Šta naša djeca uče u školi?

Ova vijest je uzburkala javnost u SAD-u gdje se cijeli događaj i desio na času tzv. seksualnog obrazovanja. Javnost je tražila obrazloženje nadležnih koje u ovom slučaju nije izostalo i ono glasi da su se predavači „strogo držali kurikuluma“ koje je odobreno od strane nadležnog ministarstva. (prenosi LifeSiteNews)
U javnosti se ovih dana sve češće čuje priča kako bi naša djeca trebala da uče u školama kako da se .... a da ne ostanu trudna i da ne prenose polne bolesti. Zagovornici uvođenja tzv. seksualnog obrazovanja u naše školstvo opravdavaju ukidanje morala potrebom da se spriječe maloljetničke trudnoće koje su navodno u porastu. Kao da je riječ o epidemiji koja prijeti opstanku čitavog čovječanstva a ne o nastanku novog života. Prema njihovom viđenju maloljetnici nisu spremni da postanu roditelji, te umjesto da ih vaspitavamo da u seksualne odnose stupaju tek onda kada budu dovoljno zreli da zasnivaju porodicu mi treba da ih učimo kako „da zadovoljavaju svoje nagone bez posljedica“. Ovaj koncept je totalno pogrešan jer se kosi sa dužim spiskom pravnih, medicniskih, vjerskih i drugih razloga. Takođe, ovaj argument je već korišćen od strane aktera o kojima piše u nastavku koji govori o pozadini obrazovanja djece u ovoj oblasti.
Zagovornici uvođenja Osnova bluda u osnovno i srednje obrazovalje tvrde da roditeljstvo krši njihova elementarna prava. Ova tvrdnja je potpuno pravno neutemeljena. Logikom ove tvrdnje maloljetnici nemaju pravo da postanu roditelji, što je netačno i suprotno Ustavu. Pravo na slobodno roditeljstvo je garantovano svima kao ustavno pravo i njegovo konzumiranje nikako ne može predstavljati kršenje „elementarnih prava“ onima koji ga konzumiraju.
Šta je pozadina ove priče?
Konvertibilna marka. Žena koja je odgovorna za smrt 35 000 beba i jedne žene, kao i za ozbiljne povrede 19 žena, govori za European Life Network da su zahvaljujući seksualnom obrazovanju obazbjeđivali profit od milion dolara godišnje. Kao uvaženi stručnjaci u oblasti ginekologije učestvovali su u izvođenju nastave i kreiranju kurikuluma za ovu vrstu obrazovanja. Kako sama navodi upravo su ovim putem ostvarivali svoje ciljeve a koji se odnose na isključivanje roditelja iz ovog segmenta dječijeg razvoja kako bi oni ostali kao jedini kojima se djeca, od njih prethodno instruisana da stupaju u odnose, mogu obratiti kada nastupi trudnoća. Mjere zaštite,  odnosno kontraceptilna sredstva koja su im preporučivali na nastavi ili nabavljali su neefikasna i trudnoće su postale učestale. Kapital je pred njih postavio monstuozan cilj a to je da ostvare do 3 do 5 prekida trudnoće kod svake djevojčice u dobi između 13 i 18 godina starosti.

Da bismo mi bili izuzeti od ovih probelma koji prate daleko razvijenije obrazovne sisteme nego što je naš i u kojima postoje efikasni mehanizmi kontrole od strane javnog mnjenja i institucionalnog nadzora od strane nadležnih vlasti, teško je povjerovati zbog čega je ovaj predmet osim konceptualne pogrešnosti i opasan po neometan razvoj djece.
Osim ovih razloga, kod nas roditelji imaju pravo da izuzmu svoju djecu od nastave koja se kosi njihovim vjerskim ili filozofskim ubjeđenjima, te bi shodno ovome roditelji koji ne žele da njihova djeca u osnovnoj školi uče Osnove bluda mogli da bojkotuju ovakvu nastavu zbog čega nije moguće uvesti ovaj predmet u naše školstvo kao obavezan.