Prota stavrofor Nedeljko Pajić: Masovna šizofrenija

Ne znam da li je svima, ali sa svima s kojima sam razgovarao na temu blagostanja ulaska u EU, dodijalo je stalno ispunjavanje nekih standarda da bi i nas Srbe tamo primili.

Nudi nam se ulazak u EU kao savršeni poredak vrijednosnog, civilizacijskog i ideološkog koncepta zapadne posthrišćanske civilizacije. I mnogi iz vrha vlasti svim silama jure da to blagostanje što prije osjetimo i mi. I u cilju toga ubjeđuju i narod kojim upravljaju i vladaju.

A slušajući naše ljude, nisam ni od koga čuo da za Havijera Solanu, Karlu del Ponte, Marti Ahtisarija, Andreasa Džobela, Olija Rena, Kušnera, itd. ima neku lijepu riječ. Čak su prema pobrojanim, i još nekim, izražavali otvoreni animozitet zbog njihovog otvoreno neprijateljskog i licemjernog odnosa prema našem narodu i državi.

S druge strane, kada taj isti dio naroda našeg govori i misli o EU kao konceptu države i društva, on tada kao da govori o nekom raju na zemlji, ili vrlo novom svijetu koji nema nikakve veze s pomenutim evropskim predstavnicima. Po meni, ovo je masovna šizofrenija. Jer, upravo pomenuta evropska gospoda autentični su predstavnici tog i takvog evropskog sistema vrijednosti. Oni su, dakle, njegovi glavni junaci. I baš od njih imali smo (ne)priliku da taj sistem vrijednosti i njegove "dobronamjerne" i "blagotvorne" posljedice osjetimo nebrojeno puta na svojoj koži i kroz sankcije, bombardovanje, haško mrcvarenje, politiku podrške šiptarskom terorističkom pokretu na Kosovu i Metohiji koji, nažalost, proteklih dana i ostvari svoj cilj - samoproglašenje nezavisnosti, ali i njegovo priznavanje od svih gore imenovanih i još nekih njihovih istomišljenika i njihovih država. I opet nam se nudi ulazak u EU, ali kroz dalja beskonačna uslovljavanja. Kao da nije dovoljno ovo kidanje dijela naše duše i našeg tijela, pa bi da nas skroz dokusure.

A nama kao da, opet, nije jasno da ako nam je neprihvatljiv njihov milosrdno anđeoski, kolateralno-štetovski, delponeteovsko-solanovsko-ahtisarijevski sistem moralnih vrijednosti, onda nam je (i bez daljeg uslovljavanja) neprihvatljivo i nedonošče tog i takvog sistema vrijednosti, tj. EU, jer je njen moralni ustav oličen i pomenutim ljudima koji ovu uniju reprezentuje. Zato mi je u cijeloj priči o EU kao nekom besklasnom društvu logika jurnjave dijela naše elite za evropskom šargarepom nespojiva sa zdravim razumom.

Tako isto, niko od tih naših predstavnika ne pominje da nam se može, ili da će nam se desiti, da povoljnosti koje se nude Srbiji i srpskom narodu bukvalno oduvaju naš platni bilans, kao kulu od karata, kao što se desilo u Poljskoj. A premijer Poljske samo je jedan u nizu.

Ostalo nam je da se, kao uvijek kroz našu istoriju, nadamo da će Srbija i srpstvo vaskrsnuti. Ali, da li baš uvijek mi moramo biti primjer da vaskrsenja ne biva bez smrti?