Zastarijevanje zločina

Bio je rat na prostoru bivše BiH. Došao je Dejton i predao prostore sarajevskih opština u kojima su Srbi prije rata činili većinsko stanovništvo FBiH. Posledica toga je da su Srbi iz Ilijaša, Ilidže, Hadžića, Vogošće,... napusliti svoje kuće, svoja imanja i spas potražili u Republici Srpskoj, Srbiji ili u rasejanju.

Odgovornost za njihovu imovinu su preuzele vlasti FBiH i međunarodne mirovne snage predvođene zemljama članicama NATO saveza. Na žalost danas su mnoga od tih mjesta potpuno uništena. Navešćemo primjer opština Vogošća i Ilijaš. U tim sarajevskim opštinama uništena su srpska sela koja gravitiraju prema RS: Budišići, Paklina, Perca, Vrapče, Klakiše, Ubare, Košare, Jasikovica, Visovica,... Sve što je moglo da gori -
zapaljeno je, a što nije srušeno je.

Prošlo je 10 godina od tih zločina, a krivci  nisu pronađeni  niti je šteta Srbima  za uništenu imovinu nadoknađena. Niz godina  poslije rata u  pomenuta sela  nije kročila  srpska noga. A kako i bi!? To su šumoviti krajevi uglavnom pusti tako da se nije pametno tamo uputiti Srbinu još ako se uzme u obzir da se na tom putu jedino može sresti sa onima koji su ta sela uništili. Tako su Srbi iz tih sela slušali priče o uništenoj očevini ali to nisu mogli vidjete svojim očima.

Za to vrijeme vlasti FBiH umjesto nadoknade štete donesoše Zakon o zastarjevanju zločina. Po tom "Zakonu" žrtva je dužna da u roku od tri godine od zločina podnese tužbu , a u suprotnom nema pravo dalje da se žali. U stvari može se i žaliti ali će sudski spor izgubiti, a to znači i platiti sudske troškove. Ne treba ni napominjati da tri godine poslije rata porodice izbjeglih čija je imovina uništena da su živjeli u teškom siromaštvu. Stanovali su po izbjegličkim centrima, kod rodbine ili kao podstanari. Rijetke su porodice kod kojih je bar jedan član imao sreću da se zaposli. Po Zakonima FBiH ti ljudi trebali su u to vrijeme da pokrenu skupe sudske procese protiv opštine, kantona, FBiH, protiv države. Nema šta, odgovorni za zločine napravili su po sebe odlične zakone, kojima su eliminisali najveći broj oštećenih da pravdu potraže kroz institucije sistema.

Država izgleda i ne pomišlja da rješava ovaj problem ali očekuje od oštećenih građana da budu lojalni, da poštuju institucije, da plaćaju poreze i razne druge namete, a to što njima pojedinačno država duguje na stotine hiljada maraka nema veze.

Kako zaustaviti zulum i zulumčare? Da li će za to trebati nova buna protiv dahija pokazaće vrijeme. U svakom slučaju mnogo zavisi od samih dahija.