PRIČA PO KOJOJ SE ŽIVI

Bila djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga što to je bila slijepa. Ona je mrzila svakog osim svog voljenog momka. On je uvijek bio tu za nju. Rekla mu je:"Kad bih samo mogla da vidim svijet, udala bih se za tebe."

Jednog dana,
neko donira par očiju za nju. Kada su joj odstranili zavoje mogla je da vidi sve, uključujući i svog momka.

On je upita:

"Sada kad vidiš svijet hoćeš li se

udati za mene?"
Ona ga pogleda i uoči da je on slijep.
Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka je šokira. Nije to očekivala.
Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život povede je da odbije da se uda za njega.

Njen momak ode u suzama i nekoliko dana kasnije napisa joj pismo:

" Dobro čuvaj svoje oči, draga moja,
jer prije nego što su bile tvoje,
te oči su bile moje."

Eto kako ljudski mozak najčešće funkcioniše u ovakvim situacijama.
Veoma rijetko se ko sjeća kakav je život bio prije, ko je uvijek bio tu za nas u najtežim situacijama.

Život je Poklon.

I Danas prije nego kažeš neku ružnu riječ -
Pomisli na one koji ne mogu da govore.

Prije
nego se počneš žaliti na okus hrane -
Pomisli na one koji nemaju ništa jesti.

Prije
nego se požališ na svoga muža ili ženu - Pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.

I danas
prije nego požališ na život - pomisli na one koji su umrli prerano.

Prije
nego se požališ na svoju djecu - pomisli na one koji žele djecu, ali ih nikad neće imati.

Prije
nego što se počneš svađati s onim ko nije očistio ili pomeo kuću - sjeti se onih ljudi koji žive na ulici.

Prije
nego se počneš žaliti za dužinu puta koji moraš preći vozeći - sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama.

I kad
si umoran i žališ se na svoj posao - sjeti se nezaposlenih, invalida, onih koji bi dali sve da imaju tvoj posao.

i

prije nego i pomisliš da uperiš prst u nekoga i počneš ga osuđivati Sjeti se da niko od nas nije bezgrješan.

i kada te loše misli počnu bacati u depresiju - Ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli:

Ja sam živ i još sam tu!