Početna stranica > Novosti
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ostale novosti iz rubrike »
Čije su Bosna i Hercegovina (domaći izvori)
21.03.2014. god.
Na prvom mjestu treba spomenuti titule bosankih kraljeva. Kod njih je skoro uvijek na prvom mjestu pomen Srba. Poslije Srba u tituli se nabrajaju sve teritorije kojima vladaju.
Da kojim slučajem u Bosni ne žive Srbi, i da se oni u tituli samo spominju zbog nasljeđenog prestola Nemanjića, onda bi na prvom mjestu bio naziv tog naroda iz Bosne, npr. Bosanci ili Bošnjani, pa tek onda Srbi. Tako imamo kod cara Dušana da se spominju Srbi, Grci i Arbanasi, ali uvijek prvo Srbi, bar kad se radi o domaćim ćiriličnim poveljama, pa tek onda Grci i ostali.
Prvi domaći izvor koji govori o stanovništvu srednjovjekovne bosanske države jesu povelje bosanskog bana Matije Ninoslava (1232-1250). Naime, njemu se pripisuju četri povelje, ali ima i mišljenja da su njegove samo tri. Prva povelja je nedatirana, druga je pisana 1234., treća 1240. i četvrta 1249. godine. Sve četri povelje vezane su za trgovačke veze sa Dubrovnikom.
Tri povelje o Srbima kao stanovnicima Bosne
U tri datirane povelje spominju se Srbi kao stanovnici tadašnje bosanske države. Treba napomenuti da tadašnja bosanska država nije obuhvatala prostor današnje Hercegovine i Primorja, te oblasti su u to vrijeme pripadale državi Nemanjića.
U poveljama bana Ninoslava kaže da se spor vodi u Dubrovniku „ako veruje Srbin Vlaha“ , a da se spor vodi pred banom „ako veruje Vlah Srbina“. Postoji mnogo konstrukcija u istoriografiji koje osporavaju činjenicu da ban Ninoslav svoj narod naziva Srbima. Mećutim, u njegovim poveljama jasno piše da je on odgovoran za Srbe, a Dubrovčani za Vlahe.
Inače, Vlah je bio naziv za Romane, kako u Primorju, tako i u planinama, da bi kasnije naziv Vlah mjenjao svoje značenje, do onog dobro nam poznatom predratnom, po kojem se tako pogrdno nazivalo, gle ironije, opet - Srbe.
Sličnu povelju uputio je Dubrovniku Stefan Nemanjić još dok je bio veliki župan. U toj povelji se kaže: „I da ne goni Srbin Vlaha bez suda, nego ako se učini nepravda između Grada i moje zemlje, da se sastaju sudije gde je po zakonu i da presuđuju a da ne bude nasilnog oduzimanja imovine“. Dakle, nema sumnje da se Vlah odnosi na njude iz Dubrovnika, a Srbin na ljude Stefana Nemanića i Matije Ninoslava.
Zanimljivo je, da ban Ninoslav, kao i neki kasniji bosanski vladari nazivaju Nemanjiće, ne srbskim, nego raškim vladarima, što svakako upućuje na činjenicu da i vladari bosanske države sebe smatraju srbskim vladarima, jer da nije tako, onda nema razloga da Nemanjiće ne nazovu srbskim vladarima, niti ima razloga da ban Ninoslav sebe smatra odgovornim za tužbe između Srba i Dubrovčana.
Car Dušan: Vlah postaje Latin - Srbin ostaje Srbin
Razvoj diplomatije između srbskih srednjovjekovnih država i Dubrovnika možemo pratiti i u doba cara Dušana. Naime, Dušan u svojoj hrisovulji Dubrovčanima iz 1349, kaže „kad tuži Latin Srbina, da da Latin Srbinu polovinu svjedoka Latina a polovinu Srba, takođe i Srbin kada tuži Latina, da mu daje svjedoke polovinu Srba, a polovinu Latina, kako su imali i roditelji i praroditelji carstva mi“.
Kod Dušana je umjesto Vlaha došlo ime Latin, što je u skladu sa vremenom jer od 14. vijeka za rimokatolike u srbskim i susjednim zemljama ustalio se naziv Latin, bar kad je riječ o srbskim pravoslavnim dokumentima.
Kod nas na teritoriji današnjnje Dejtonske BiH, rimokatolici su tako bili nazivani a i sami sebe tako zvali sve do početka 20. vijeka. Vidimo jedan kontinuitet u odnosima srednjovjekovnih Srba i Dubrovčana od Stefana nemanjića, preko Matije Ninoslava do Dušana a i dalje.
Takođe, povelje bana Ninoslava pripadaju istom tipu povelja-zakletvi i jezikom i teološkim karakteristikama humskih feudalaca koji su bili u državi Nemanjića. Kao i drugi srbski pravoslavni vladari sebe naziva „rabom božijim“.
Veza i razlike između Ninoslava i Kulina
U povelju iz 1234. stoji i da „ hode Vlasi slobodno“ kao i za vrijeme bana Kulina. Ovo nam govori da je ban Ninoslav pazio na stare tradicije i ugovore između Dubrovnika i bosanskih vladara.
Neki istoričari nastoje da isticanjem ove činjenice iskontruišu tezu da ban Kulin pošto sebe nazova „ban bosanski“ ne vlada Srbima nego Bosancima ili Bošnjanima, a Ninoslav, pozivajući se na Kulina takođe vlada Bosancima dok Srbe spominje usputno kao neku manjinu.
Oni zaboravljaju da je sama titula ban u srednjem vijeku, titula polusamostalnog ili zavisnog vladara, kao što je to bila i titula župana, kneza itd. Ban Kulin je bio u početku svoje vladavine vazal Vizantije, a potom Ugarske. On možda i na osnovu toga ne spominje narod kojim vlada, jer tom narodu vrhovni je vladar njegov sizeren, nego teritoriju kao jednu od mnogih teritorija Ugarske.
Ninoslav, iako je bio prilično zavisan od Ugarske imao je više moći i vlasti i mogao je slobodnije da istupa u diplomatiji.
Bosna i Raška - geografski, Srbi - etnički termin
Drugo, Kulin u svojoj povelji spominje teritoriju, a ne narod kojom vlada, kao što u titulama srednjovjekovnih vladara i velikaša imamo spomen Huma, Usore, Duklje, Primorja, itd. Takođe imamo spomen „bosanske zemlje" kod vladara iz Bosne, i „raške zemlje“ kod vladara iz Raške, a sve su to geografski nazivi.
Sjetimo se, pop Dukljanin djeli Srbiju na Rašku i Bosnu, što svakako govori i o dinastičkoj podjeli.
Treće, zaboravlja se papsko pismo pisano godinu dana prije povelje bana Kulina, u kojoj se za Bosnu kaže da je srbska zemlja “regnum Servilie, quod est Bosna“, i četvrto, sama povelja je prema mnogim slavistima (jedan od njih je i Hrvat Vatroslav Jagić), pisana na srbskom jeziku.
Kako smo rekli, ima mišljenja da poslednja povelja koja se pripisuje banu Ninoslavu nije njegova, već njegovog nasljednika Matije Stjepana. Ovaj drugi Matija, po mišljenju Svetislava Mandića iznjetog u njegovoj knjizi „Črte i Reze“ Beograd, 1981, vladao je u kratkom periodu izmeđi smrti matije Ninoslava oko 1250. i bana Prijezde, koji je došao na vlast 1255. godine. Kako god bilo, neosporno je da se u tri povelje bosanskih vladara iz prve polovine 13. vijeka spominju Srbi kao njihovi podanici.
Stefan II Kotromanić piše srbskim jezikom
Jedan od najznačajnijih vladara iz dinastije Kotromanić, Stefan II Kotromanić, u svojoj povelji Dubrovniku 1333. jasno kaže kojim jezikom piše. Napravljene su četri povelje, dvije latinske i dvije na srbskom jeziku: „dve latinski, a dve srbski“. U povelji bana Stefana se kaže:
„Da imamo i držimo do kraja svijeta nepomično i za to stavljam ja gospodin ban Stefan svoj zlatni pečat, da je ovjereno, svaki da zna i vidi istinu. A tomu su dvije povelje... dvije latinske a dvije srpske, a sve su pečaćene zlatnim pečatima; dvije su povelje u gospodina bana Stefana a dvije povelje u Dubrovniku“
Kao i kod povelja bana Ninoslava i oko ove povelje ima dosta konstrukcija i domišljanja, pa čak i tvrdnji da je povelja falsifikat. Ipak, u povelji se jasno kaže da ban Stefan stavlja svoj pečat, i da dvije idu njemu, a dvije Dubrovniku. Ako imamo u vidu da je u Dubrovniku postojala samo srbska notarska kancelarija, jasno je da se u okolini Dubrovnika govorilo i pisalo samo srbski.
Srbski piše i Pribislav Pohvalić - rimokatolik
Srbskim da piše, spominje i Pribislav Pohvalić izaslanik banice Anke (žene Vuka Vukčića Hrvatinića) vojvode Sandalja Hranića i njegove žene Katarine. Stric Sandalja Hranića bio je Vlatko Vuković, koji je došao u pomoć Lazaru na Kosovo protiv Turaka.
U njegovom pismu iz 1407. stoji „listom srbskim“ i malo dalje „srbski est pisan“. Zanimljivo da je Pribislav bio rimokatolik i pisao je na ikavici.
Grgur Nikolić 6. jula 1418. izdaje povelju kojom ukida stonsku carinu „tko godi grede u Ston ili Dubrovčanin ili Vlah ili Srblin ili tko ini i takođe iz Stona“. Kao podanik bosanskog kraljevstva on mora da zna ko živi u toj državi ili u njenom susjedstvu, ali ne nabraja ni Bosance ni Hrvate.
Đurađeva povelja i Srbi u Srebrenici
Još jedna zanimljiva povelja nastala u primorskoj rimokatoličkoj sredini bosanske države, govori o Srbima. Vojvoda Đurađ Voisalić, sinovac i nasljednik Hrvoja Vukčića Hrvatinića, u povelji izdatoj braći Ćurđevićima 1434, spominje kao stanovnike njihove oblasti Srbe i Vlahe: „i u svemu u čemu ih nađosmo da drže, bilo da je Srbin ili Vlah“.
Teritorija u kojoj se govori u povelji nalazila se između Neretve i Cetine. Spominje se vikar i fratri crkve katoličke. Takođe, u tekstu ima dosta riječi pisani ikavicom. Ovo je dokaz da je u srednjem vijeku bilo i Srba rimokatolika. U ovoj povelji nema pomena Hrvata ni Bosanaca, iako je danas ta teritorija uglavnom naseljena Hrvatima, a u vrijeme kada je pisana pripadala je bosanskoj državi.
Dubrovčanin Pirko, spominje 1438. godine Srbe u Srebrenici. Iz njegovih riječi vidi se da je bio u nekom sporu sa Srbima: „Gospodo odgovorih ja Pirko: šta sam vam skrivio Srbi, da me vežete bezakono“?
Zaključak: Ima Srba u Bosni i prije Turske invazije
Herceg od Svetoga Save, Stefan Vukčić Kosača, 10. aprila 1450. sklapajući mir sa Dubrovčanima dozvoljava im da trguju na njegovoj teritoriji, i da ne smije niko preuzimati bez dozvole robu dubrovačkih trgovaca „ni Vlah, ni Srbin“. Sledeće godine, hercegov sin, knez Vladislav sklapa takođe ugovor sa Dubrovčanima u kojem se kaže: „obvezujem se da niti hoću niti smem ikada zabraniti niti zaustaviti ni jedne moje ljude ni Vlahe ni Srbe da trgovina radi slobodno u Dubrovnik idu“.
Iz svega gore navedenog vidimo da ima domaćih povelja koje govore o Srbima u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Nije tačno da se Srbi ne spominju u BiH do Turske invazije, ili da se iz tih povelja ne može razaznati kako se naziva stanovništvo u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. O tim poveljama se malo zna, i osim uskog naučnog kruga ovi podaci su nedostupni široj javnosti. Srbski istoričari su u svojim knjigama slabo isticali ove podatke, a ni danas nije bolja situacija.
Tekst o srednjovjekovnim „dobrim Bošnjanima“ zauzeo bi mnogo prostora, tako da ćemo njih obraditi u sledećem tekstu. Danas se njima mnogo manipuliše, pa ćemo sledeći put detaljno da ispitamo njihovu ulogu u srednjovjekovnoj bosanskoj državi.
- Izvor
- Frontal
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Globalni gigant Glovo napušta BiH, a domaća aplikacija Ordera preuzima tržište dostave hrane. Restorani i kupci masovno prelaze na pouzdano domaće rješenje — koje svoju mrežu već širi i...
Savremena astronomija već dugo nije vezana samo za optičko posmatranje neba teleskopima, već je ona postala i nauka o ogromnin bazama podataka. Teleskopi nove generacije svake noći generišu terabajte...
Vašingtonska asocijacija biciklista (WABA) po prvi put je organizovala diplomatsku biciklističku vožnju povodom Svetskog dana bicikla, okupivši predstavnike više od 40 diplomatskih misija u Vašingtonu. Organizatori su naj...
Američki predsednik je, kako se navodi, pozvao izraelskog premijera da ne pokreće ponovo rat punih razmera sa Iranom....
Biro Skupštine država članica Međunarodnog krivičnog suda (MKS) suspendovao je tužioca Karima Kana, koji je optužen za seksualno uznemiravanje, navodi se u saopštenju za javnost organizacije. Kan je svojevremeno...
Izjava američkog sekretara za rat usledila je u trenutku kada se Brisel priprema da sprovede najambicioznije migracione reforme u poslednjih nekoliko godina....
Ostale novosti iz rubrike »
SLIKA SEDMICE
VIDEO
VIDEO
VIDEO
