Koliko vlasti RS cijene ljudski život

Shodno ovome pitanje prekida ljudskog života abortusom je različito regulisano u različitim pravnim sistemima. Zakonska rješenja se kreću od onih kojima je ovaj čin apsolutno zabranjen, preko onih koji ga dozvoljavaju na restriktivan način pa sve do onih koji ga dozvoljavaju bez ikakvih ograničenja. Pitanje: 1) kada nastaje ljudski život, i tangentna pitanja poput: 2) da li i otac ima pravo da odlučuje o trudnoći, 3) da li zabrana prekida trudnoće predstavlja povredu prava žena, 4) da li prekid trudnoće šteti zdravlju žene i da li se njime ubija novi čovjek, otvarana su i pred mnogim nacionalnim ali i međunarodnim regionalnim sudovima. Na postavljena pitanja sudovi su odgovarali na sledeće načine:

Njemački ustavni sud:
  * Ne može se praviti razlika između faza u razvoju života prije rođenja ni između rođenog djeteta i onog koje će se tek roditi.[1]

Iz ovakvog poimanja Njemačkog ustavnog suda proizašao je stav njemačke pravne prakse i teorije da zaštita života i tijela nastaje trenutkom začeća, te je prekid trudnoće kvalifikovan kao krivično djelo.[2] Krivični zakon Njemačke izričito kaže da nerođeno dijete u svakom stadijumu trudnoće i u odnosu na majku (ženu trudnicu), ima vlastito pravo na život.

Evropski sud za ljudska prava, decembar 2011. godine:  

*Pitanje rođenja djeteta se tiče i oca.

*Apsolutna zabrana prekida trudnoće predstavlja proporcionalan balans između prava žena i prava nerođene djece.

*Apsolutna zabrana prekida trudnoće ne krši ženama pravo na život ni u situacijama životne opasnosti po majku.

Federalni apelacioni sud SAD, jul 2012:  

* Prekid trudnoće odnosi život potpunom, samostalnom, jedinstvenom, živom ljudskom biću;

* Majčina veza sa tim drugim ljudskim bićem uživa zaštitu Ustava i nacionalnih zakona; ta veza se prekidom trudnoće kao i sva prava koja iz nje proističu uništava;

* Prekid trudnoće izlaže ženu riziku od samoubistva.

Ustavni sud Republike Srpske je takođe nedavno bio u prilici da cijeni ustavnost i zakonitost odredbi domaćeg zakonodavstva odnosno da da odgovor na navedena pitanja. Dijametralno suprotno stavovima prethodno navedenih sudova Ustavni sud Republike Srpske, (oktobar 2012) je na postavljena pitanja odgovorio da:[3]

*Prekid trudnoće ne prekida život novom čovjeku;

*Prekid trudnoće predstavlja subjektivno pravo žene;

*Isključivanje oca iz procesa odlučivanja o trudnoći je u skladu sa moralnim i pravnim principom slobode izbora pojedinca;

*Ograničavanjem prava na abortus ženi bi se kršilo pravo da kontroliše svoj život i tjelesni integritet;

*Prekid trudnoće do samog rođenja djeteta ne šteti zdravlju majke i u skladu je sa principom zaštite majke i djeteta.

Zakonodavstvo Republike Srpske očigledno spada u grupu najekstremnijih predstavnika onih zakonodavstava koja dozvoljavaju ovaj zli čin bez ikakvih ograničenja. Granice čak ne predstavljaju ni zaštita zdravlja trudnice ni stavovi medicine i biologije. Iz ovakvog poimanja našeg ustavnog suda i dalje je moguće prekinuti trudnoću iz bilo kog razloga dok se god dijete ne rodi. I dalje u slučaju namjernog napada na trudnu ženu koji za posljedicu ima smrt bebe ne povlači obavezno i odgovornost napadača. I dalje će naše majke-izvori života i garanti budućnosti, postajati nemajke-grobnice nenasite, žrtvujući svoja čeda svome neznanju survajući se i survavajući sve u propast. I dalje će oni koje smo školovali da nas liječe biti naši najveći krvnici i najveći razbojnici naše budućnosti. I dalje će osobe sa hendikepom biti svirepo ubijane. I dalje će carevati truli zadah irodskog hedonizma u našoj atmosferi ispunjenoj posmrtnim ostacima nevine dječice koju smo spalili kao medicinski otpad.

Iz ovakvog odnosa naših izvršnih, zakonodavnih i sudskih vlasti prema pitanju nastanka života sa velikom dozom zabrinutosti se može konstatovati da je ljudski život u Republici Srbskoj na jako niskoj cijeni.

[1] Navedeno prema Ivanka Marković, Pravo na život i tjelesni integritet kao objekti krivičnopravne zaštite, Doktorska disertacija, Banja Luka 2001. godine, strana 21.

[2] Sekcija 218 stav (1) Njemačkog krivičnog zakonika.

[3] „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 94/12