U šta vjerujemo? - Razbijanje dogmi 1

 Kada  ljudi vjeruju u nešto ili nekoga, oni svoju vjeru zasnivaju na dogmama – učenjima koja su takva kakva jesu i ne podliježu nikakvim promenama. Najčešći argumenti na koje se pozivaju promoteri ubijanja naše djece a kojima nastoje da nađu društveno opravdanje za najmasovnije uništenje u našoj istoriji mogu se svesti na sledeće dogme:

Dogma broj 1 – Maloljetničke trudnoće:

Maloljetne djevojke ostaju u drugom stanju i one kao takve nigdje nisu prispjele. Nemogu da završe školu, ne mogu da se staraju o sebi, nisu dovoljno zdrele za porodične obaveze, i niz sličnih teza pa sve do one da trudnoća šteti njihovom neometanom razvoju.

Razbijanje dogme:

Ako podjelimo naše stanovništvo prema starosnoj strukturi: ≤18 godina, 19 - 28 godina, 29 - 38 godina i ≥39 godina, iz statistike Zavoda za zdravstvenu zaštitu Republike Srpske koje se odnose na 2011. godinu vidjećemo je da je izvršeno 39 prekida trudnoće u grupi  ≤18 godina. Iako je katastrofalno veliki ovo je ubjedljivo najmanji broj prekida trudnoće u poređenju sa ostalim starosnim grupama (1,68%). Ukupni prikaz pokazuje 39 maloljetničkih prekida trudnoće što je gotovo 60 puta manje od 2286 prekida koje su počinile punoljetne osobe.
Primjetno je da najveći broj prekida trudnoće izvrši starosna grupa od 29 - 38 godina i to 1154 prekida. Dakle, najveći broj prekida trudnoće izvrši upravo ona starosna grupa koja ima riješena glavna životna pitanja poput završenog obrazovanja i bračnog statusa, koja je u stanju da se stara o sebi, koja je zrela da preuzme porodične obaveze i koja je prošla kroz sve faze psiho-fizičkog razvoja.
 
Dogma broj 2 – Neudate djevojke i žene:

Djevojka ili žena ostane trudna a njen partner neće više da zna ni za nju ni za djete. Ona kao samohrana majka ne može da se stara o djetetu i ne može ni da pomisli da se uda. Iako ova dogma predstavlja djevojke kao nekoga ko ne vodi računa prilikom odabira partnera, čak na neki način i opravdava neodgovornost jer eto „nevina“ djevojka biva ostavljena na cjedilu, ipak je zaslužila analizu.
Razbijanje dogme:
Od ukupnog broja prekida trudnoća koji su u 2011 počinjeni u Republici Srbskoj (2325) njih 264 su počinile neudate žene dok je njih 2061 počinjeno od strane udatih žena, dakle gotovo osam puta više od strane udatih.
Iz istog iszvora je vidljivo da je najveći broj prekida trudnoće počinjen od strane udatih žena u starosti od 29 - 38 godina i to 1077 prekida trudnoće, zatim od strane udatih žena starosti od 19-28 godina i to 637. Takođe je vidljivo da je gotovo polovina maloljetnica koje su prekinule trudnoću zapravo udato (njih 15).

Dogma broj 3 – Siromaštvo, nezaposlenost:

Ko da se opredjeli za rađanje u ovako teškoj materijalnoj situaciji. Dok se zaposlim na neodređeno onda ću da rađam/imam djecu.

Razbijanje dogme:

Svjetska statistika snažno pobija ovu dogmu činjenicom da je najveći natalitet upravo u državama koje su najsiromašnije (npr. Bangladeš) dok je istovremeno najmanji u državama koje su najbogatije (npr. Švedska, Norveška).

Dakle, iz statistika Zavoda za zaštitu zdravlja Republike Srpske vidljivo je da najveći broj prekida trudnoće počini upravo ona populacija koja je punoljetna, u najboljoj životnoj dobi i koja je u braku. Upravo onaj dio stanovništva koji ima najmanje dogmatskih razloga da to učini. Takođe je vidljivo da u privatnim klinikama nije registovan ni jedan prekid trudnoće nad maloljetnicama, kao i to da su u ovim klinikama trudnoću prekidale udate žene, ukupno 19, što nas vodi zaključku da dio doprinosa koje izdvajamo za zdravstveno osuguranje zapravo odlazi na finansiranje najmasovnijih stratišta – zdravstvenih klinika koje provode prekide trudnoće.

Jasno je da ni siromaštvo i nezaposlenost nisu razlog ovolikom broju prekida trudnoće i ovako liberalnom zakonu koji dozvoljava prekid trudnoće gotovo do samog trenutka rođenja.

Šta je onda? - Ako postoji skup dogmi i postoje njihovi sljedbenci sasvim opravdano možemo tvrditi da postoji  i vjera.

Kakva je ovo vjera? – Cijeneći plodove koje njena učenja preko vatrenih sljedbenika daju ovom svijetu a to su najbrutalnija i najmasovnija ubistva ikad viđena očigledno je riječ o vjeri u smrt. Cijeneći obećanja koja je dala svojim sljedbenicima a to su da je put ka sreći put samozadovoljštine i put stavljanja ega u centar svih mjerila, znamo da je riječ o lažnoj vjeri.

Vjera u smrt i laž sa jedne strane i vjera u ljubav i život sa druge strane zapravo su jedini izbor o kojem se ovde radi.