih razloga, nacista koji su opravdavali prekid trudnoće iz rasnih razloga, ovi humanisti opravdavaju prekid trudnoće i bez razloga. Ova organizacija je u pomenutom izvještaju ni manje ni više nego ispovjedila svoju vjeru u to da ograničenja u pogledu mogućnosti prekida ljudskog života na ovaj način krše ljudska prava. (!?) Pitanje prekida trudnoće nije pravno, moralno, čak ne ni etičko pitanje, ono je upravo pitanje vjere kako se to pored brojinih druhih činjenica i pregledom ovog izvještaja jasno vidi. Upravo su ovi razlozi doveli do toga da jedan vatikanski kardinal pozove katolike da više ne podržavaju ovu grupu. Inače, mnogi smatraju da je Amnesty International do nedavno bio neutralan po pitanju ubjanja ljudi prekidom trudnoće. Međutim, ova organizacija je vodila snažne globalne kampanje za ukidanje smrtne kazne prema vinovnicima najtežih zločina u kojim je ostvarila značajan uspjeh, dok je istovremeno prećutala a time i odobrava smrtne kazne za nevine bebe koje imaju neki nedostatak (čak su i ravna stopala bila dovoljan razlog za egzekuciju), ili čiji je otac izvršio krivično djelo silovanja u kome su one potpuno nevine. Znajući sve ovo, nije nikakvo iznenađenje što je ova organizacija počela da aktivno podržava ubijanje ljudi vještački izazvanim prekidom trudnoće ne tražeći nikakav osnov za njihovu egzekuciju. Smatrajući čak da bilo kakav uslov koji bi se postavio pred ženu koja želi da počini ubistvo svoje bebe predstavlja atak na njena ljudska prava. Ova organizaciji po već uhodanoj praksi prećutkuje podatak Ujedinjenih nacija koji kaže da se u svijetu u svakoj sekundi prekine 1,5 trudnoća što dovodi do brojke od 45 000 000 ubistava godišnje (broj samoubistava majki kao direktne posljedice prekida trunoće nije utvrđen). Osim navedene statistike Amnesty International prećutkivanjem negira tvrdnje medicine i biologije koji kažu da čovjek nastaje od trenutka začeća, da mu srce kuca prije nego li majka i shvati da je trudna, da osjeća bol kada ga ubijaju prekidom trudnoće, da prekid trudnoće teško oštećuje duševno i fizičko zdravlje majke, da joj nikada ne pomaže u liječenju itd. Istini za volju, ova organizacija vidi i nedostatak informacija kao atak na osnovna prava, ali očigledno pod tim informacijama ne smatra ove koje se odnose na medicinske i biološke činjenice.

Šta tek mi pravoslavni da kažemo o ovoj organizaciji? Kakav stav prema njoj da zauzmemo? Zločestvo ove organizacije su uvidjeli čak i oni koji se klanjaju čovjeku (pontifex maximus) kao Bogu, koji koljače nevinih ljudi proglašavaju blaženima, čiji sveštenici su stajali na čelu krvavih ekspedicija kroz naše osnovne škole i mirna naselja i koji su štitili svesvirepstva nad Pravoslavljem i pravovjerujućim ljudima u gotovo svim istorijskim trenutcima. Čini mi se da njihov logo (upaljena svijeća obmotana bodljikavom žicom) i ne predstavlja drugo do otpalog svjetlonošu koji je u okovima.

Pitanje ubijanja ljudi vještački izazvanim prekidom trudnoće je takvo da o njemu nije moguće zauzeti neutralan stav. Ovo društveno zlo ljudi ili podržavaju (aktivno ili pasivno) ili mu se aktivno protive. Danas, kada našu djecu spaljuju kao otpad u našem dvorištu, kada nas više gine u liječilištima nego na svim ratištima zajedno, kada je sve više razvrata a čak na zakonite brakove sa maloljetnicama se gleda kao na društveni problem, kada djecu umjesto moralu u školama otvoreno uče bludu, kada nevine ubijaju zbog neutvrđene krivice drugih, kada naša djeca u grčevima plaču i zapomažu dok im za novac kidaju dio po dio tijela a gluvi roditelji ne čuju kao što ni slijepi nevide . . . nije moguće biti neutralan a ne svrstati se u red zločinaca.