Ljudi govore o svetinji a sveti za nju umiru

Mislim da tvrdnja da su bilo koji pa i ''on liajn'' izlivi mržnje plod uticaja verskih zajednica, može doći samo od nekoga ko je apsolutno ne upućen u ovsnove bilo koje od ove dvije odnosno tri vjere.
Nezahvalno je komentarisati vjerska učenja, kao osnov vjerskog uticaja, za nekoga ko je o vjeri čuo od nekih nazovi mislilaca ili naučnika, a da pri tom nije nikada ni pokušao ozbiljno saslušati drugu stranu.

O vjeri govori vjera a ne nauka. O vjeri treba pitati sveštenike a ne filozofe i političare. Ne može govoriti o vjeri neko ko nema vjere, kao što ne može tačno govoriti o zdravlju neko ko ga nema. Mislim da nije ispravno tvrditi da je bilo koja vjera kriva za zlodjela učinjena u njeno ime. To su upravo činili oni koji su o vjeri slušali od onih koji je nemaju, tj. tada političara.

Mada uvaženi prof. Miodrag Živanović ni ne govori o takvom uticaju vjere. Čini mi se da on više aludira na negativnost sabornosti koja jeste osnov Hrišćanstva, jer sabornosti nema bez ljubavi-izvora Hrišćanstva. Uvažni pretpostavlja da je negativan osjećaj pripadnosti zajednici koji vjera razvija. Apsudr.
Zajednica koju vezuje ljubav ne može biti na zlo. Ljubav kada ispuni srce nema mjesta za druga osjećanja.

Šta tvrdnja uvaženog profesora znači u pojedinačnom slučaju, mimo vjerskog ugla posmatranja? Da li su ljudi skoloni porodici, druženju, komunikaciji sa ljudima, dakle zajednici, ti koji čine recimo serijska ubistva, sliovanja i druge najteže delikte ili su to ljudi koji su osamljeni, otuđeni, izolovani? Kriminologija tvrdi a kriminalistička i prvano-medicinska praksa potvrđuju da su upravo ovi drugi ti iz kojih se regrutuju najteži delinkventi.
Posavljam pitanje: Zašto govoriti negativno o sabornosti ili zajednici sada, pred najveći praznik sabornosti, zajednice-porodice, Božić?
Svega nekoliko dana je ostalo do 25.12. kada Rimokatolici proslavljaju ovaj praznik. Ovo prestavlja direktnu povredu njihovih vjerskih osjećanja. Sud u Strazburu poznaje sličan slučaj koji je ovako kvalifikovan.
Ovo ide u prilog tvrdnji da o vjeri zaista ne treba govoriti neko ko je nema, jer je to opasno i štetno.

Mržnja zaslijepljuje, ne trebamo, ni ne smijemo, vrijeđati jedni druge rugajući se najvećim svetinjama i praznicima, pa bilo da je riječ o Rimokatolicima, Muslimanima ili nama Pravoslavnima.