Vukelić stradao jer je dirnuo ljude koji misle da su nedodirljivi

“Patriot” : G. Vasiću, kako je ubijen Milan Vukelić?

Vasić: Milan Vukelić se kretao svojim putničkim vozilom ulicom Jug Bogdana i u toku vožnje došlo je do eksplozije na vozilu. Eksplozivna naprava je, očigledno, bila postavljena u prednjem dijelu vozila, ispod sjedišta vozača, tako da je aktiviranjem naprave Milan poginuo, a dva saputnika su teško povrijeđena.

Da li je utvrđeno o kakvoj vrsti eksploziva je reč i kako je eksplozivna naprava aktivirana?

Vrsta eksploziva će se utvrditi vještačenjem, ali prema oštećenjima koja su izazvana na vozilu, naši eksperti iz oblasti protivdiverzione zaštite izračunali su da je to oko pola kilograma eksploziva preračunato u TNT. Znači, ako je bila plastika, bilo je količinski manje, ako je bio TNT, onda je bilo pola kilograma. Ako je bio privredni eksploziv, onda je moralo biti više.

Rekli ste da je to delo profesionalca?

Po načinu postavljanja trebalo bi da bude djelo profesionalaca, znači ljudi koji su obučeni i dobro znaju postaviti eksploziv na način da se aktivira naknadno, odnosno u toku vožnje.

Da li je neko uhapšen ovim povodom?

Bilo je privođenja lica, obavljanja razgovora, poligrafisanja, ali još niko nije lišen slobode i sproveden u Tužilaštvo. Znači, izvršioci ovog djela još uvijek nisu identifikovani.

Da li ste privodili g. Čedu Savića?

Juče (u prošlu sredu, op. a.) bio sam na sastanku sa češkom delegacijom, ali znam da se privode i lica iz Zavoda za izgradnju. Da li je konkretno Savić privođen, to nisam siguran.

Privođena su određena lica iz bližeg okruženja koja su bila, ‘ajde da kažemo, u sukobu sa g. Vukelićem.

Šta je MUP uradio po krivičnoj prijavi koju je g. Vukelić podneo protiv Čede Savića i da li ste istraživali malverzacije firme “Integral- inženjering” i gradske uprave na izgradnji kolektora?

Spor na relaciji Vukelić–Čedo Savić traje, po meni, oko dvije godine, jer znam da je u više navrata bilo prijava protiv Čede Savića. Centar javne bezbjednosti Banjaluka obrađivao je te predmete i određene prijave su dostavljene tužilaštvu. Koliko sam primijetio, nedavno je g. Vukelić podnio prijavu Okružnom tužilaštvu, Specijalnom tužilaštvu i Sipi u kojoj je naveo niz malverzacija koje se odnose na funkcionisanje ZIBL-a, na gradsku upravu i velike firme koje na području Banjaluke grade objekte.

Upoznajući se sa tom prijavom, vidio sam da je to jedan predmet koji je imao više od 70 priloga i koji se očigledno nije mogao riješiti u kratkom vremenskom periodu. Prijava je podnesena, mislim, u junu, a obrada tolikog predmeta, a svaki od priloga zahtijeva odvojenu istragu, znači saslušavanje najmanje 500 lica, izuzimanje dokumentacije i procesuiranje.

Znači, još nemate ništa konkretno u vezi sa tim prijavama?

O prijavama postoje izvještaji koji su podneseni ranije, kada je, recimo, u pitanju stan za koji je Vukelić naveo da je protivpravno kupio ZIBL i dodijelio licu koje u njemu nije zaposleno. To je potvrđeno i dostavljeno tužilaštvu.

Izvještaje sada pojedinačno analizira radni tim MUP-a RS i rezultati te istrage pokazaće šta je procesuirano, a šta nije završeno.

Vukelić je teško optužio zamenika načelnika krim policije MUP-a RS Dragog Miloševića da ga je maltretirao i pretio mu u zgradi MUP-a. Vi ste branili Miloševića. Da li je Milošević zaista maltretirao Vueklića po nalogu Čede Savića, a vi to zataškali?

Tvrdio sam ono što je potvrdila unutrašnja kontrola. Kada je podnesen prigovor ili pritužba od g. Vukelića, sproveden je unutrašnji postupak u vezi sa tim razgovorom.

Mislim da to nije bilo na tom nivou da bi se stalno na tome insistiralo. Znači, postupak je sproveden, elemenati krivične i disciplinske odgovornosti za g. Miloševića nisu utvrđeni. Nakon toga g. Milošević se distancirao od svega toga, jer je shvatio da razgovori u smislu upozorenja na tom nivou ne mogu biti dobri pošto ne donose efekat koji se očekivao – da dođe do nekog smirivanja situacije.

Očigledno je posle toga situacija na toj relaciji kulminirala.

Preduzeti nešto na njenom smirivanju od strane policije, po meni, nije moguće. Ne samo kod nas već i u drugim državama u okruženju.

Ako nam se za zaštitu obrati fizičko lice, ta zaštita mu se može pružiti na kraći vremenski period za obezbjeđenje kuće u kojoj stanuje. Ovaj zločin se desio u pokretu. Čak i da je bila data zaštita g. Vukeliću, policija bi bila neefikasna.

Poredimo sa drugim zemljama. Vi znate da u zapadnim zemljama ljudi ne smiju puštati djecu da sama idu u školu. Moramo biti realni u vezi sa stvarnim mogućnostima policije.

Ali, vi mislite da je policija pokušavala tu nešto zataškati. Ako je Čedo Savić siguran da može zataškati istragu, ili neko drugi, zbog čega bi se odlučio na ovakav korak.

Mislim da su sukobi u ovom slučaju bili puno žešći, da je Vukelić očigledno dirnuo određene ljude koji su nedodirljivi i da su se oni odlučili na ovakav surov čin.

Nažalost, to se završilo ubistvom, možda bi se to moglo nazvati terorističkim aktom, s obzirom na to da je na ovaj način u BiH bila još jedna likvidacija. To je slučaj ubistva Joze Leutara, jer je i tada auto bilo u pokretu. Sličnih podmetanja eksplozivnih naprava pod vozilo je bilo, ali ne da se one aktiviraju u pokretu. Obično je to bilo podmetanje na mjestu prilikom aktiviranja ili da se samo digne vozilo u vazduh.

G. Vasiću, postoji jedna nekonzistentnost u vašem odgovoru. Zbog čega se baš Dragi Milošević, koji je zamenik načelnika Uprave krim policije MUP-a RS, odlučio da smiruje stanje između g. Savića i g. Vukelića i po čijem nalogu je to učinjeno?

Pazite, nije on išao na smirivanje stanja izmedju Savića i Vukelića. Tu se postupalo na osnovu stalnih prijava iz firme da, navodno, Vukelić tamo nekom prijeti, da, navodno, prijeti i oružjem. U jednom momentu čak je i CJB po takvoj prijavi vršio pretres kod Vukelića, ali nije našao oružje.

Upozorenje je trebalo da bude po sistemu – nemoj prijetiti ljudima. Da li su te prijave koje su bile podnošene bile osnovane ili su bile namjenski gurnute da se to lice smiri, ako ga neko, po njihovoj procjeni, u MUP pozove i upozori – ja ne znam.

Uvijek postoji mogućnost da neko da lažnu prijavu i kaže- tu i tu je postavljena naprava, mi moramo da postupimo kao da zaista jeste, ako se prijavi da neko nosi oružje, mi moramo da postupimo kako je propisano, odnosno da se to lice upozori, ako u više navrata prijeti – da se procesuira, ako pokazuje oružje, da se ono pokuša naći.

Znači, policija je ispoštovala sve što se tiče propisa, ali to nije mogla zanemariti. Imamo koliko god hoćete slučajeva, poput slučaja “Kondor”, ubistava u Dubici i sl., kada ljudi dođu u sukobe i policija jednostavno postupa prema onome što se odnosi na podnesene prijave, a nije u mogućnosti da odvoji ljude jedne od drugih i da onemogući izvršenje djela.

Mi smo skoro imali slučaj da je čovjek, tu u blizini Banjaluke, prilikom gradnje nekog puta prišao ekipi koja je radila i nakon verbalnog duela izvadio bombu i jednom od njih rekao – e, kad nema mene, nek nema ni tebe. Pokušao je izvući osigurač. Samo zahvaljujući tome što nije izvukao osigurač, sve je smireno i oteta mu je bomba.

Tužilaštvo i sud tom licu nisu odredili pritvor, jer kad bi se u našim uslovima za takve stvari određivao pritvor, zatvori bi bili prepuni. A nije moglo biti goreg ugrožavanja sigurnosti. On je prijetio da će ubiti čovjeka i pokušao ga ubiti.

Da li je Dragi Milošević saslušao i tog čovjeka ili je to uradio neko od inspektora. Neobično je u svemu ovome da zamjenik načelnika Uprave krim policije saslušava potencijalne osumnjičene. Da li i vi kao načelnik Uprave krim policije takođe saslušavate?

Ja nemam vremena da sa izvršiocima i podnosiocima prijava razgovaram. Međutim, često se zna desiti da neko dođe da prijavi nešto, nakon čega ga upućujemo u CJB. Tako i ovo – pokušalo se razgovarati, a nakon toga je Dragi Milošević uputio lice u CJB.

Da li je on mislio da će to biti dovoljno uvjerljivo, u smislu pozvao načelnik ili zamjenik načelnika Uprave i kaže – znate, trebalo bi spustiti lopticu, u taj dio ne mogu da ulazim.

Postupak uvijek treba voditi onako kako je propisan. Samo izvršenje ovog djela – ubistvo, i sve to što mu je prethodilo, kroz taj razgovor, nemaju nikakve veze. Time se samo nanosi mnogo štete g. Miloševiću, jer je uopšte pokušao na taj način razgovarati.

 Milošević je sam sebi naneo štetu...

Upravo to.

Niko od kolega novinara koji se bave ovim slučajem, pa ni ja, nismo naneli štetu g. Miloševiću. Da li je on tada saslušao i g. Čedu Savića?

Nije.

Dokle je stigla istraga oko paljenja Vukelićevog automobila, koje se desilo u noći između 6. i 7. maja, i kuće njegove majke, koje se desilo 8. avgusta?

Istraga o u vezi s ova dva djela još uvijek nije dovela do izvršioca.

Osjećate li odgovornost zbog toga što je Vukelić ubijen, jer kao načelnik krim-policije niste učinili ništa da ga zaštitite, niti ga je policija zaštitila na bilo koji način, i da li ćete zbog ovog slučaja podneti ostvaku ili ćete je tražiti od svojih podređenih, kao što je Dragi Milošević?

Oni koji su namjeravali izvršiti to djelo izvršili su ga bez obzira na to da li je načelnik Uprave krim-policije Gojko Vasić ili vi.

Krim-policija u ovakvim slučajevima nikome ne može dati zaštitu, ali policija može u određenim slučajevima ljudima dati zaštitu ako je oni zatraže i ako se procijeni da se ta zaštita može dati. U našim uslovima fizičkim licima se veoma rijetko daje zaštita i kratko traje.

Policija zaštitu u pokretu može dati samo visokim funkcionerima, kao što su član Predsjedništva, predsjednik, premijer i ministri u Vladi.

Znači, vi lično ne osećate nikakvu odgovornost zbog ovoga što se desilo?

Ja osjećam odgovornost da se ovaj slučaj riješi, odnosno da se rasvijeli djelo. To je moj dio odgovornosti.

Ako bismo mi uvijek nakon nekog takvog djela morali podnositi ostavke, to ne bi bilo u interesu građana. Ako bismo mi procijenili da je broj neriješenih djela na tom nivou da mi ne ispunjavamo svoju zadaću, ja ovdje ne bih sjedio. Takođe, ako bih procijenio da se ovaj slučaj neće riješiti, da nećemo doći do izvršioca, ne bih se libio da podnesem ostavku. Ja sam ovdje da zaštitim građane, sugrađane, ljude koje lično poznajem i koji se na neki način bore za bolje sutra svih nas.