Kako "skratiti" Njegoša?

Sukob novocrnogorskog kulturno-državnog projekta sa "Njegoševom moćnom vertikalom", koji se, sve očiglednije, manifestuje, s jedne strane - kao tragično "razaranje konstitutivnih matica identiteta" Crne Gore ("u čijem temelju stoji Njegoševo djelo"), a s druge, neminovno - kao "megalomanska groteska", provincijskog, lokal-patriotskog "naknadnog romantizma", a koji se "proglašava emancipacijom (crnogorskog) kulturnog prostora", čini tematski osnov nove Mićovićeve esejističke knjige Njegoš i savremena Crna Gora. Groteskna situacija u kojoj je Njegoš "nepodnišljiv gost koga savremena Crna Gora ne može da primi, jer hvata savrenene Crnogorce u nedjelu, u izmišljanju nepostojećeg jezika, nepostojeće prošlosti (i) nepostojeće Crne Gore", nametnula je autoru i jedan neobičan, satirično-ironičan, ali, u isto vrijeme, i veoma ozbiljan i analitički odgovoran pristup dubinskom sagledavaNju društvene stvarnosti savremene Crne Gore, u čijem se "duhovnom, kulturnom i političkom prostoru, otvara rascjep, koji prijeti da proguta i samog Njegoša". U tom kontrastu, ozbiljno promišljajući Njegoševu pjesničku poruku ("na kojoj stoji Crna Gora"), autor gradi antejsku sliku živog Njegoša, "našeg savremenika", pred čijim se pogledom nijedan Crnogorac (živi ni mrtvi) ne može sakriti, naspram duhovnih, intelektualnih i moralnih Pigmeja, koji se uz pomoć moćnog državnog aparata, upiNju da ga kakogod "skrate" i tako sruše nebo na zemlju. ("Duhovna sitnež uvidjela je svoje razmjere pred Njegoševom moćnom vertikalom, i krenula na posao.")
Knjiga se sastoji iz tri dijela.
Prvi obuhvata poduži esej (po kome je knjiga i naslovljena) i tri izlaganja na simpozijumima o Njegošu (treći je na ruskom jeziku, sa naučnog skupa u Petrogradu, novembra 2000. godine), koji su toliko precizna anamneza i dijagnoza crnogorske kulturne i duhovne patologije, da nam tu, čini mi se, više ništa nije ostalo nejasno. (Ističem posebno, lucidnu analizu savremene crnogorske književne scene, u prvom eseju!)
U drugom dijelu su satirično-ironični tekstovi u kojima se, iz pozicije tvoraca (ili pristalica) tzv, nove Crne Gore "vodi" žestoki spor sa Njegošem. Njegoš je zapravo zasljepljujuće ogledalo u kome oni, ipak, vide svoje "ružne" likove ali ne smiju da ga razbiju, zato samo nemoćno optužuju; "Njegoše, za sve si nam kriv. I kriv ćeš nam biti dok si živ".
Treći dio čini ciklus pjesama o Njegošu i Lovćenu. Ima se osjećaj da se knjiga tako i morala završiti; njene gnomične, smisaono prenapregnute formulacije (najčešće zasnovane na paradoksu), nužno su se raspukle u opore stihove, dubokih i višeslojnih značenja i asocijacija. To je neka vrsta poetske sinteze i poenta knjige, ali i apoteoza Onome koga će "siroti Crnogorci" možda, ipak, "vidjeti u (nekim) budućim noćima" kad ga "u svojim danima - Vidjeti ne mogaše".
Bez sumnje, ovo je knjiga koju bi trebalo preporučiti, i kao neku vrsta udžbenika, prije svih, onima koji se danas na našoj javnoj sceni (samo)prepoznaju (i spore), kao zastupnici jednog ili drugog dijela raspolućene Crne Gore. I jedni i drugi naći će u njoj mnogo šta korisno, svako prema sebi - naravno.