Otvoreno pismo sveštenstvu mitropolije dabrobosanske

 

Ljubeći Vaše svete desnice koljenopreklono Vas molim, da ne pokleknete pod pritiscima i ucjenama zabludelih episkopa, pobornika novoobnovljenske jeresi.

 

Udare na našu mitropoliju Dabrobosanku, na naše najsvetije što imamo, našu Sveti Liturgiju i čistotu Vjere, ne smijemo da krijemo pod tepih, niti da kao noj guramo glavu u pijesak.

 

Nažalost, i naša mitropolija preživljava raspinjanje Hrista koje se u našoj mitropoliji trenutno dešava. Iako je SA Sabor SPC sedam puta donio odluku da se Sveta Liturgija služi onako kako se vazda služila, pod pritiskom i ucjenama vatikanskih i bjelosvjetskih najamnika, neprijatelja Hristovih, nažalost liturgijski poredak je narušen.

 

Ne mogu se naći 2 parohije đe se Sveta Liturgija jednako služi. I kako onda „da svi budu jedno“? Rijetkost, kao biser u sred pustinje je viđeti hram ili manastir đe se Sveta Liturgija služi onako kako je služio naš Sveti Petar Dabrobosanski. Neđe se čitava Liturgija služi otvorenih Carskih Dveri, neđe se pola Liturgije preskače, neđe se tajne svješteničke molitve čitaju glasno. A ne čuje se ni zvonce u oltaru, u najsvetijem času Liturgije.

Narodu se daju nekakvi neopravdani, i slobodno mogu reći suludi razlozi za to. Nekad se kaže: „da što više blagodati uđe među vjerni narod“. Jeretici nemaju nikako oltarsku pregradu, i opet nikako nemaju blagodat. „Osveštana“ voda im se treći dan usmrdi, iako je prekuvavaju i sole, dok naši Svještenici bez ikakvih primjesa osvještaju vodu i na  vjekove vjekova ostaje osveštana i čudotvorna. Jeretici, iako su u svojim rukama imali Grob Gospodnji, ne mogu da prizovu Blagodati Oganj, dok našem Patrijarhu silazi svake Velike Subote. A o njihovom lažnom krštenju i drugim „tajnama“ da ne pričam.

Pa se onda kaže opet, da je svještenik zaboravio da ih zatvori. Ili još luđi razlog: „da bi narod vidio šta svještenik radi u toku službe“. Časni Oci! Postavljam ja pitanje svima Vama, ko se smije drznuti da kaže za sebe da je veći od Svetog Vasilija Velikog? Ako je Sveti Vasilije, koji se vrlinama takmičio sa Anđelima, navukao zavjesu, da se svještenoslužitelji i đakoni ne bi sablažnjivali, ko od Vas smije da je skida, kad se dešavaju Strašne Tajne Hristove?

 

Ako je Svetom Jovanu Zlatoustom, Sveti Apostol Pavle tri dana šaptao na uvo kako da napiše Sveti Liturgiju, može li se iko od Vas ili od onih koji Vas na zlo nagovara pohvaliti da mu je i muva pala na uvo dok im je ovo bezumlje palo na pamet?

 

Jeretici kažu, nije bilo ikonostasa do 12. Vijeka. A ja kažem nije bilo ni Krsne Slave do 12. Vijeka. Oćemo li se odreći i Krsnog Imena radi nekakvih neopravdanih novotarija.

 

Vele, ovo je vraćanje u rano Hrišćanstvo. Zna li se granica dokle će se ići? U ranom Hrišćanstvu nije bilo ni Krstova na kupolama Hramova, vjerni narod se nije osjenjivao Krsnim znakom. Oćemo li se odreći i Časnoga Krsta?

 

I da li postoji ijedan Svetitelj na kojega se jeretici, obnovljenci pozivaju, da preuzmu njihov obrazac? Naravno da ne postoji.

 

Ova jeres obnovljenska je već viđena prije sto godina u Rusiji. I nije donijela ništa dobro. Donijela je samo raskole. Dešavalo se i to da blagočestive bakice, svješteniku – obnovljencu cjelivaju krst u ruci, a pljuju u svještenikovu ruku, što znači da cjelivaju Časni Krst i Hristu se poklanjaju, a pljuju njihovo nakaradno učenje.  I tu obnovljensku jeres prokleo je i Sveti Jovan Kronštatski. Njegovo viđenje sa uklonjenom oltarskom pregradom, ženama u oltaru, i gujama i škorpijama u Putiru umjesto Časne Krvi i Tijela Hristovog, svima je poznato. A već su viđene žene u oltaru, da se pričešćuju sa Časne Trpeze, i već je viđeno uklanjanje oltarske pregrade.

 

Poznato je i to da je Sveti Patriarh Tihon anatemisao obnovljensku jeres. I Sveti Starci Sampson Sivers i Serafim Viricki koji je bio toliki div da i Staljina naćera da se krsti, a Crvena, komunistička armija da duž granica Rusije nosi Kazanjsku Ikonu Bogorodice i tako pobijedi Hitlera.

 

Kao što vidite, nije to nikakav plod dugogodišnjeg naučnog rada jednog našeg episkopa. To je obično izmišljanje tople vode koje je već viđeno. I koje nije donijelo nikakvog dobra. Niti je ijedan Svetitelj tako nakaradno služio, niti se iko tako može spasiti. Ovo sakaćenje Liturgije nema nikakvo opravdanje osim što par najamnika očekuje 30 judinih srebrenjaka iz Vatikana.

 

Dakle, Časni Oci, niko od nas ne može napraviti Svetiju Liturgiju no što je služio Sveti Vasilije ili Sveti Petar Cetinjski, Sveti Petar Dabrobosanski, Sveti Nikolaj Žički ili Sveti Avva Justin Ćelijski. Niti od nas iko može biti svetiji no što su oni. Nama Svetija Vjera ni Liturgija ne treba od one koju su oni ispovjedali i služili. Zar Vam ovo ne liči na onu jabuku iz Edemskog vrta kad je zmija prevarila Adama i Evu? I njima je obećano da će biti veći i od samog Gospoda ako je okuse. I Vama se sada obećava da ćete biti veći Svetitelji od Sveta Tri Jerarha, od Svetog Save i Svetog Vasilija Ostroškog.

 

A je li ko pogledao statistiku? Koliko je više smrtnosti, samoubistava, bolesti duševnih i tjelesnih u onim eparhijama đe je zavladala obnovljenska jeres, no u vrijeme kad se Liturgija služila kako treba?

 

Svjestan sam težine krsta koji nosite, moleći se za nas grešne nedostojne, i od nas grešnih i nedostojnih da pristupimo Svetoj Čaši, uzimajući grijehe na svoju dušu.

 

Svjestan sam koliki pritisak trpite da prestanete služiti Sveti Liturgiju kako su naši Sveti Oci kroz vijekove služili.

 

Ali, Časni Oci, Vi ste đeca Svetog Petra Dabrobosanskoga. On je mučenički stradao, isto onako kao ranohrišćanski Svetitelji, samo zato  što se nije htio odreći ćirilice. Ustaše mu nijesu dirale Liturgiju. I Svetitelj se ni za jotu nije odrekao naših Svetinja. I Gospod ga je udostojio Carstva Nebeskoga.

 

Sa čim mislite stati pred Svetoga Petra Dabrobosanskoga, što radi ucjene nekog jeretika koji se još zove episkop SPC, što bez ijednog šamara našu Liturgiju sakatite i obezblagodaćujete?

 

Šta je strašnije Časni Oci? U ovom prolaznom zemaljskom  životu pretrpljeti malo  ucjena, pritisaka, pa možda i stradanja ili svu vječnost biti u tami najdonjoj đe je vječni plač i škrgut zuba?

 

Da li je Makarije Egipatski bio poslušan tadašnjem patrijarju aleksandrijskom Dioskoru, koji je sjedio u tronu Svetog Apostola i Jevanđeliste Marka?

 

Da li je Sveti Marko Efeski bio poslušan vaseljenskom patrijarhu?

 

Da li je Sveti Vasilije Ostroški bio poslušan tadašnjem mitropolitu cetinjskom, Mardariju?

 

A đe su sada Sveti Makarije Egipatski, Sveti Marko Efeski, Sveti Vasilije Ostroški, a đe su Dioskor, Mardarije i latinoumni vaseljenski patrijarh, i oni što su im bili poslušni? A Žitija Svetih su prepuna ovakvih primjera.

 

Časni Oci! Vi znate kolika Vam je od Boga moć data. Da nijedna svjetska armija nema tu silu koju imaju Vaše svete ruke. Vaše ruke mogu da zadrže antihrista. Dok služite Sveti Liturgiju kako su naši Svetitelji služili, antihrist se ne može zacariti.

 

Vaše svete ruke mogu, što ne može nikakva tehnika ni nauka da uradi. Obično crveno vino, po zakonima prirode, može da prokisne. Hljeb pšenični, može da se ubuđa. Ali Vašim blagoslovom hljeba i vina, isti postaju Prečisto Tijelo i Krv Hristova koja liječi od svake bolesti, koja vjernom narodu daruje život vječni.

 

Dati su Vam ogromni talanti. A kome je mnogo dato, od njega će se i mnogo tražiti.

 

Časni oci! Koljenopreklono Vas molim, služite Svetu Liturgiju kako su služili naši novojavljeni Svetitelji, Nikolaj Žički i Ava Justin Ćelijski. 

 

Nemojte da našu Svetu Liturgiju koju su nam oni u amanet ostavili mijenjate sa nekakvom novoovnovljenskom kroz koju Sveti Jovan Kronštatski reče da se niko spasiti ne može.

 

Ne padajte u jeres obnovljensku. Ne predajite sami sebe u oganj vječni radi ekumenističkih pritisaka.

 

Carstvo Nebesko se ne dobija na dušeku sve duvan pušeći. Do Carstva Nebeskog vodi uska i trnovita staza. I mi ćemo sa Vama da idemo, samo da nam Liturgiju ne mijenjate.

 

Ako nam zabrane u Hramovima i Manastirima da služimo kako su naš naši Svetitelji naučili, mi ćemo antiminis da nosimo na bukov ili jelov panj, pa u šumi da služimo.

 

Časni oci, koljenopreklono Vas molim, ne mijenjajte našu Liturgiju. Nek se Dveri zatvaraju kada treba, nek se poju Blaženstva, nek se tajne molitve čitaju tiho, nek se čuje zvonce u oltaru dok se Darovi osvećuju, nek se ne preskaču Jektenije neka svještenici narod pričešćuju, a ne đakon kao što novotarci provode. Neka narod bar tri dana posti pred pričešće, nek se Svetoj Čaši ne pristupa bez pokajanja i ispovjesti.

 

Držite se Svetih Kanona i Svetoga Predanja, Liturgijskog poretka sa kojim smo dobili stotine Svetitelja, nagradiće Vas i Gospod i ljudi.

 

Ako li ne daj Bože odstupite i padnete u jeres obnovljensku ili svejeres ekumenističku, Sveti Sava i Laodokijski Sabor nam nalažu da  sa takvim moramo prekinuti svako opštenje, i da ih ne smijemo puštati ni u hramove, ni u svoje domove.

 

A Sveti Pavle nam još i ovo reče, ako nas u jednom gradu gone, da idemo u drugi. Te tako, ako obnovljenska jeres zauzme ovo naše podneblje, mi na Liturgiju i za sve ostale Svete Tajne, moraćemo idemo tamo đe naši Hramovi i Manastiri nijesu otrovani ekumenskom svejeresi, sve do divnoga Divjejeva, koje sila antihrista neće moći pokoriti.

 

Časni oci! Još jednom Vas molim da ne odstupate od našega Liturgijskog Poretka. Neka Vas Gospod ukrepi na putu Svetog Save, Svetog Vasilija Ostroškog, Petra Cetinjskog, Petra Dabrobosanskog, Svetog Nikolaja Žičkog i Novojavljenog Justina Ćelijskog!