„Crna Gora se suočavala sa raznim verzijama imperijalnog nacionalizma - od načertanijevskog preko karađorđevićevskog i četničkog, i u posljednjim decenijama od Miloševićevog, preko Koštuničinog do ovog današnjeg“

U intervjuu za podgoričku „Pobjedu“ šef crnogorske diplomatije Srđan Darmanović, osvrnuo se na aktuelne odnose Crne Gore i Srbije, komentarišući izjave srbskih ministara Aleksandra Vulina i Ivice Dačića. Ministar spoqnih poslova se osvrnuo i na evroatlantske integracije Crne Gore, kao i na četrnaestogodišnjicu od referenduma o nezavisnosti.

Na izjavu ministra Dačića da su „tenzije u Crnoj Gori skoro dovele do bratoubilačkog rata Srba i Crnogoraca“, te da je „velika laž“ da se Srbija miješa u unutrašnje stvari naše države, Darmanović je, između ostalog izjavio i sledeće:

„Crna Gora neće dozvoljavati da se Srbija, pod plaštom navodne ugroženosti interesa Srba u Crnoj Gori, miješa u unutrašnje stvari naše države. Vrlo je neodgovorno kad se primjene epidemioloških mjera, kojima se čuvaju životi i zdravlje naših građana, koriste kao jeftina, ali nimalo naivna platforma za raspaljivanje političkih strasti i stvaranje atmosfere napetosti“, dodajući da Srbi u Crnoj Gori nisu ugroženi i da mogu biti ugroženi „samo oni koji ne poštuju njen Ustav i zakone, njen građanski i multietnički karakter, njen demokratski izbor, samo oni koji svojim fanatizmom ugrožavaju prava i slobode drugih“.

Patrijarh Irinej: Plan je da u Crnoj Gori nema Srpske pravolavne crkve niti pravoslavnog narodahttps://t.co/HoCyb9a5D2

— VOSTOK vesti (@vostokvesti) May 20, 2020

Darmanović je odbacio tvrdnje ministra odbrane Srbije, Aleksandra Vulina da je Crna Gora „izvor nestabilnosti u regionu“.

„Crna Gora se, inače, u svojoj istoriji suočavala i borila sa raznim verzijama, formama i izvedbama toga, u našem regionu, uvijek imperijalnog i paternalističkog nacionalizma – od načertanijevskog preko karađorđevićevskog i četničkog, i u posljednjim decenijama od Miloševićevog, preko Koštuničinog do ovog današnjeg. Konstanta svake od ovih verzija je da mu je Srbska crkva, sa svojim uvriježenim antizapadnjaštvom i antiliberalizmom, uvijek davala duhovnu potporu i pogonsko gorivo, ne ustežući se, kad treba, ni da stane u odbranu ratnih zločina i zločinaca. Ovakva retorika se, ne jednom, upotrebljavala kao najava širih, zlokobnih političkih projekata i ciljeva, ali može da posluži i za trivijalne i privremene koristi, kao npr. za izborne potrebe ili za skretanje pažnje sa aktuelnih političkih pitanja u susjednoj državi“.

Darmanović je istakao i da je u Crnoj Gori primjetan „ruski uticaj“, iako su očekivali da će nakon„državnog udara“ odnosi Rusije i Crne Gore  početi da se normalizuju.