Sirijske lekcije za ceo svet
Lekcije građanskog rata koji u Siriji traje već treću godinu su višestruke, tiču se najrazličitijih oblasti – socijalne, međunariconalne, međureligiozne, ekonomske, i last but not least – vojne.
Prognozirana održivost
Više puta se postavljalo pitanje zašto se nije raspala sirijska vojska. Od samog početka rata mnogi stručnjaci su predviđali da će se ubrzo raspasti imajući u vidu njen etnički i religiozni sastav. Sunitska većina stanovništva koja daje značajan deo vojnika davala je mogućnost za pretpostavke o masovnom prelasku vojnih jedinica na stranu opozicije još dok se ovaj pojam u Siriji nije asocirao s terorizmom i ubijanjem mirnog stanovništva. Međutim, vojska je u celini kao organizam ostala sposobna za upravljanje i delovanje – čak i ako je borbena sposobnost pojedinih njenih delova različita.
Odgovor na ovo pitanje koje sam u Siriji postavljao različitim sagovornicima svodio se na jedno: sve moguće varijante događaja u ovom slučaju su za sirijske vojnike i društvo bile gore od sistema koji su sagradila dvojica Asada:
- Imamo prilično strogu vladavinu, ali Asad zna gde su granice i da je ljudima potreban prostor „za sebe“, za zaradu, za život. Njegovi oponenti su u ovom smislu mnogo gori. Ubijajući hrišćane, pa čak i muslimane koji se ne slažu s njima oni već sad pokazuju – vidite šta ćemo učiniti u celoj zemlji kad dođemo na vlast. Ispravna je samo jedna tačka gledišta – naša.
Kroz prozor se vidi Damask – Dimašk-Eš-Šam, jedan od najstarijih gradova na planeti, srce Levanta. Damask se očigledno ne uklapa u kanone „čistog islama“ rođenog u aravijskim pustinjama, a upravo on i najveći gradovi određuju raspoloženje u Siriji. To se lako može objasniti ako se setimo istorije zemlje: Sirija je večna raskrsnica puteva, radionica, pijaca i luka od vremena drevnih Feničana, čijim naslednicima se smatraju Sirijci, pa sve do naših dana. Po ovome se zemlja veoma razlikuje od Irana u kojem je islamska revolucija svojevremeno bila moguća zato što se vesternizovani Teheran previše odvojio od tradicionalne provincije i nije imao težinu koju u Siriji imaju Damask i Alepo.
Alepo je ekonomska prestonica Sirije i grad se danas planski uništava, između ostalog, i zbog ovog razloga. Bande ne mogu da osvoje grad, ali su učinile sve kako bi uništile industriju po obodu grada i u predgrađima. Pritom se velika količina opreme izvozi u Tursku s čije teritorije deluju nezakonite naoružane formacije. Poslovna aktivnost se u mnogome premestila u Damask gde je otvoreno mnoštvo novih sitnih i srednjih preduzeća, tim pre što se u ovoj oblasti vlada sad pridržava još liberalnijih stavova: u uslovima ekonomske propasti ljude ne treba sprečavati da se samostalno prehrane.
Kulturni kod
Većinska religija u Siriji je islam, ali kao što je već rečeno, ona se ne može nazvati muslimanskom zemljom. U drevnoj džamiji Omajada u kojoj će se po predanju odigrati drugi Hristov dolazak, čuvaju se mošti Jovana Krstitelja. I hrišćanski hodočasnici – pravoslavci i katolici – kod mauzoleja s moštima, nedaleko od minbara – katedre imama – nikoga ne čude. Na vratima se u starom Damasku mogu videti i krst, i polumesec, i Davidov štit – u gradu postoji jevrejska zajednica, a na ponekim mestima s daske gleda izrezbarena boginja Ištar. Vera je u Damasku, kao i u svakom drevnom gradu, lična stvar i poštovanje sopstvenih tradicija dugo vremena nikome nije smetalo. Hramovi Damaska, Homsa, Alepa, Tartusa, Malule i drugih gradova s velikim procentom hrišćanskog stanovništva tradicionalno su okupljali svoje parohijane na molitvu dok „oni“ – tako se u Siriji uopšteno nazivaju revnitelji čistog islama, s velikim bradama čudnog oblika – nisu odlučili da ovakvo stanje stvari protivreči njihovoj predstavi o tome kako treba da bude.
Na hramove pucaju iz minobacača, granatiraju ih, jednostavno skrnave i pritom ne zaboravljaju da za sve ove grehove optužuju vojsku. General sirijske vojske koji rukovodi još jednom u nizu operacija u rejonu Malule tvrdi da borbenu avijaciju koristi samo za nanošenje udara komunikacijama bandita i njihovim pozicijama udaljenim od grada.
Stari grad Malula je veoma slab, primena borbene avijacije će ga u potpunosti uništiti, a tamo su kao prvo, stanovnici, a kao drugo ima mnogo kulturnih spomenika. Ne možemo to sebi da dozvolimo.
Teroristi, naprotiv, pucaju i po muslimanskim svetinjama – po istoj ovoj džamiji Omajada. Još jedna pucnjava je odnela živote četvorice ljudi i u njoj je ranjeno još dve desetine i to 29. oktobra, u petak, dan koji muslimani smatraju svetim. Mina je udarila u kaldrmu kod samog zida džamije.
Banditi među kojima ima mnogo stranih najamnika uz podršku određenog dela omladine koja se nije pronašla u životu planski uništavaju „tačke sile“ – mesta koja čuvaju istorijsko sećanje zemlje, informacije o mogućim drugačijim putevima i drugim kulturama. To je pojava istog reda kao i miniranje kamenih Buda Bamijana u Avganistanu. Internacionalnom „čistom islamu“ nije potrebna drevna nacionalna kultura – ni u Avganistanu, ni u Siriji, niti bilo gde drugde.
Ilija Kramnik,
- Izvor
- Glas Rusije, foto: EPA/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Zemlja je očuvala svoju ekonomsku nezavisnost uprkos nepovoljnim spoljnim uslovima, izjavio je ministar finansija Anton Siluanov na PMEF-u....
Odluka je zasnovana na činjenici da tužba Centralne banke Rusije protiv Juroklir banke nije priznata po pravu EU i Juroklir „ne priznaje nadležnost suda“...
Abu Dabi ima „suvereno” pravo da donosi takve odluke, izjavio je portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov....
Taj potez UAE predstavlja značajan udarac za globalnu organizaciju velikih proizvođača nafte....
Kijev je od januara obustavio isporuke ruske sirove nafte, što je izazvalo spor sa članicama EU, Mađarskom i Slovačkom...
Ogromna sredstva namenjena vojnom jačanju povećavaju rizik od korupcije, upozorava prvi čovek OLAF-a...
Ostale novosti iz rubrike »






.jpg)









