Hiljadu radnika IAT-a mjesecima na čekanju

Ovako, ostalo je još nekoliko dana da se najzad odredi i sudbina ovog preduzeća i sudbina hiljadu zaposlenih i isto toliko porodica. Vrijeme za ovu vladu nije nikakav faktor, jer je još u decembru njen „odlikaš“ Željko Kovačević, koji je, na žalost, i ministar industrije, obećao da će se sve znati za petnaestak dana. Taj rok je davno prošao pa se do isteka ugovora o privatizaciji IAT-a broje zadnji dani. U vladi čekaju odgovor većinskog vlasnika Rodoljuba Draškovića, a on čeka odgovor Vlade, a oboje prijedlog Savjeta za privatizaciju. To međuvrijeme Drašković je iskoristio da, iako pritisnut prijetnjom kazne od više miliona maraka zbog nepoštovanja ugovora , od Investiciono-razvojne banke zatraži još jedan kredit, ovoga puta u isnosu od pet miliona maraka. On i dalje tvrdi da je jedino rješenje sprovođenje socijalnog programa i otpuštanje viška radnika. Oni koji sada, kako kaže, nisu u funkciji proizvodnje bili bi socijalno zbrinuti. U vladi još traju pripreme za taj sastanak nakon koga bi trebalo biti jasnije šta će biti sa nekadašnjim uglednim preduzećem, ponosom Hercvegovine, i njegovim radnicima. Rješenje za izlazak iz postojećeg stanja imaju i sindikati i vide ga u podjeli preduzeća na metalski i nemetalski dio. – Ukoliko se to ne dogodi ja ne znam šta nas čeka. U ovakvim okolnostima mi ne znamo šta je status IAT-a nakon što u februaru istekne ugovorni rok . To je trebalo davno rješavati a ne čekati posljednje dane, kaže Obrad Belenzada, predsjednik Konfederacije sindikata . Drašković uvjerava da do raskida ugovora sigurno neće doći iako je upravo njim prijetio prije dva mjeseca. On je svoju verziju rješenja, koja uključuje i onih pet miliona, dostavio i samo čeka odluku Savjeta za privatizaciju. Najzad se i Džombić, koji je i predsjednik Savjeta za privatizaciju, vratio sa skijanja i sada se samo čeka ko će biti nasankan.