Festival Aleksandrijski - panorama svetskog pozorišta
Već petu godinu najstarije pozorište u Rusiji, Aleksandrinsko, započinje sezonu „kongresom" najvećih kolektiva sveta. Međunarodni pozorišni festival Aleksandrinski otvoren je u Peterburgu 14. septembra.
Želeli bismo da ruski gledalac čuje rodnu i njegovom srcu blisku melodiju u sazvučju drugih glasova. Jer specifika ruske pozorišne kulture javlja se ne u izolaciji, već upravo u kontekstu, ubeđen je Valerij Fokin, umetnički rukovodilac Aleksnadrinke i jedan od lidera evropske scene. Usmerenje svog pozorišta on formuliše ovako: interakcija klasike sa savremenošću, čak u njenim najradikalnijim formama.
Mislim da je zadatak takvih velikih nacionalnih pozorišta kao što je Malo u Moskvi, kao Aleksandrinsko u Peterburgu, u tome da se klasika daje na tim scenama, smatra reditelj. Ali teškoća se sastoji u tome da se sa jedne strane ne stoji pred klasikom na kolenima, a sa druge da se očuva njena suština. Veliki reditelj Gerogij Tovsotnogov je u svoje vreme vrlo tačno rekao: Od klasike treba da bude takav osećaj kao od pročitanih jutarnjih novina. Da se u klasičnim dramama vide nekakve današnje pojave, karakteri, neočekivani obrti.
Sve to je prisutno u predstavi koja je otvorila peterburški festival: Ukroćena goropad u režiji istaknutog litvanskog reditelja Oskarosa Koršunovasa. On smatra Šekspira jednim od najaktuelnijih dramaturga. Reditelju aktivno pomažu glumci Aleksandrinskog pozorišta: u njihovim improvizacijama rađaju se neočekivane nijanse. Nepromenjiva je samo rediteljska ideja - prevrnuti sve u klasičnoj predstavi naglavačke: promeniti mesta muškarca i žene, pretvoriti čoveka u lutku. Još smestiti radnju među instalacije od bisti Puškina, Sokrata i Čajkovskog. Ali ne radi epatiranja: Koršunovas teži filozofskom osmišljavanju samog pojma teatralnosti.
Suština komada nije u tome kako muškarac osvaja ženu. Suština je u sledećem: to je kao prvo misao Šekspira o teatralnosti, o tome da pozorište, mašta o preobražavaju sveta. A kao drugo, u tome da je ljubav takođe igra. Dok traje igra, traje ljubav.
A evo druge ljubavne priče. Jevrej preživeo Drugi svetski rat, rastrzan je između tri žene: aktuelne supruge, poljske seljanke koja ga je krila od fašista, ljubavnice i prve žene koja se iznenada pojavila, iako se smatralo da je poginula. Takav je siže predstave Neprijatelji. Ljubavna priča Jevgenija Arjea. Kao iseljenik iz SSSR, on je u Izraelu osnovao pozorište Gešer, jedinu trupu u svetu gde isti sastav glumaca igra na dva jezika: ruskom i hebrejskom.
Meni veoma laska, kaže Valerij Fokin, što mogu da pozdravim na našoj sceni i korifeja poljske režije Ježija Jarockog: on će predstaviti u Peterburgu predstavu nacionalnog pozorišta Narodovi - Tango. Uz to Peterburg i Pariz će razmeniti dve Ženidbe: na festivalu će aleksandrinci dočekati Figarovu Ženidbu Bomaršea, a na sceni Teatra de Vil oni će prkazati Gogoljevu Ženidbu.
- Izvor
- Glas Rusije, foto: RIA Novosti/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















