Dokumenti, istina, činjenice, fakti...

Savez logoraša Republike Srpske neće učestvovati u bilo kojim aktivnostima vezano za rad ili učešće u radu komisije koju je formirao Savjet ministara Bosne i Hercegovine na osnovu odluke Parlamentarne skupštine BiH.

REPUBLIKA SRPSKA
SAVEZ LOGORAŠA

Broj: 96-06/06
Dana: 01. 06. 2006. godine

Savez logoraša Republike Srpske neće učestvovati u bilo kojim aktivnostima vezano za rad ili učešće u radu komisije koju je formirao Savjet ministara Bosne i Hercegovine na osnovu odluke Parlamentarne skupštine BiH.

OBRAZLOŽENJE:

Zajedno sa Udruženjem porodica poginulih i nestalih civila Sarajevsko-romanijske regije, čiji je predsjednik Milan Mandić – Gradska organizacija logoraša Srpsko Sarajevo, čiji je predsjednik Slavko Jovičić - je, poštujući samo ustavnu i zakonsku proceduru uradila sljedeće:

24. februara 2004. godine, ove dvije organizacije su putem ovlaštenog zastupnika Slavka Jovičića pred Ustavnim sudom BiH, odnosno komisijom za ljudska prava tog suda - pokrenuli inicijativu da se utvrdi istina o stradanju Srba na području Sarajeva, koje je u toku rata bilo pod kontrolom muslimanskog političkog i vojnog vrha. U tom zahtjevu je podnesena 71 apelacija za nestala lica za čiju se sudbinu ni do danas ništa ne zna.

Cijeli predmet – stradanje i nestanak Srba u Sarajevu je 21. maja iste, 2004. godine dopunjen sa 39 novih apelacija i dostavljen je komisiji za ljudska prava Ustavnog suda BiH.

Kao što je poznato – na svojoj plenarnoj sjednici, koja je održana 27. maja 2005. godine – Ustavni sud BiH je donio konačnu, obavezujuću i izvršnu odluku kojom je obavezao Vladu Federacije BiH da putem svoje nadležne komisije za traženje nestalih, u roku od 30 dana po prijemu ove odluke, odgovori na sve zahtjeve apelanata kako bi se sudbina nestalih Srba u Sarajevu đelimično razriješila.

Treba napomenuti da je Ustavni sud BiH odbio zahtjeve podnosioca apelacia koje su se uglavnom odnosile na do sada nepoznatu sudbinu stradanja logoraša u brojnim sarajevskim kazamatima smrti. Zastupnik podnosilaca apelacija pred Ustavnim sudom BiH Slavko Jovičić je prihvatio takvu odluku Ustavnog suda jer je potpuno bio svjestan da u podnošenju apelacija za stradanje i nestanak logoraša u Satrajevu nije bilo moguće u potpunosti ispoštovati pravnu proceduru. Razlozi su sasvim jasni i za zastupnika apelanata razumljivi. Naime, svaki nestanak lica je mogao da prijavi najbliži srodnik po prvoj pobočnoj liniji srodstva (majka, otac, brat, sestra ili dijete), što u konkretnom slučaju nestanaka i stradanja logoraš i nije bilo moguće, jer je u momentu podnošenja apelacija zastupnik apelanata raspolagao samo sa imenima nestalih logoraša u vihoru rata u BiH.

S obzirom da se Vlada Federacije BiH, svjesno vršeći opstrukcije najviše sudske instance ove zemlje, oglušila o konačnu, obavezujuću i izvršnu odluku Ustavnog suda BiH i da u predviđenom roku nije odgovorila apelantima na zahtjeve iz podnesenih apelacija – zastupnik podnosilaca apelacija Slavko Jovičić je u ime oštećenih ponovo 18. januara 2006. godine, podnio novi zahtjev Ustavnom sudu BiH, odnosno komisiji za ljudska prava tog organa u kojem je tražio:

- da Ustavni sud BiH, uzimajući u obzir sve naprijed iznesene činjenice u svojoj novoj odluci naredi Vladi Federacije da se formira komisija koja će se isključivo baviti istraživanjem i utvrđivanjem stradanja i nestanka svih lica srpske nacionalnosti na području Sarajeva , koje je u toku rata bilo pod kontrolom muslimanskog političkog i vojnog rukovodstva.

Po ovom zahtjevu Ustavni sud BiH još nije zasijedao, a samim time se nije i izjasnio na okolnosti koje je u svom zahtjevu od 18. januara 2006. godine podnio zastupnik oštećenih porodica.

Iz svih gore pomenutih činjenica, sasvim je vidljivo da su za neispunjavanje odluke Ustavnog suda BiH od 27. maja 2005. godine – najodgovorniji predsjednik Vlade Federacije BiH Ahmet Hadžipašić i predsjednik Federalne komisije za traženje nestalih Amor Mašović.

Nakon toga, zastupnik porodica oštećenih i nestalih Srba u Sarajevu podnio je 20. 04. 2006. godine PRIJAVU Tužilaštvu Bosne i Hercegovine protiv odgovornih lica Ahmeta Hadžipašića i Amora Mašovića zbog svjesnog odbijanja izvršenja odluke Ustavnog suda BiH.

Iz svih navedenih činjenica sasvim je jasno da su dvije nevladine organizacije iz Istočnog Sarajeva, poštujući pravnu i jedino ispravnu proceduru, sve učinile da se konačno utvrdi istina o stradanju Srba na području Sarajeva.

U međuvremenu su se desile mnoge političke stvari oko ovog humanog i pravnog pitanja i Udruženje porodica poginulih i nestalih Sarajevsko- romanijske regije i Gradaska organizacije logoraša Srpsko Sarajevo – neće nikako učestvovati u toj političkoj rašomonijadi. Potpuno smo svjesni da se parlamentarne komisije formiraju ‘’kad se ništa neće utvrditi’’, a pogotovo odbijamo svaku komisiju koja bi imala sasvim drukčiji mandat od naših zahtjeva koji su podneseni Ustavnom sudu BiH.

Treba napomenuti da je Savez logoraša Republike Srpske bila prva organizacija koja je podržala osnivanje komisije za ispitivanje stradanja Bošnjaka u Srebrenici, pa i osnivanje komisije za ispitivanje sudbine nestalog gospodina Avde Palića, mada nismo bili zadovoljni sa mandatom rada tih komisija. Naš prevashodni cilj je da se utvrdi istina o stradanju svih lica u BiH, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Na kraju, ponavljamo naše stavove od kojih nećemo odustati:

1. Ove dvije organizacije neće učestvovati u bilo kakvim aktivnostima vezano za rad novoosnovane komisije od strane Savjeta ministara BiH, čiji je mandat utvrđivanje istine o stradanju Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja, Roma i svih drugih u Sarajevu.
2. Ove dvije organizacije koje su prve i jedine, poštujući pravnu proceduru pokrenule postupak pred Ustavnim sudom BiH će sačekati novu odluku te najviše sudske istance i ponašaće se u skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH.
3. Od OHR-a ćemo tražiti da u slučaju novih opstrukcija federalnih vlasti – nametne odluku da se formira komisija za ispitivanje stradanja Srba u Sarajevu, kao što su to uradili u slučaju Srebrenice i u slučaju nestanka goispodina Avde Palića.
4. Od ustavnog suda BiH zahtijevaćemo da ispoštuju naše zahtjeve, jer je Ustavni sud BiH dužan da prati izvršenje i realizaciju svojih odluka.

NAPOMENA:
(Fakti)
25. 11. 2007. godine.

Gore pomenuti tekst sve govori! Dakle, sasvim je vidljivo koliko je jedino Savez logoraša Republike Srpske bio upravu kada je tačno znao da će Komisija za ispitivanje stradanja Bošnjaka, Srba, Hrvata, Jevreja, Roma i ostalih u Sarajevu – doživjeti potpuni krah. Navedena komisija je potrošila velike pare iako nije utvrdila ništa, iako gotovo i nije počela da se ozbiljno bavi zadatim poslom. Zapravo, komisija se bavila sama sa sobom i naravno da je rezultat njenog “rada” ravan nuli! Zato su krivi tadašnji političari koji su svojim katastrofalnim političkim odlukama i učestvovali u cijeloj toj rašomonijadi! Jednom rijčju, radi se o ogromnoj sramoti!