Upozorenje monaha manastira u Sasama

SREBRENICA - Monasi Grigorije i Metodije odlučili su da, poslije niza ataka na manastir Presvete Bogorodice u Sasama kod Srebrenice, zatraže stalni policijski nadzor nad ovom pravoslavnom svetinjom.

Ova svetinja je trn u oku Bošnjacima koji su se vratili u obližnja sela, posebno ženama koje žive u neposrednoj blizini manastirskog kompleksa.

- Tek što smo riješili problem betoniranja korita rječice koja protiče pored manastira, uslijedila je bujica uvreda i teških kletvi od naših komšija - ispričao nam je monah Grigorije o mukama i brigama koje su ih posljednjih dana pritisle.

Kada je episkop zvorničko-tuzlanski gospodin Vasilije 2002. godine ozvaničio rekonstrukciju i obnovu manastira u Sasama, sagrađenog 1242. godine, nije ni slutio na kakve će sve prepreke nailaziti jer u srebreničkim brdima obnavlja zadužbinu kralja Uroša Prvog Nemanjića.

- Dok smo 17. jula krčili zemljište u neposrednoj blizini manastira došle su četiri Bošnjakinje i počele da vrijeđaju radnike i mene. Zamolio sam ih da se udalje i da nas ne uznemiravaju, ali je jedna od njih po imenu Hajra, na moje molbe uzvratila kamenicom - rekao je monah Grigorije.

Da je tim ženama, kao i bošnjačkoj vlasti u Srebrenici, trn u oku ovaj duhovni i istorijski biser ne samo Podrinja, nego cijele BiH, potvrdile su ove povratnice i narednog dana kada su se okomile na radnike koji su uređivali stazu u krugu pravoslavne svetinje, stare blizu osamsto godina.

- Na meti ovih Bošnjakinja bili su mladići koje smo angažovali na betoniranju staza između konaka i manastirke crkve. Bilo je teško slušati njihove užasne kletve: "Da Bog da vam na tom mjestu ubrzo grobovi bili", "jedan je Alah" - rekao je našem listu monah Grigorije ne želeći da ponavlja sve neprimjerene riječi koje su radnicima i monasima uputile ove žene.

Nije im ostalo ništa drugo nego da zatraže pomoć lokalne policije koja je došla u Sase i službeno zabilježila sve što se dešavalo tokom dvodnevnih incidenata.

- Otkako smo počeli obnovu manastira, više puta smo morali da tražimo pomoć policije. U bošnjačkim selima, koja se nalaze iznad manastira, bila je napravljena brana na rječici i kad god bismo uređivali i betonirali korita, neko je puštao vodu, tako da su nailazili talasi koju su sve odnosili - požalio se monah Grigorije i podsjetio da su ovi problemi riješeni poslije dolaska policije koja je obišla sva sela koja se nalaze u brdima iznad manastira.

Monasi su istakli da su posebno iznenađeni što su sinovi Bošnjakinja, dok su one vrijeđale i uznemiravale radnike, uživali malo dalje od manastira odakle su, pekući jagnje, nijemo gledali i slušali ono što su njihove majke ili rođake govorile ljudima koji brinu o manastiru i životu u njemu, kao i radnicima koji na vrelim julskim žegama zarađuju svoju koru hljeba.