Steganografija: umjetnost komunikacija Novog svjetskog poretka

Vjerovatno su svima već poznate tehnike kojima se služe različite intelligence ili različite kriminalne organizacije da bi slali svoje tajne poruke. Ono što se ne prenosi preko masovnih medija kontinuirano se prikriva od svjetla javnosti i predstavlja pojam koji nazivamo steganografija, umjetnost tajnih poruka. Riječ je grčkog porijekla i u literaturi ima značenje skriveno pisanje.

Kada se govori o steganografiji, termin «skriveni» ne znači da je poruka nevidljiva nego da je kodirana i da je postojanje neke informacije na drugi način shvaćena predstavljena ne kao sama prikrivenost poruke od spoljašnjosti nego od prikrivanje od druge poruke.

Steganografija je svijet koji fascinira. Antičkih korijena uvijek je koristila čovjeka kao glavnog komunikatora i onog koji u rukama drži ključ za skrivenu prouku.Vijekovima su je koristili Rimljani, koji su tako slali poruke tokom bitki, od pjesnika do nepoznatih pojedinaca, sve dok do nije u drugom svjetskom ratu postala prava nauka. U to vrijeme su nastale prve tehnike koje seu tokom godina evoluirale i dostigle nivo da koriste najfinije mehanizme za kontrolu i kontrašpijunažu. Ovo objašnjava zašto su se Amerikanci bijali neprijatelja koji su poznavali koristiti steganografiju i tako su cenzurisali komunikaciju, sve dok nisu proširilis svoju muziku koristeći visoke tonove preko Radio Londona i tako slali poruke isto kao i slavni pjesnik Verlaine "Blessent mon coeur / D'une langueur / Monotone, kada je objavio iskrcavanje u Normandiji.

Aldo Moro je slao preko svojih pisama prikrivene poruke koji su samo neki mogli da razumiju, isto kao Brigate Rosse, kada su im Amerikanci pružili pomoć u zatvoru putem ubačenog tajnog agenta.

Steganografija kao način koji se koristio nije nikad bila rezervisana samo za tajne službe i agencije za intelligence, nego je postala jedna tehnika da bi se slobodno komuniciralo u uslovima u kojima se nekoga prisluškuje ili cenzuriše, da bi na taj način zaštitila ličnu komunikaciju i tamo gdje je kriptografija bila zabranjena. Na ovaj način su se mogle objavljivati vijesti koje ne bi mogle da budu dostupne svima. Koristeći se tehnikama steganografije, oni koji su imali namjeru da zaštite prava takozvanog copyright-a na označenim dokumnetima prikrivajući neki potpis unutar teksta ili naznačiti dokumente koji su od posebne važnosti ili tajni kako bi se mogao odrediti način da se ta vijest odstrani u određenom trenutku. Na ovaj način su se mogle slati naredbe i direktive na bilo koji kraj svijeta na vrlo formalan način. Ovakvi sisemi se koriste i u kriminalnim organizacijama, kao i u bankarskim sistemima kada se treba ukazati na reciklažu novca i koja treba da ostane prikrivena. Komunikacija na ovaj način se pretvara u pravu vještinu u kojoj su partneri utvrdili protokol po kome poznaju pisane ključeve, koji su možda i unutar teksta prethodnih poruka. Ovo steganografiju pretvara u pravu umjetnost, rafiniranu i posebnu koja je odvaja od kriptografija, bez matematičkih formula koje bi se mogle na neki način reprodukovati.

Tajne poruke modu da se pojave unutar teksta, koristeći simbole različitih ortografijčkih ili tipografskih varijacija, izbor između sinonma i gramatičkih formula, razmak između riječi ili se može koristiti kao generator teksta koji individualizira jednu gramatičku tipologiju. Na isti način mogu biti inkorporirane poruke unutar zvukova, na različite načine koji nisu primjetni za uho, na osnovu frekvencije koji se često definišu kao šumovi u pozadini. Možda je iz tog razloga Microsoft obratio veliku pažnju na steganografiju i kako je moguće da jedna firma mora da zaštiti svoj Copyright na muziku i video, blindirajući tako vlastiti monopol. Zahvaljujući širenju informatike došlo se i do iskorištavanja piksela u BMP fotografiji. Postoje naravno i druga sredstva u kojima je pogodno prikriti određene prouke, kao što je multimedija, formati za arhviranje i kodificiranje, ili najjednostavniji oblik HTML stranice.

Kako se može primijetiti ne postoji niti jedan oblik kontrole na nivou da zaustavi prenos prikrivenih poruka u tehnici steganografije. Kada bi se zabranio bilo koji oblik prikrivene komunikacije, trebalo bi istražiti i transformisati ili zabraniti sve komunikacije jer bilo koja predstvlja potencijalno sredstvo za prenos.. U tom slučaju bi se prešlo na kriptografiju sa represijom nad slobodom svake individue. Nakon 11. septembra, mnogi su u štampi pisali kako je steganografija upravo bila korištena za prenos poruka u pripremama atentatora. Iako ovo nije nikada dokazano, moglo bi sa bude i dio priče da se uspostavi kontrola nad internetom.

U momentu kada su sva sredstva komunkacije u rukama privatnika koji na snažan način utiču i na samu državu kao što su Motorola, Sony Ericsson, na način sa se i sami ponašaju kao nezavisna država na kojima nije moguće uspostaviti kontrolu.