Pisac o ... piscu
U Rusiji se priprema izdavanje školskog udžbenika za književnost, koji teško da ima analoga u svetu. Nisu ga napisali stručnjaci-istoričari književnosti, već najpoznatiji savremeni pisci, pesnici i dramaturzi.
Preko četrdeset „najboljih pera“ savremene Rusije – a među njima su: Andrej Bitov, Ljudmila Petruševska, Dmitrij Bikov i Olga Slavnikova – prihvatili su se pisanja eksperimentalnog udžbenika, koji se sastoji od članaka o klasicima ruske književnosti – od Puškina do Solženjicina. Naravno, svaki od autora ima svoje razloge za bavljenje ovim poslom. Dobitnicu nagrade „Ruski Buker“, Olgu Slavnikovu, na primer, ni dan-danas ne napušta „školska trauma“, koju je dobila u toku izučavanja književnosti u sovjetsko vreme. Tada su profesori književnosti učenicima po pravilu nametali određeni komplet predstava o piscu i malo su se zanimali za lično mišljenje đaka. Danas nema takvog dogmatizma. Međutim, postoji drugi problem: deca, pubertetlije, slabo čitaju lepu književnost. O tome se zabrinuto priča ne samo u Rusiji, već i u drugim zemljama. Kako vratiti zanimanje omladine za klasiku? „Nije potreban apstraktan, suvoparan pogled istoričara umetnosti, već vrlo lično govorenje pisaca o svojim omiljenim autorima.“ Ovakvu sigurnost u intervjuu za „Glas Rusije“ izrazio je predstavnik peterburške izdavačke kuće, koja izdaje udžbenik, Vadim Levental.
„Nismo ograničavali slobodu naših autora, nismo im sugerisali šta i kako da pišu,“ kaže stručnjak. „Na primer, danas se na internetu može naći članak o Puškinu, koji je za udžbenik napisala poznati dramaturg Ljudmila Petruševska. Članak je izazvao talas negodovanja kod prvih čitalaca: „Zar se učenicima može ponuditi toliko ličan pogled na Puškina?“ To je zaista jedan od najsubjektivnijih članaka u zborniku,“ ističe Vadim Levental. „Petruševska Puškinovu biografiju prenosi u sebi svojstvenom pripovedačkom maniru. I to je mnoge pogodilo. Međutim, čini mi se da je to upravo baš dobro.
Izdavač skreće pažnju na originalne preokrete u člancima drugih autora. Tako pisac Sergej Nosov predstavlja Fjodora Dostojevskog kao stvaraoca ogromne galerije portreta čudaka, koji se sreću u realnom životu. Roman Senčin u kontekstu savremenih pretnji tumači stvaralaštvo Leonida Andrejeva, koji je živeo početkom HH veka, i koji je između ostalog, pisao i o terorizmu.
Međutim, sami autori članaka o klasicima književnosti ne vide preveliku subjektivnost u svojim radovima i u esejima svojih kolega. Dmitrij Bikov, dobitnik glavne ruske nagrade za književnost, „Velika knjiga“ je, na primer, u intervjuu za „Glas Rusije“ istakao:
„Ja sam još i profesor u školi s prilično dugim stažem i sad samo što sam došao sa časa,“ kaže Dmitrij. „Apsolutno sam siguran da se ova knjiga može posmatrati kao udžbenik za književnost, dobili smo vrlo korisnu knjigu. U principu, pisci se po pravilu ne bave demagogijom kad govore o književnosti. Ja sam pokušao da u kratkoj formi izložim situaciju vezanu za savremeno čitanje Maksima Gorkog, pokušao sam da odgovorim na pitanje, koji je razlog njegove fenomenalne slave za života i poštovanja posle smrti. Bilo mi je zanimljivo da analiziram njegov uspeh na početku HH veka: koju je on to koncepciju ponudio svetu da su se svi zaljubili u njega?
Ali, da li u školama zaista jedva čekaju ovaj udžbenik? Moskovska profesorka Irina Semjonova je u intervjuu za „Glas Rusije“ odgovorila:
„Udžbenik, koji su napisali pisci je uvek zanimljiv. Zato što verovatno svaki autor bira za sebe nešto što mu je drago i blisko i deli s drugima svoje misli. To je zanimljivo kao eksperiment.
Pozitivna strana eksperimenta se, priznaju stručnjaci, sastoji još i u tome što čitajući razmišljanja o klasicima, učenici saznaju imena savremenih pisaca, koji će možda jednom takođe postati klasici.
- Izvor
- Golos Rossii, © kollaž: «Golos Rossii»/ vostok.rs
- Povezane teme
- nagrada
- kljiževnost
- Puđkin
- Solženjicin
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva mora da izoštri nuklearno odvraćanje, revidira doktrinu i porazi Kijev kako bi sprečila širi rat sa Zapadom i silama NATO-a...
Izraelski špijuni po narudžbini mešali su se u izbore na Kipru i u Sloveniji...
Čini se da se moć Ukrajine menja iza kulisa...
Ono što su SAD i Izrael videli kao brzu kampanju, Iran vidi kao borbu za opstanak. Troškovi rastu, a kraj se ne nazire....
Analizirajući razloge rastuće globalne tenzije poslednjih godina, ne može da se ne obrati pažnja na dosledan niz odluka političkih elita zapadnih država koje su dovele do degradacije režima kontrole...
Posle dana „šatl diplomatije“ sa Kijevom, Vašington ide direktno u Moskvu – zaobilazeći EU i proveravajući koliko Zelenski može da se odupre američkom pritisku dok se linija fronta urušava....
Ostale novosti iz rubrike »
















