Početna stranica > Novosti
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ostale novosti iz rubrike »
U ustavu EU, nema Boga?
22.07.2009. god.
EU je u početku bila ekonomska zajednica sa zajedničkim tržištem. U međuvremenu je reč o zajednici 27 država koje čine političku uniju. No, šta ih drži zajedno? Šta je osnova ili fundament ove „evropske kuće“?
Često se, iako smelo, govori o zajedničkim vrednostima. Tog mišljenja je i borac za ljudska prava profesor Bernhard Kempen sa univerziteta u Kelnu.
„S jedne strane, postoji državna institucionalizovana strana EU, u kojoj se garantuju osnovna ljudska prava i slobode. Međutim, postoji i oblast koja govori o religijskim slobodama. Jedna zajednica bez boga za mene nije zamisliva. Mi ćemo, naravno, u ovoj zajednici morati da negujemo transcedentalni odnos, inače će se zajednica raspasti.“
Pojam boga, kako je poznato, nije dospeo u evropski ustav. Međutim, postignut je dogovor o evropskom religijskom nasleđu koje je jedan od temelja EU. Ta formulacija je prisutna i u Lisabonskom ugovoru. Da li je ta formulacija više od ustavne lirike, pokazaće vreme.
Formulacija religijsko nasleđe nije konkretna. Ona obuhvata i sve i ništa - katoličanstvo, reformatorske crkve, jevrejstvo i islam.
To saznanje je mnoge hrišćane razočaralo. Oni bi najradije da se precizira da je u pitanju evropsko hrišćansko nasleđe. Nije li već papa Jovan Pavle II govorio o hrišćanstvu kao maternjem jeziku Evropljana? Zaštitnik crkvenog prava, profesor Štefan Mukel sa univerziteta u Kelnu kaže:
„Novi evropski ugovor ne sadrži nedvosmisleno ono što bismo kao hrišćani mogli da očekujemo. Pri tom se mora uzeti u obzir da u novom evropskom pravu ima mnogo odredbi koje štite pravni status crkve i religijskih zajednica ali štite i pojedinačne religiozne individue. Mnogo više nego što je to bio slučaj u dosadašnjem evropskom pravu.“
Crkve i religijske zajednice se tretiraju kao nerazdvojivi partner Unije, posebno kada je reč o evropskoj integraciji. Lisabonskim ugovorom je čak predviđen otvoren, transparentan i neprestan dijalog sa crkvama i religijskim zajednicama. Međutim, taj dijalog nije šire opisan i preciziran. Teolog Kristof Mandri sa univerziteta u Erfurtu celu stvar posmatra na pragmatičan način:
„Šta spada u Evropu i religijsko nasleđe nije samo istorijsko pitanje, već je to političko pitanje današnjice šta sve treba da pripada. Zbog toga se mora uvideti da je integracija u evropsku svest i političku zajednicu nešto što se tiče i muslimana koji ovde žive. Njima takođe treba omogućiti tu identifikaciju.“
Religijsko nasleđe, o kome govori Lisabonski sporazum, otvoreno je dakle za dalji razvoj Unije. Time se evropska kuća nalazi na promenljivoj osnovi.
Često se, iako smelo, govori o zajedničkim vrednostima. Tog mišljenja je i borac za ljudska prava profesor Bernhard Kempen sa univerziteta u Kelnu.
„S jedne strane, postoji državna institucionalizovana strana EU, u kojoj se garantuju osnovna ljudska prava i slobode. Međutim, postoji i oblast koja govori o religijskim slobodama. Jedna zajednica bez boga za mene nije zamisliva. Mi ćemo, naravno, u ovoj zajednici morati da negujemo transcedentalni odnos, inače će se zajednica raspasti.“
Pojam boga, kako je poznato, nije dospeo u evropski ustav. Međutim, postignut je dogovor o evropskom religijskom nasleđu koje je jedan od temelja EU. Ta formulacija je prisutna i u Lisabonskom ugovoru. Da li je ta formulacija više od ustavne lirike, pokazaće vreme.
Formulacija religijsko nasleđe nije konkretna. Ona obuhvata i sve i ništa - katoličanstvo, reformatorske crkve, jevrejstvo i islam.
To saznanje je mnoge hrišćane razočaralo. Oni bi najradije da se precizira da je u pitanju evropsko hrišćansko nasleđe. Nije li već papa Jovan Pavle II govorio o hrišćanstvu kao maternjem jeziku Evropljana? Zaštitnik crkvenog prava, profesor Štefan Mukel sa univerziteta u Kelnu kaže:
„Novi evropski ugovor ne sadrži nedvosmisleno ono što bismo kao hrišćani mogli da očekujemo. Pri tom se mora uzeti u obzir da u novom evropskom pravu ima mnogo odredbi koje štite pravni status crkve i religijskih zajednica ali štite i pojedinačne religiozne individue. Mnogo više nego što je to bio slučaj u dosadašnjem evropskom pravu.“
Crkve i religijske zajednice se tretiraju kao nerazdvojivi partner Unije, posebno kada je reč o evropskoj integraciji. Lisabonskim ugovorom je čak predviđen otvoren, transparentan i neprestan dijalog sa crkvama i religijskim zajednicama. Međutim, taj dijalog nije šire opisan i preciziran. Teolog Kristof Mandri sa univerziteta u Erfurtu celu stvar posmatra na pragmatičan način:
„Šta spada u Evropu i religijsko nasleđe nije samo istorijsko pitanje, već je to političko pitanje današnjice šta sve treba da pripada. Zbog toga se mora uvideti da je integracija u evropsku svest i političku zajednicu nešto što se tiče i muslimana koji ovde žive. Njima takođe treba omogućiti tu identifikaciju.“
Religijsko nasleđe, o kome govori Lisabonski sporazum, otvoreno je dakle za dalji razvoj Unije. Time se evropska kuća nalazi na promenljivoj osnovi.
- Izvor
- www.dw-world.de
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Novi kanal će pomoći u rešavanju incidenata u strateškom plovnom putu, usred protivrečnih uputstava za brodovlasnike....
Zemlja je očuvala svoju ekonomsku nezavisnost uprkos nepovoljnim spoljnim uslovima, izjavio je ministar finansija Anton Siluanov na PMEF-u....
Odluka je zasnovana na činjenici da tužba Centralne banke Rusije protiv Juroklir banke nije priznata po pravu EU i Juroklir „ne priznaje nadležnost suda“...
Abu Dabi ima „suvereno” pravo da donosi takve odluke, izjavio je portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov....
Taj potez UAE predstavlja značajan udarac za globalnu organizaciju velikih proizvođača nafte....
Kijev je od januara obustavio isporuke ruske sirove nafte, što je izazvalo spor sa članicama EU, Mađarskom i Slovačkom...
Ostale novosti iz rubrike »







.jpg)








