Štrbac: Vjerujem da će presuda hrvatski generalima biti potvrđena

„Prvostepena presuda Haškog tribunala utemeljena je na čvrstim dokazima pa je nezamislivo da bi njena suština, odnosno kvalifikacija počinjenih zločina mogla biti revidirana, a pošto se tužilac nije žalio na presudu, moguće je da optuženi dobiju nešto manje kazne, ali to je manje bitno’,izjavio je Štrbac u intervjuu Tanjugu.

Haški tribunal je 15. jula doneo presudu kojom je komandant operacije „Oluja”, general Ante Gotovina osuđen na 24 godine i zapovjednik specijalne policije Mladen Markač na 18 godina zatvora, a branioci su uložili žalbu 2.avgusta ove godine.

Štrbac je istakao da je za Srbe iz Hrvatske od istorijske važnosti to što je Tribunal utvrdio da operacija „Oluja” predstavlja udruženi zločinački poduhvat.

Na čelu zločinačkog poduhvata su, podsetio je on, predsjednik države i vrhovni komandanta oružanih snaga Hrvatske Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak, načelnici generalštaba i Glavnog štaba hrvatske vojske Janko Bobetko i Zvonimir Červenko...

„Oni su izbjegli krivičnu odgovornost, ali je od toga mnogo važnija kvalifikacija zločina”, rekao je Štrbac i dodao da se na taj način „sudi i Tuđmanu i svima koji su pobrojani, imenom i funkcijom, kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata” koji nisu više među živima.

On smatra da od svih ratnih događaja u kojima su stradali i Srbi i Hrvati, prema definiciji iz Konvencije UN, jedino „Oluja”, ima „pun kapacitet genocida”.

Štrbac je podsetio da se ne radi samo o broju od blizu 2.000 ubijenih Srba, nego o tome da je, prema Haškoj presudi, u „Oluji” počinjeno etničko čišćenje, a to znači, „prisilno i trajno proterivanje naroda s jednog teritorija na kojem je dotad živeo”.

„Etničko čišćenje nije isto što i genocid”, objasnio je on, jer se u tom slučaju mora dokazati i genocidna namjera, odnosno namjera fizičkog uništenja pripadnika jednog naroda ili vjerske, rasne, odnosno nacionalne grupe.

To se može ostvariti primenom različitih metoda od okrutnog tretmana do fizičkih likvidacija i podvrgavanja takvim životnim uslovima koji će kroz kraće ili duže vreme da dovedu do nestanka tog naroda, odnosno grupe.

Haški tribunal je hrvatske generale proglasio odgovornim za progon, deportaciju, pljačku, ubistva, bezobzirno uništavanje, nehumana djela i okrutni tretman kojima je izvršeno etničko čišćenje, podsetio je Štrbac, ocenivši da ima mnogo činjenica i argumenata kojima je u tom slučaju moguće dokazati i genocidnu nameru, „pogotovo u kontekstu genocida koji je nad Srbima izvršen u ustaškoj NDH za vreme Drugog svjetskog rata, što će biti zadatak srbskog pravnog tima u sporu s Hrvatskom pred Međunarodnim sudom pravde”.

Štrbac je naglasio da za Srbe iz Hrvatske „Oluja” nije završena, već nastavljena drugim sredstvima, jer, prema njegovom mišljenju, tihi egzodus još traje - „Srbima nije vraćen status konstutitivnog naroda koji je protivustavno ukinut, i dalje su izloženi različitim, pa i najekstremnijim oblicima diskriminacije, a vrlo malo je u proteklih 16 godina učinjeno na poboljšanju njihovog položaja i povratku”.

Prema njegovim rječima, Hrvatska je sistemski otežavala položaj i povratak Srba tako što je umjesto povrata imovine nudila stambeno zbrinjavanje, a tvrdnje vlasti u Zagrebu o 130.000 povratnika, kako kaže, nisu tačne.