Umjesto da osnovno obrazovanje bude besplatno, što podrazumijeva obezbjeđivanje udžbenika, pribora i svesaka svakom učeniku, besplatnu užinu i prevoz do škole, vlast u RS ponovo je jedina u regionu podbacila.
Zato ne treba da čudi da se za obavezno osnovno školovanje procenat neupisane djece i dalje povećava i procjenjuje se da je sada dostigao četiri posto od ukupnog broja djece koja se trebaju upisati u školu.
Ovaj dramatičan podatak odnosi se i na cijelu BiH i potvrđen je i u studijama međunarodnih agencija i nadležnih domaćih ministarstava i statističara, nakon anketiranja i prikupljenih podataka iz svih regija.
Međutim, sve to nije bilo dovoljno da se upali crvena lampica, ne samo u Ministarstvu prosvjete RS-a, već kod onih koji čine vladajuću većinu, raspolažu budžetskim novcima i deklerativno tvrde da vode brigu o porodicama, djeci, mladima i natalitetu u RS. Sigurno je da resorni ministar Anton Kasipović mora dati odgovore zašto skoro 32 posto onih koji završe osnovnu školu (uzrast od šest do 15 godina), ne nastavlja sa srednjom školom.
Tu se ne očekuje demagoška rečenica, kojoj je Kasipović sklon, već konkretne mjere, budući da pomenuti broj u sebi skriva značajan disparitet između učenika iz siromašnih i bogatijih domaćinstava: 43 posto iz prve i 23 posto iz druge grupe učenika ne nastavljaju sa srednjim obrazovanjem.
- Ovaj raskorak još je izraženiji u visokom obrazovanju, gdje svega samo 9,3 posto učenika iz siromašnih porodica pohađa fakultet, dok je procenat učenika iz bogatih porodica tri puta veći - 27,3 posto.
Aktuelna vlast je odgvoorna za katastrofalno materijalno raslojavanje, gdje svega 10 posto onih na vlasti i njima veoma bliskih ima sve privilegije, dok se ostali građani treba da utope u izjave da je vlast ulagala i ulagaće u bolji život svih, ali ga oni nikako da dočekaju.
Posljedice neškolovanih građana u RS su višestruke, jer se zbog niskog stepena obrazovanja i siromaštvo zadržava iz generacije u generaciju.
I pomenuta studija je pokazala da iznenađujuće visokog procenat, od 31,5 posto učenika, koji završe osnovnu školu i ne nastavljaju pohađati srednju školu.
Prema podacima studije, razlog za ovo su upravo siromaštvo i slab uspjeh.
Među posebno rizične grupe spadaju i djeca s poteškoćama u razvoju, kao i djeca roditelja s niskim stepenom obrazovanja.
Ovim istraživanjem, u kojem su učestvovali zaposlenici u školama i institucijama nadležnim za obrazovanje, došlo se do podataka da su najčešći razlozi nepohađanja i napuštanja osnovne i srednje škole teško materijalno stanje u porodici, nedostatak podrške roditelja, gubljenje volje i želje za školovanjem te problemi sa zakonom.
Zadatak Milenijskih razvojnih ciljeva jeste da do 2015. svi dječaci i djevojčice u BiH završe osnovnu školu i samim tim da se do 2015. ostvari 100 posto upisa u bazično osnovno obrazovanje.
Svi navedeni razlozi dobijeni istraživanjem su ozbiljni problemi koje bi se trebalo pomno pratiti, kako u školama, tako i u ostalim nadležnim institucijama.
Međutim, bez obzira na to što pravo na obrazovanje jeste osnovno ljudsko pravo, mnoga djeca i mladi na ovim prostorima ne mogu to ostvariti zbog brojnih razloga koji im stoje na putu.
Posmatrajući sadašnju situaciju u RS, vlast je ta koja stoji na putu razvoja i Republike Srpske i njenih građana, budući da je potrošila novac, zadužila Republiku i time potrošila i budućnost za mnoge sadašnje i buduće generacije.
