Lijevno je u narodnoj pjesmi prokleto zato što su okupatori u njemu mučili svoje zatvorenike, isto onako kao što to danas rade predstavnici odnarođenog režima u okupiranoj Crnoj Gori, tvrde u udruženju VasojevićaANDRIJEVICA – Nakon najnovijih društveno-političkih dešavanja Udruženje Vasojevića „Vaso” pokrenulo je inicijativu kojom se traži da se Andrijevica preimenuje u Prokleto Lijevno. U inicijativi je naglašeno da je u datim prilikama, gdje dominira tiranija Mila Đukanovića, to najadekvatniji naziv za ovaj potkomovski gradić. Istaknuto je da je Andrijevica, kao slobodarsko mjesto koje je kroz istoriju bilo svetionik zore i slobode, poslednje dvije godine postala okupirana zona u kojoj vladajući režim pokušava da uguši svaku slobodoumnu misao i ideju.
– Narodna pjesma „Stari Vujadin” ukazuje da je njen glavni junak bio ponosan i častan čovjek koga ni najteže muke nijesu natjerale da ukalja obraz i izda najbliže. On je izabrao junačku smrt, jer nije mogao da podnese izdaju i život bez časti i dostojanstva. Ljudi slični Starom Vujadinu vjekovima su živjeli na prostoru Vasojevića, spremni da hrabro odgovore svakoj nemani ovoga svijeta. Međutim, danas je Andrijevica postala mjesto gdje živi narod kojem je aktuelni režim stavio do znanja da će biti mučen i promučen ukoliko ne postupi onako kako to od njega zahtijeva Milo Đukanović. Takav odnos je doveo do sveukupnog posrnuća Andrijevice, kojoj zbog svega što se dešava najbolje pristoji ime Prokleto Lijevno, jer je Lijevno u narodnoj pjesmi prokleto zato što su okupatori u njemu mučili svoje zatvorenike, isto onako kao što to predstavnici odnarođenog režima rade danas u okupiranoj Crnoj Gori – naglasio je predsjednik Upravnog odbora Udruženja Vasojevića „Vaso” Zoran Lakušić.
Po njegovom mišljenju mnogo je razloga zbog kojih bi trebalo podržati naznačenu inicijativu i tako na simboličan način ukazati svijetu da je Andrijevica zaista postala mjesto u kome se ne može organizovati neki normalan život.
Stari Vujadin je simbol pravog srpskog hajduka, spremnog da se žrtvuje za druge. Njegova ljubav prema uzvišenim idealima je bila jača od sopstvene smrti. Danas je takvih ideala sve manje, a i oni koji bi htjeli u hajduke, kao Stari Vujadin, nemaju kud, jer im je ovaj režim posjekao šume i uništio sve ono od čega je narod Vasojevića kroz vjekove živio i opstajao. Pored toga, hajducima su potrebni jataci, odnosno dobri domaćini koji će ih hraniti i spasavati. Danas u Vasojevićima više nema pravih domaćina, jer su sela uništena, a nekadašnje gazde pretvorene u sirotinju. Bivše gazdinske kuće, umjesto punim ambarima i torovima, danas se hvale socijalama – navodi Lakušić, dodajući da je to razlog više da se Andrijevica preimenuje u Prokleto Lijevno.
On je istakao da će Vasojevići vratiti izgubljeni sjaj samo ako Milo Đukanović i njegovi istomišljenici odu sa vlasti. Naglasio je da je narodu Andrijevice u ovim besudnim vremenima ostalo samo da se brani riječima.
– Turci su Starom Vujadinu prebijali i noge i ruke. Prijetili su mu da će mu oči izvaditi. Ali Vujadin im odgovara riječima, jedinim oružjem kojeg je u tamnici imao. Tako se i mi danas jedino možemo riječima braniti, jer nam sve drugo uzimaju. Uzimaju nam jezik, uzeli su nam Kosovo, udaraju nam na crkvu, ukinuli su nam pravo na rad, poručujući omladini, onako između redova, da su droga i kriminal njena budućnost. Zar to nije ravno prokletstvu, kad jedan ministar odlučuje koja će se čistačica zaposliti u nekom marketu. Zar to nije prokletije od Prokletog Lijevna. To prokletstvo će nestati onoga trenutka kada s vlasti odu Milo Đukanović i njegova družina. Tada Andrijevica više neće biti Prokleto Lijevno, nego mjesto u kojem će se vratiti nada za bolje sjutra – poručio je Lakušić.
D. Jovović
Stari Vujadin za nauk
Predsjednik Udruženja srpskih književnika u otadžbini i rasejanju Brano Otašević navodi da svi Vasojevići treba dobro da izanaliziraju pjesmu „Stari Vujadin” i da iz nje izvuku određene pouke.
– Predlažem svim Vasojevićima da se dobro suoče sa pjesmom „Stari Vujadin”, jer kad neko krene da uništava duhovne i kulturne vrijednosti jednog naroda, nudeći mu nešto što nema veze sa zdravim razumom, onda je to ravno prokletstvu. Kad se ljudi od znanja i pera potiskuju negdje na margine, a na njihova mjesta dovode neznalice, to je ravno prokletstvu. Ako to prihvati većina naroda onda se tu mora upotrijebiti još teža riječ. Zato razumijemo unutrašnju gorčinu svih Vasojevića koji od velikog jada predlažu da se Andrijevica nazove Prokleto Lijevno – kazao je Otašević.
Gore od prokletstva
Stanoje Stijović: – Iz dana u dan sve više dobijam utisak da je na Andrijevicu pala neka velika anatema, jer ovdje, zahvaljujući ljudima iz vlasti, život polako nestaje. Nestaju običaji, gaze se duhovne vrijednosti, dok je siromašnih sve više. Sve je kao u onoj narodnoj – Smislili su muke za gorske hajduke. Zato mislim da taj naziv Prokleto Lijevno u ovom trenutku odgovara Andrijevici iz koje svi odlaze, a u nju se niko ne vraća.
Tiho Kićović: – Vođe sadašnjeg totalitarnog režima u Crnoj Gori su natjerale ovaj narod da izgubi moral. Samo oni najhrabriji su ostali čisti. To se najbolje vidi na primjeru Andrijevice, gdje su se nekada na prstima mogli prebrojati oni koji su davali legitimitet bezakonju Mila Đukanovića. Danas je priča sasvim drugačija, jer je na ovim prostorima posijan strah. Zato mislim da bi Andrijevici trebalo dati ime Strašno Prokleto Lijevno, jer to žalosnije zvuči od svake žalosti.
Stanko Stojanović: – Ovo je gore od Prokletog Lijevna, jer muke ovog naroda traju već dvije decenije. Svi smo mi gurnuti u jedan ambis iz kojeg možemo izaći samo ako se oslobodimo nakaradnog poretka koji vlada u Crnoj Gori. Tek tada će nestati ova muka koja se nadvila nad Andrijevicom.
