Prije nepunih mjesec dana u sarajevskoj štampi predstavljen je i spomenik kralju Stefanu Tvrtku I Kotromaniću koji će se, sudeći po napisanom, u dogledno vrijeme naći na istoj lokaciji.To je po jednima idealna prilika da se simbolično zaokruži i prikaže istorijska potka ove zemlje. Po drugima pak, koncept na kome se zasniva današnja Bosna i Hercegovina, suštinski se razlikuje od svega onoga na čemu se temeljila srednjovijekovna Bosna, pa se samim tim Marin Dvor kao administrativni centar ali i dejtonska državnost Bosne i Hercegovine, nikako ne mogu oslanjati na tradiciju srednjeg vijeka.
Spomenik ili šta već?
Nakon što se u medijima raširila priča o spomeniku kralja Tvrtka u Sarajevu, opšti utisak je jedna predimenzionirana i nesaglediva nezainteresovanost za tu temu u Republici Srbskoj. Kao da imamo druge kraljeve i velikane o kojima ćemo voditi računa.Zalud je neprekidno ponavljati da dižemo ruke od sopstvene prošlosti. Nema svrhe. Kada sporadično iskrsnu problemi, obično ih stavljamo na dnevni red u foto finišu. Tako će biti i u ovom slučaju. Dugo ćemo ostati nijemi na očiglednu preradu naše istorije. A mnogo je tema o kojima treba govoriti.Pored nadasve čudne pozadine koju ima postavljanje spomenika, predmet spora može biti čak i njegov izgled. Među najbanalnijim nedostacima moguće je spoznati namjeru da se izbjegne do sada prihvaćena istina.Kada bismo stavili na stranu brojna razmimoilaženja u pogledu priče o bogumilima i Crkvi bosanskoj s jedne, te osporavanja Tvrtkovog krunisanja u manastiru Mileševa s druge strane, opet bi bilo kristalno jasno i sasvim neosporno da je Tvrtko bio Hrišćanin te da je na krunisanju dobio kraljevske insignije – krunu, žezlo, plašt, grb… Poznato je da su insignije simboli koji predstavljaju moć monarha.Na nacrtu budućeg spomenika, kralj Tvrtko je prikazan sa krunom, plaštom, štitom sa ljiljanima u nedvosmisleno autentičnom heraldičkom okviru koji je korišten za zastavu ratne Bosne i Hercegovine. Jedino što nedostaje je žezlo.
U čemu je problem?
Suviše je teško zamisliti čovjeka koji u žaru borbe u jednoj ruci nosi veoma upečatljiv štit, braneći se od dušmana i svake nemani ljudske a u isto vrijeme drugom rukom srdačno maše. Besmisleno je. Uz svo uvažavanje umjetničke slobode, opisani akt prenijet u formu spomenika mogao bi se okvalifikovati kao školski primjer apsolutnog promašaja.Nemoguće je ne registrovati namjeru da se izbjegne žezlo, naročito ako se uzme u obzir da je žezlo u srednjem vijeku imalo ogroman značaj pa je njegovo prisustvo moglo zamijeniti odsutnog vladara. Žezla su pravljena od plemenitih metala a na njihovom vrhu je najčešće postavljan dvostruki krst. Dakle, umjesto da sadrži žezlo kao simbol koji svugdje u hrišćanskom svijetu predstavlja kraljevsku moć, kralj Tvrtko će mahati prolaznicima na Marin Dvoru.Ovako kako je predstavljen, budući spomenik suviše podjseća na razmahanog Bila Klintona u Prištini ali tako malo ili, bolje rečeno samo parcijalno na čuvenog vladara Srba, Bosne, Primorja i zemlje Humske.