Prava ili zablude?

Pravo koje je zaliveno krvlju drugih, nije pravo već zločin.

Nekada su fašisti smatrali da su njihova „prava“ iznad i važnija od života drugih, što je prouzrokovalo događaje iz najcrnjeg poglavlja u ljudskoj istoriji. Izdizati svoja nazovi prava iznad života drugih je istorijski dokazana ludost.
Međutim, pojedini i danas čine isto, izdižu svoja nazovi prava iznad života drugih, ali kao što laž za sebe nikada ne govori da je laž, jer joj niko ne bi vjerovao, već uzima na se ime istine, tako i ovaj zločin sebe ne naziva zločinom već protagonistom jednakosti, ravnopravnosti polova i afirmisanosti žena.
Zaista, ako se osvrnemo na fašizam, ne u ideološkom smislu već sa aspekta njegovih „plodova“, neće nam trebati dugo da izvučemo nerazdvojnu paralelu sa „plodovima“ djelovanja različitih gender ili feminističkih pro choice pokreta. Naime, i jedni i drugi razlogom su višemilionskih pogubljenja nevinih ljudskih života. Prvi su to činili za rad nekih tobož uzvišenih prava tadašnjice na strani izvjesne grupe ljudi određene porijeklom, odnosno naciom. Ovi drugi to čine takođe zbog najuzvišenijih prava moderne civilizacije-današnjice, s tom razlikom da su ta prava na strani grupe ljudi određene po polu. Međutim, ova različitost u povodu ne umanjuje zločin niti ga opravdava.
Ubistvo je ubistvo čak i kada je legalano. Iako zakon dozvoljava prekid trudnoće, čime se legalizuje prekidanje ljudskog života, nema sumnje da je ovdje riječ o ubistvu. U posljednje dvije godine, najnovije pro choice debate više ne negiraju da je od trenutka začeća čovjek živ i da je čovjek. Priznate su dakle dvije važne, biološke činjenice: da je riječ o čovjeku i da je taj čovjek živ. Moderni zagovornici abortusa svoj stav zasnivaju na nekim drugim argumentima, koji svoj legitimitet crpe iz tekovina aktuelnog pravnog sistema.  Ovde se treba zapitati isto ono što se trebalo pitati 1938. godine, da li je moguće da postoje dovoljno snažni argumenti da opravdaju oduzimanje nevinog ljudskog života? Zar je moguće da postoji dovoljno snažna pravna fikcija koja se može uspješno suprostaviti ovakvoj pobuni činjenica koje više niko ni ne spori?
Zakonodavac u Republici Srpskoj je u mišljenju broj: 01-628/08 iz 2008. godine dao prednost širem shvatanju zabrane mučenja koju propisuje član 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pretpostavljajući da bi bilo kakvo ograničavanje prava na ubijanje-abortusa, moglo predsavljati mučenje za ženu. Koliko samo pretpostavljanja da bi nešto moglo biti tamo gdje nema mjesta nedorečenostima! Može li ova fikcija zaista stati nasuprot činjenici da  strada potpuno nevin čovjek?
 
Dragan Dakić