Početna stranica > Novosti

Kraj ame­rič­ke im­pe­ri­je na vi­di­ku

Kraj ame­rič­ke im­pe­ri­je na vi­di­ku
17.11.2007. god.

Dr Mi­la Aleč­ko­vić Ni­ko­lić is­tak­nu­ti evrop­ski i srp­ski in­te­lek­tu­a­lac ne­u­mor­ni bo­rac za srp­sku isti­nu, za “Ogle­da­lo” go­vo­ri o Ko­sme­tu, ne­ras­ki­di­vim ve­za­ma sa na­šom ju­žnom po­kra­ji­nom. Svo­je­vr­sni am­ba­sa­dor svog ro­da uka­zu­je na ne­mi­nov­no stva­ra­nje an­ti­glo­ba­li­stič­kog sve­ta na če­lu sa Ru­si­jom.
– Na Ko­smet od­la­zim od ma­le­na, ia­ko sam ro­đe­na u Be­o­gra­du. Ta­ko sam vas­pi­ta­na. Sva­ke go­di­ne sam sa maj­kom i po­koj­nom De­san­kom Mak­si­mo­vić, kao de­te pu­to­va­la u na­šu ju­žnu po­kra­ji­nu. Bi­li su to za me­ne ve­li­čan­stve­ni ča­so­vi na­še isto­ri­je. Maj­či­na ro­đe­na tet­ka Je­le­na Tr­pi­nac je bi­la pro­fe­sor na Ko­so­vu i Me­to­hi­ji. Ona me je, dav­no, pr­vi put od­ve­la da vi­dim ka­ko su ta­da pod ša­to­ri­ma ži­ve­li Al­ban­ci. Bi­lo je to dru­go vre­me i Al­ban­ci su bi­li mir­ni­ji ne­go da­nas, ili je ba­rem ta­ko iz­gle­da­lo. Gru­pa al­ban­skih že­na su u to vre­me sa tet­ka Je­le­nom, Srp­ki­njom, ko­ju su iz­u­zet­no po­što­va­le, pr­vi put, bez fe­re­dža, pu­to­va­le po Evro­pi. Ka­sni­je sam mno­go slu­ša­la o ocu Ma­ka­ri­ju iz De­ča­na, i nje­go­vom ču­ve­nom vi­nu, ko­je je da­ro­vao go­sti­ma. Slu­ša­la sam i o mla­dom, ne­sta­lom La­za­ru Vuč­ko­vi­ću. Po­koj­na Da­ra Je­vrić je kod nas do­la­zi­la, za­tim Ra­de Zla­ta­no­vić i mno­gi dru­gi hra­bri i da­ro­vi­ti lju­di s Ko­so­va i Me­to­hi­je. Ce­lo mo­je de­tinj­stvo ne­ras­ki­di­vo je ve­za­no za Ko­smet. Ka­da je maj­ka na Ko­so­vu i Me­to­hi­ji do­bi­la Or­den ca­ra Du­ša­na, re­kla mi je ta­da: “Ja vi­še ne mo­gu da ho­dam. No­ge su mi bo­le­sne, sa­da ćeš na Ko­smet če­šće ići ti”!

• Na­pi­sa­li­ste pi­smo Ban Ki Mu­nu. Da li je va­ša ini­ci­ja­ti­va da se Peć­ka pa­tri­jar­ši­ja pro­gla­si cen­trom Sr­ba sve­ta uro­di­la plo­dom?
– Sre­ćom je­ste. Pi­smo mu je upu­će­no u ime ne­ko­li­ko ve­li­kih srp­skih or­ga­ni­za­ci­ja u sve­tu, ali mi­slim da smo svi mi bi­li u te­le­pa­ti­ji. Či­ja god da su­tra bu­de, tre­ba sve­tu skre­nu­ti pa­žnju na to da je ta ze­mlja srp­ska do­tle dok su klju­če­vi Peć­ke pa­tri­jar­ši­je u ru­ka­ma tri i po mi­li­o­na Sr­ba u sve­tu. To ujed­no zna­či da mo­ra­ju da nas spro­vo­de i ču­va­ju, u bi­lo kom tre­nut­ku i bi­lo gde. Ovo je i po­ziv svim su­na­rod­ni­ci­ma da u Peć od­la­ze, spa­va­ju u Ko­na­ku, pu­tu­ju i vi­de šta od po­slo­va mo­že da se po­kre­ne, gde da se po­mog­ne. Po­vra­tak je i da­ti ne­koj fa­bri­ci srp­sko ime, na­pra­vi­ti pro­iz­vod ko­ji će u svet oti­ći sa srp­skim slo­vi­ma.
Ove go­di­ne smo bo­ra­vi­li kao evrop­ska gru­pa, a po­sle nas su do­šli Sr­bi iz Ame­ri­ke. Već je na­ja­vlje­na po­se­ta Sr­ba iz Au­stra­li­je. Ide­ja je po­če­la da ži­vi. Pri­mi­le su nas igu­ma­ni­ja Fe­vro­ni­ja, ma­ti Var­va­ra i Rad­mi­la Šu­go­vić iz Ko­la se­sta­ra iz Pe­ći. Na­ša Do­bri­la, ko­ja se po­sle vi­še de­ce­ni­ja ži­vo­ta u Pa­ri­zu vra­ti­la na svo­je Ko­so­vo, do­če­ku­je u Peć­koj pa­tri­jar­ši­ji go­ste ce­log sve­ta. Ona je svo­je­vr­sni “mi­ni­star spolj­nih po­slo­va”. Od­ne­li smo po­moć. Snab­de­li smo Go­ra­žde­vac i sa ne­ko­li­ko sto­ti­na srp­skih isto­rij­skih ča­so­pi­sa za de­cu, pre­gle­da­li me­di­cin­skim apa­ra­ti­ma sve maj­ke i igu­ma­ni­ju. Ra­sta­nak je svi­ma bio bo­lan, te­žak. Ali, od­la­sci će se, ube­đe­na sam, um­no­ži­ti.

• U Pri­zre­nu je ne­dav­no odr­ža­no pre­da­va­nje Uje­di­nje­nih na­ci­ja o po­mi­re­nju dva na­ro­da. Ta­da ste iz­la­ga­li. Reč­ju i de­lom da­li kon­kre­tan do­pri­nos za­stu­pa­ju­ći, bra­ne­ći srp­sku isti­nu. Ve­ru­je­te li u po­mi­re­nje Sr­ba i Al­ba­na­ca?
– Kao psi­ho­log ve­ru­jem u psi­ho­lo­ško po­mi­re­nje iz­me­đu svih na­ro­da pre­ko po­je­di­na­ca u tim na­ro­di­ma. Psi­ho­lo­ški ni­vo je naj­du­blji. Ni­jed­na po­li­ti­ka ne mo­že sa­svim da ga is­ko­re­ni. Ali, tu po­sto­ji zam­ka. Pod pa­ro­lom “po­mi­re­nja” če­sto se pro­tu­ra da­va­nje te­ri­ro­ri­je i da­va­nje 70 od­sto eko­no­mi­je. Jed­no­stav­no ka­žem – mo­že­mo da se po­mi­ri­mo kao lju­di, da se ne ko­lje­mo, da ne pa­li­te cr­kve. Ali, ne­ka sva­ko na­sta­vi svo­ju po­li­tič­ku bor­bu. Po­be­di­će onaj ko ima bo­lje ar­gu­men­te i vi­še sna­žnih pri­ja­te­lja u sve­tu. To sam ja­sno pre­do­či­la na po­me­nu­toj kon­fe­ren­ci­ji, po­ku­ša­ju­ći da iz­beg­nem zam­ku da po­mir­lji­vost zna­či da­va­nje te­ri­to­ri­je i eko­no­mi­je, re­sur­sa i ru­da, da­kle na­šeg bo­gat­stva.

• Na­kon sve­ga što nam se de­si­lo šta mi­sli­te mo­že li da­nas se ve­ro­va­ti Uje­di­nje­nim na­ci­ja­ma?
– I da­lje ve­ru­jem u Uje­di­nje­ne Na­ci­je, ne­ka­da­šnje “Dru­štvo na­ro­da”, jer je to sve što nam je osta­lo. Za­to sam i pri­sta­la da pre­da­jem na nji­ho­vom fa­kul­te­tu. Uje­di­nje­ne Na­ci­je su i da­lje pod ame­rič­kom kon­tro­lom. Ali, ona po­la­ko po­pu­šta, jer je ne­za­do­volj­stvo u sve­tu ogrom­no. Aro­gan­ci­ja je do­sti­gla ta­kav ste­pen da funk­ci­o­ne­ri dru­gih ze­ma­lja mo­ra­ju da se iz­vi­nja­va­ju kad god skre­nu od an­glo­sak­son­ske po­li­tič­ke ili je­zič­ke li­ni­je. Za­to sam na­mer­no pi­smo Ban Ki Mu­nu pi­sa­la na fran­cu­skom je­zi­ku, ko­ji on na­rav­no zna i go­vo­ri. Sa ame­rič­kim i en­gle­skim funk­ci­o­ne­ri­ma od sa­da go­vo­rim is­klju­či­vo na fran­cu­skom ili ru­skom je­zi­ku. Tek ta­da smo rav­no­prav­ni. Ne­ma ni­ka­kve vi­so­ke po­li­ti­ke ako se za­ne­ma­re iden­ti­te­ti dru­gih na­ro­da.

Po­be­đe­ni po­bed­nik

U knji­zi “O Do­mu i Is­ko­nu” pi­sa­la sam o na­šem ar­he­tip­skom psi­ho­lo­škom i mo­ral­nom čvo­ru ko­ji sam pod­ve­la pod je­dan na­slov Alek­san­dra Di­me “Po­be­đe­ni po­bed­nik”, po­ku­ša­va­ju­ći da ob­ja­snim ka­kav je trag u psi­hi mo­ra­la da osta­vi či­nje­ni­ca da ste u ko­sov­skoj bit­ci mo­ral­no po­be­di­li, ali fi­zič­ki go­to­vo ne­sta­li. Da­nas gle­da­mo to isto.

Ve­ru­jem da će se za ne­ko­li­ko go­di­na Uje­di­nje­ne Na­ci­je iz­ba­vi­ti iz kan­dži ame­rič­kog tu­tor­stva, kao i UNE­SKO, i opet po­sta­ti mul­ti­po­lar­ne. Ve­ru­jem i da će naš vek bi­ti vek ob­no­ve Uje­di­nje­nih Na­ci­ja, ili tog ve­ka uop­šte ne­će bi­ti, da pa­ra­fra­zi­ram Mal­roa.
• Vi ste član vr­lo ozbilj­ne Me­đu­na­rod­ne po­li­tič­ke gru­pe. Re­ci­te nam ne­što o to­me.
– Pr­vo­bit­no, ru­ska ad­mi­ni­stra­ci­ja ini­ci­ra­la je jed­nu “In­ter­na­ci­o­nal­nu po­sma­trač­ku gru­pu’ ko­ja je tre­ba­lo da bu­de ne­ka vr­sta pan­da­na po­sto­je­ćoj “Me­đu­na­rod­noj kri­znoj gru­pi” za ko­ju svi zna­ju da je fi­nan­si­ra Va­šing­ton i ko­ja ima svo­je La­jo­ne po ce­lom sve­tu, sku­pe bi­roe, pri­lič­no sred­sta­va i oba­ve­zu da stva­ra kri­ze, a za­tim za njih pred­la­že ame­rič­ka re­še­nja, od­no­sno uti­caj. Već raš­či­šća­va­ju­ći te­ren sa sek­ta­ma i “ne­vla­di­nim or­ga­ni­za­ci­ja­ma” ko­je pla­ća­ju ne­ke uda­lje­ne vla­de, ru­ski pred­sed­nik je shva­tio da mo­ra da na­pra­vi ne­što slič­no. Ini­ci­ja­ti­va je bi­la vr­lo ši­ro­ka i oda­zva­li su se naj­o­bra­zo­va­ni­ji i naj­slo­bod­ni­ji lju­di na Za­pa­du. Uvek in­si­sti­ram na to­me da sam Srp­ki­nja, ia­ko po­ziv za mi­si­je do­bi­jem na fran­cu­sku adre­su. Do sa­da smo ima­li po­sma­trač­ki re­fe­ren­dum u Prid­nje­stro­vlju, od­lu­ke u ju­žnoj Ose­ti­ji, re­fe­ren­dum i iz­bo­re u Jer­me­ni­ji i Ka­ra­ba­hu, iz­bo­re u Ve­ne­cu­e­li, skup na vi­so­kom ni­vou o NA­TO pak­tu u Mo­skvi... Ako Tek­sas ili Kve­bek bu­du tra­ži­li ne­za­vi­snost, on­da će­mo jed­nog da­na ići i ta­mo. Mi smo i po­sma­tra­či i ana­li­ti­ča­ri. Svi an­ti­glo­ba­li­stič­ki umo­vi sve­ta ko­ji ne­će he­ge­mo­ni­ju jed­ne voj­ne si­le, pri­klju­či­li su se na­ma. Ame­ri­ka tr­pi di­plo­mat­ske uda­re već vi­še go­di­na. Ru­še­nje im­pe­ri­je, sa­svim si­gur­no je po­če­lo, kraj te ere je na vi­di­ku, ka­ko bi re­kao Kup­šan.

• Ka­ko do­ži­vlja­va­te Ru­si­ju, a ka­ko Fran­cu­sku, gde du­go ži­vi­te?
– Da­nas se sti­dim fran­cu­skog pred­sed­ni­ka i mi­ni­stra spolj­nih po­slo­va, ali mi­slim da će br­zo do­ći vre­me ka­da će žen­ska ru­ka po­ve­sti Fran­cu­sku. Ze­mlja će se vra­ti­ti na po­li­tič­ku sce­nu ili ka­da De­go­li­sti pre­u­zmu po­lu­ge vla­sti, ili ka­da Se­go­len Ro­jal sa le­vog cen­tra po­sta­ne pred­sed­nik, ili u sa­ve­zu oba, jer je tra­di­ci­ja “so­ci­jal­nih De­go­li­sta” u Fran­cu­skoj od 60-ih go­di­na – naj­ja­ča.
U Ru­si­ji imam fa­mi­li­ju po ocu i ta­mo če­sto idem. Ne­ma vi­še ni­jed­nog svet­skog re­še­nja bez Ru­si­je. Ne­ma ni­jed­ne ze­mlje ko­ja ho­će do­bro da se gre­je, bez Ru­si­je. Ume­sto da Sr­bi­ja is­ko­ri­sti svo­ju ogrom­nu pred­nost bli­sko­sti s Ru­si­jom, mi se po­na­ša­mo kao ši­zo­fre­ni­čar či­ja le­va ru­ka ce­pa ono što je na­pi­sa­la de­sna i obr­nu­to.

• Bi­li ste u Prid­nje­stro­vlju, Ka­ra­ba­hu, u ju­žnoj Ose­ti­ji. Da li po­sto­ji ve­za ta­mo­šnjih re­fe­ren­du­ma sa ko­smet­skim pro­ble­mom?
– Ne po­sto­ji. Pred­sed­nik ju­žne Ose­ti­je Edu­ard Ko­koj­ti iz­ja­vio je da nji­ho­va ne­za­vi­snost ni­ka­kve ve­ze ne­ma sa Ko­so­vom, jer to uop­šte ni­je isto. Ose­ti­ja je ušla u sa­stav ru­ske im­pe­ri­je mno­go pre gru­zij­skog car­stva i Ose­ti­ni su na svo­joj sta­roj ze­mlji iz­bo­ri­li sa­mi po ta­da va­že­ćem usta­vu, svo­ju ne­za­vi­snost – ka­že Ko­koj­ti. On is­ti­če da se oni ni­ka­ko ne mo­gu upo­re­di­ti sa Al­ban­ci­ma ko­je gu­ra­ju spo­lja Ame­ri­kan­ci. Na Ko­so­vu su ame­rič­ke ba­ze, u Ose­ti­ji ne. Kao što vi­di­te, ose­tij­ski pred­sed­nik od­lič­no vi­di ge­o­po­li­tič­ku raz­li­ku. Ta­ko­đe, naš pri­ja­telj, pred­sed­nik Prid­nje­stro­vlja, Igor Smir­nov, ko­ji je po­slao ne­ko­li­ko fla­ša naj­bo­ljeg prid­nje­strov­skog ko­nja­ka za srp­ske pri­ja­te­lje, ta­ko­đe tvr­di da Prid­nje­stro­vlje ne­ma ve­ze sa Ko­sme­tom. To go­vo­ri i nje­gov pred­sed­nik par­la­men­ta Gri­go­ri Ste­pa­no­vič Ma­ra­ku­ca. I u Jer­me­ni­ji, od­no­sno još da­lje u Ar­ca­hu, ko­ga Tur­ci zo­vu Ka­ra­bah, na sta­roj jer­men­skoj ze­mlji, jer­men­ski pred­stav­ni­ci su mi ja­sno sta­vi­li do zna­nja da ne­za­vi­snost Ar­ca­ha ni­ka­kve ve­ze ne­ma sa Ko­sme­tom i da oni po­dr­ža­va­ju srp­ski na­rod!
Kao što vi­di­te, pri­ča o me­đu­na­rod­nom pra­vu, ko­ja ka­že: “ako se uzme jed­nom, mo­že svi­ma”, je­ste na­čel­na ko­ju po­na­vlja­mo kao prin­cip, ali ona sa­ma ne zna­či ni­šta dok se ne pre­ci­zi­ra ge­o­po­li­tič­ki kon­tekst. Ni­je va­žno gde sve u sve­tu “po­sto­ji Ko­so­vo”, ne­go gde je sli­čan ge­o­po­li­tič­ki kon­tekst, od­no­sno gde su sprem­ni da nas po­dr­že. Sve ovo i ula­zi u me­đu­na­rod­no pra­vo, jer ako je ne­što po­sta­lo deo ne­ke dru­ge te­ri­to­ri­je ta­ko što je ote­to si­lom, me­đu­na­rod­no pra­vo mo­ra da oprav­da nje­go­vo vra­ća­nje u pr­vo­bit­no sta­nje. Za­to bi po­red to­ga što po­na­vlja­mo flo­sku­lu o me­đu­na­rod­nom pra­vu, tre­ba­lo da raz­vi­ja­mo od­no­se sa tim na­ro­di­ma i ze­mlja­ma, a mi, u Jer­me­ni­ji čak ne­ma­mo ni am­ba­sa­du. Sve te ze­mlje su u ge­o­po­li­tič­kom sa­ve­zu sa Ru­si­jom.

Po­ru­ka Jer­me­na

Jer­me­ni nam ka­žu: “Vi Sr­bi tre­ba da vra­ti­te Ko­so­vo i Me­to­hi­ju kao što smo mi vra­ti­li Ar­cah ko­ji nam je pan­tur­ki­stič­ki Azer­bej­džan uz po­dr­šku Ame­ri­ke oteo. Zna­mo da je za vas Ko­smet ko­lev­ka, jer je i Ar­cah to za nas Jer­me­ne.

Uko­li­ko se do­go­di da Al­ban­ci uni­la­te­ral­no pri­zna­ju Ko­so­vo i Me­to­hi­ju uz po­moć Ame­ri­ke, na­ša dr­ža­va mo­ra da i da­lje in­si­sti­ra na ce­li­ni te­ri­to­ri­je uz osla­nja­nje na Ru­si­ju, ali i Sr­bi tre­ba istog tre­nut­ka da pro­gla­se Ko­sov­sku Mi­tro­vi­cu, Le­po­sa­vić, Zu­bin Po­tok... za “slo­bod­ne gra­do­ve”.
• Od de­ve­de­se­tih go­di­na ste ne­po­ko­le­blji­vi bo­rac za pra­va ma­lih na­ro­da, u ne­koj vr­sti pa­ra­lel­ne di­plo­ma­ti­je, bo­rac za an­ti­glo­ba­li­zam, za mul­ti­po­lar­ni svet. Ima li prav­de?
– Pre­da­va­la sam psi­ho­lo­gi­ju mo­ra­la i o to­me mo­gu ne­što da ka­žem. Prav­de ne­ma u sve­tu u ko­me se “pra­ved­no” sve­de is­klju­či­vo na prin­cip ko­ri­sno­sti. Prav­de ne­ma u sve­tu an­glo­sak­son­skog uti­li­ta­ri­zma, ali je ima u sve­tu Sta­rih Gr­ka, is­toč­nih Hri­šća­na, i Kan­tov­ske de­on­to­lo­gi­je. Ima je u naj­sta­ri­jem srp­skom “mo­ral­nom im­pe­ra­ti­vu” iz sred­njeg ve­ka: “Ne­moj si­ne go­vo­ri­ti kri­vo, ni po ba­bu, ni po stri­če­vi­ma, već po prav­di Bo­ga isti­no­ga...” •



  • Izvor
  • Srpskoo ogledalo
  • Povezane teme


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Zemlja je očuvala svoju ekonomsku nezavisnost uprkos nepovoljnim spoljnim uslovima, izjavio je ministar finansija Anton Siluanov na PMEF-u....


Odluka je zasnovana na činjenici da tužba Centralne banke Rusije protiv Juroklir banke nije priznata po pravu EU i Juroklir „ne priznaje nadležnost suda“...

Abu Dabi ima „suvereno” pravo da donosi takve odluke, izjavio je portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov....


Taj potez UAE predstavlja značajan udarac za globalnu organizaciju velikih proizvođača nafte....

Kijev je od januara obustavio isporuke ruske sirove nafte, što je izazvalo spor sa članicama EU, Mađarskom i Slovačkom...


Ogromna sredstva namenjena vojnom jačanju povećavaju rizik od korupcije, upozorava prvi čovek OLAF-a...


Ostale novosti iz rubrike »
BTGport.net - u1
Pružite zaposlenima vrhunsku ishranu uz Ordera - Topli obrok

SLIKA SEDMICE

WEB SHOP
WebMaster

DjEVOJKA DANA