BOŽJE IME

Najveći broj ljudi na planeti je religiozan u nekom obliku, izjašnjavajući se da vjeruju u više biće, koje upravlja sudbinom postojećeg.

Piše: Dani(j)el Simić

Na Azijskom kontinentu su ustanovljene skoro sve danas uticajne religije, koje imaju najviše pripadnika i koje su potisnule veliku većinu vjeroispovjesti sa ostalih kontinenata.

Na jugozapadnom dijelu kontinenta, Arabijskom poluostrvu, ishodište je tri velike vjere: judaizama, hrišćanstva i islama, čiji pripadnici čine 43% stanovništva na Zemlji. Za sve tri, Stari zavjet jeste osnova.

FOTO

Prva knjiga Mojsijeva, odnosno njenih nekoliko prvih poglavlja, definicija je doživljaja svijeta prvobitnog čovjeka. Njena objašnjenja stvaranja svijeta su i danas nesporna za mnoge vjernike. U svaku njenu riječ se vjeruje, budući da su je pisali ljudi nadahnuti od Boga.

Kabalisti, jevrejski srednjevjekovni mistici, vjerovali su da se u njoj nalazi put do božanskog, do kojeg se stiže permutacijom slova, brojki, i različitih pojmova sadržanih u knjizi. Zbog velikog uticaja svetih spisa, u stepenu većeg organizacionog nivoa, sve tri navedene vjeroispovjesti su ih kanonizovale.

Sveto pismo

Od tog vremena, oni postaju svojevrsni priručnici za pravilan život ispovjednika jedne od religija, i njihov sadržaj je apsolutno nepovrediv. U srbskoj usmenoj predaji se takođe ukorjenila izreka da nešto “nije Sveto pismo”, što znači da je moguća njegova izmjena, i da se isključuje slijepo vjerovanje.

Ni jedan vjernik se ne bi usudio da proba izmjeniti njen sadržaj, ili čak da slobodnije citira ili upotrijebi neki njen dio u svrhe koje se ne poklapaju jasno sa načelima njegovog vjeroispovjedanja.

FOTO

Smisao ovog napisa jeste da ukaže šta bi čitatelj početnih poglavlja knjige Postanja mogao sam da zaključi, upustivši se u analizu teksta koja zahtjeva jedino avanturu duha.

BOG

U početku stvori Bog nebo i zemlju, prve su riječi Postanja, u kojima se nećemo zadržavati na značenju, nego ćemo obratiti pažnju na ime Stvoritelja svih stvari. Termin koji se koristi za njegovo imenovanje je “Bog”; i on se upotrebljava sve do drugog poglavlja i četvrtog stavka (2:4).

U cijelom prvom poglavlju, i prva tri stavka drugog, imamo neopoziv, zapovjedan ton, koji pripovjeda o sedam dana stvaranja svijeta, pri čemu do polovine posla trećeg dana, imamo izvještaj koji je neoboriv egzaktnom naukom i danas. Stvaranje se završava se šestim danom, sa čovjekom kao krunom stvaranja i blagoslovom za plođenje i mnjoženje.

FOTO

Potom, 2:4 glasi: “To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Godspod Bog stvori zemlju i nebo.”. Od tada počinje upotreba drugog termina za ime višeg bića. Zajedno sa promjenom termina mijenja se i način pripovjedanja.

GOSPOD BOG

Iako je čovjek već stvoren, kao i bilje, ponavlja se njihovo stvaranje uz odrednicu da su stvoreni “dok još ne bjehu na zemlji”. Tu otpočinje poznati izvještaj o stvaranju čovjeka od praha zemaljskoga i njegovom životu u Edenskom vrtu.

Način pripovjedanja je ovdje mnogo razvijeniji u odnosu na šturi i hermetični ton prvog izvještaja. Termin “Gospod Bog” se koristi sve do 4:1, kada otpočinje upotreba termina “Gospod”. Izuzeci su u 3:1,3,5; gdje se u izravnom dijalogu zmije i žene koristi “Bog”.

Neposredan dokaz da razlika imenovanju višnjeg bića nije samo sloboda u odabiru naziva; jer se u 3:1 “Gospod Bog” i “Bog” koriste naporedo. “Gospod Bog” u jeziku pripovjedača, a “Bog” u upravnom govoru likova. Jedini pravi izuzetak je u 3:11 gdje se i u jeziku pripovjedača koristi “Bog”.

GOSPOD

Sa 4:1 “Iza toga Adam pozna Evu ženu svoju, a ona zatrudnje i rodi Kaina, i reče: dobih čovjeka od Gospoda.” otpočinje primjena ovog termina koji je docnije najfrekventniji u “Starom zavjetu”.

FOTO

Uz manje prekide on se cjelishodno primjenjuje u svim knjigama, što znači da je to najčešće jedini termin. Izuzeci postoje i u većim cjelinama: primjerice u “Knjizi proroka Ezejkijela” gdje su u upotrebi kako “Bog” tako i “Gospod Gospod”. Pored svega toga najveće oscilacije u primjeni termina su u “Postanju”, što ukazuje na bitnost i starinu dokumenta.

Svaki pažljiv proučvalac bi odmah posumnjao na prevod kao najčešći uzrok nelogičnosti.

Prevodi se slažu

Pri pogledu na engleski prevod tzv. autorizovanu verziju “kralja Džejmsa”, ustanovljava se da su na svim navedenim mjestima pronađenim u srbskom prevodu (Đura Daničić), termini takođe različiti.

Isim redom kako smo ih mi pronalazili, nižu se “God”, “Lord God” i “Lord”. Ista situacija je i sa prevodima na drugim svjetskim jezicima, te je to znak osobina izvornog teksta.

FOTO

Zaključak koji se nameće, jeste da razlika u imenovanju boga ukazuje na više različitih pripovjedača u različitim običajnim sredinama. Ne može biti govora, ne samo o tome da je Mojsije napisao svih pet knjiga koje mu se običajno pripisuju, nego i o tome da je i bar jedno poglavlje napisano isključivo rukom spisatelja koji ga je otpočeo.

Termin koji spisatelj upotrebljava za ime boga je najbolja identifikacija za period u kojem je dio teksta napisan. Svaki put kada se za imenovanje Stvoritelja upotrijebi “Bog”, način pripovjedanja postaje mnogo manje plastičan, prelazeći u zbijeniji i hladniji ton.

Otkud Kainu žena?

Pored imena višeg bića, jasan dokaz nedoslijednosti i mozaičnosti “Postanja” se nalaze i u drugim primjerima. U 4:14 i 4:16, Kajin, Adamov sin prvenac, bivši proklet, izražava bojazan od ljudi koji ga mogu ubiti, odnosno ženi se, dok su jedini do tada spomenuti ljudi Adam, Eva, Kajin i Abel.

Taj detalj ukazuje, ako ne na naivnost i nepažnju (što je gotovo nemoguće kod ove vrste tekstova), onda sigurno na kasnijeg pripovjedača, pripadnika već razvijene zajednice kojoj problem umnožavanja prvih ljudi nije jedno od primarnih interesovanja.

FOTO

Pored očitog priređivačkog tona (6:9) “ovo su događaji Nojevi” odakle se mehanički prekida upotreba jednog pojma, na raznorodnost ukazuje i različita uputstva o količini živih bića koja su uzeta za spas od potopa.

Koliko je Noje uveo životinja u arku?

U 6:19 njihov broj koji zahtjeva “Bog” je dvoje od svih živih , da bi u 7:2-3 kada to zahtjeva “Gospod”, bila uvedena kategorija čistih i nečistih životinja, pri čemu se od prvih uzima “po sedmoro”, a od drugih “po dvoje”. U nastavku poglavlja kada iznova narećuje “Bog” (7:9) kod Noja ulazi “po dvoje” bile one čiste ili nečiste, kao i u potvrdi u 7:15.

Na primjeru poglavlja u kojima se opisuju događaji Nojevi, oni stavci u kojima se spominje “Gospod” i oni u kojima se spominje “Bog” mogli bi se razdvojiti tako da bi dobili dva izvještaja o potopu.

FOTO

Izvještaj sa “Gospodom” kao imenovanim božanstvom je kraći, i završava se osmim poglavljem. Tu je žrtva paljenica i njen “miris ugodni” razlog zavjeta da zemlja više nikada neće biti uništena, dok verzija sa “Bogom” kao znak zavjeta ima dugu.

Kao vrhunac zbunjivosti nameće se primjer iz 7:16, gdje se u istom stavku spominju oba termina: “Muško i žensko od svakoga tijela uđoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim.”

JAHVE

Uzevši u ruke prevod grupe saradnika u izdanju “Kršćanske sadašnjosti, Zagreb 1980.” ispostavlja se da su termini u ovom prevodu “Bog”, “Jahve Bog” i “Jahve”. Termini se razlikuju u dva posljednja slučaja iako je riječ o prevodu na srbskom jeziku, iz razloga što je preuzeto originalno ime Boga.

Ovaj znatno mlađi, i s time mnogo kvalitetniji prevod, daje izoštreniju sliku i u mnogim drugim slučajevima gdje je ime nejasno prevedeno. U epizodi o Melkizedehu navodi se da je on svećenik “Boga višnjega”, a robinja Agara doziva “ime Gospoda” kazujući: “ti si Bog koji vidi”.

FOTO

U mlađem prevodu Melkizedehov bog je “Svevišnji (Stvoritelj) Bog”, a Agara doziva “Svevid Boga ; El-Roi”. Naslanjanje na original je dovelo do izbjegavanja nejasnoća ili grešaka koje su se potkrale u Daničićevom prevodu, npr. Abraham i Lot se obraćaju anđelima zovući ih “Gospodine” ili u 15:6 gdje stoji: “povjerova Avram Bogu” , dok se u drugom prevodu tu nalazi “Jahve”.

Takođe, dalje kroz “Postanje”, ali i ostale knjige “Starog zavjeta”, nailazi se u ovom prevodu na imena iz jezika izvornika; (17:1 “El-Šadaj, Bog Svesilni”, “Knjiga o Ruti” 1:20 “Šadaj”, “1. Samuelova” 1:11 “Jahve Sebaot”).

Da li je logika jeres?

Do navedenih podataka došao je pisac ovih redova sopstvenim trudom; da bi, zainteresovavši se za materiju potražio pomoć već načinjene literature.

Tu su se nedvojbeno potvrdile sve izrečene pretpostavke, što je ovaj rad, u načelu, učinilo otkrićem tople vode, ali je, zadržavajući pravo na autonomiju mišljenja, ovaj niz iznalazaka nepoznat najvećem broju pripadnika religioznog čovječanstva.

FOTO

Spoznaja da taj sveti spis u koji su vjerovali kao zapovijest, nije možda pouzdano onakav kakvim ga je sastavio jedan od nadahnutih ljudi, gura u raskidanu nesigurnost. Za onoga, za kojeg je svaka riječ bila natrpana nedvojbivim i nezaobilaznim značenjem, skoro da su bogohulne i perverzne napomene o stilskoj neujednačenosi ili o postojanju druge varijante.

Međutim, još u 18. i 19. vijeku su otpočeta istraživanja i uočena neistovjetnost biblijskih tekstova, kao što je to učinjeno u prijašnjim redovima. Do danas je razvijena postavka o najmanje četiri vremenski raznorodna predanja, koja su učestvovala u stvaranju “Petoknjižja”.

Četiri predanja

Prvo i najstarije je “Jahvističko predanje”, prema imenu boga, koje je se ka Stvoritelju odnosi krajnje antropomorfno, usmjeravajući se na građenje kulta Jahve. Konačno je zaokružena u vrijeme cara Solomona (oko 950. pne). Oštro odbacuje običaje okolnih naroda i Jahvu predstavlja kao ljubomornog boga, a Jevreje kao božji narod.

“Elohimističko predanje” (Elohim, na mjestu gdje je “Bog’ u našim prevodima), nastalo je u sjevernom kraljevstvu, nešto prije pada Samarije (721. pne) veliku pažnju poklanja događajima sa tog područja, i praocu plemena sa sjevera Josifu, Jakovljevom sinu. Mnogo je apstraktnija u doživljaju boga, bez antropomorfizama, nastojeći da štovanje boga uzdigne iznad spoljašnjeg nivoa obreda.

FOTO

“Jerusalimsko (Jošijino) predanje” je načinjeno nakon pada sjevernog kraljevstva, načinilli su je izbjegli sveštenici u Jerusalimu. Potiče jedinstvo i jednakost svih plemena, izgrađuje kult jednog mjesta za obožavanje Jahve. Mojsije je uzet da daje govore u prvom licu dok pisci teksta daju komentare. Ono preovlađuje u “Ponovljenom zakonu”, podsjeća na velike događaje iz Izraelske prošlosti i uliva nadu u izbavljenje. Služilo je kao osnova za veliki narodni i duhovni preporod koji je otpočeo kralj Jošija (621pne.).

“Svešteničko (Levitsko) predanje” je nastalo na istom mjestu i u isto vrijeme. Naspram “jeruzalemskom predanju”, ono nastoji da zanemari jednakost plemena ističući izdvojenost Levita. Naglašena je pripadnost Mojsija tom plemenu i njegovo predodrđeđenje levita za sveštenike sveg Izraela. Najprisutnija je u “Levitskom zakoniku”, ali se njena namjera ka isticanju samog obreda u kultu Jahve sreću kroz cijelo “Petoknjižje”.

Otkrovenje tople vode

Dakle, “Postanje”, čitavo “Petoknjižje” pa i samo “Sveto Pismo” je mješavina različitih duhovnih stremljenja, u različitim vremenima i od različitih ljudi, koji su starije tekstove prilagođavali svojim potrebama i dodavali nove.

FOTO

Ovakva saznanja, primjerice da riječi Isusa Hrista skoro sigurno nijesu navedena baš onako kako ih je on izgovorio, unose veliku pometnju među sav hrišćanski, ali i islamski svijet. Jasno je da su postojeći, kanonizovani spisi, samo još jedna u nizu redakcija koje su vršene kroz povijest tih knjiga, i da su u najmanju ruku djetinjaste misli da je njihov sadržaj nepovrijeđen od iskona.

Nedvoguba vjera u položaj svakog zareza, je samo jedna vizija svijeta, puna želje da se očuva postojeći društveni i misaoni poredak, i straha od izmaknutog oslonca.

Svi imamo pravo da tražimo ime svog BOGA.