U tekstu Pokreta od 05.11.2012. podržavamo pravo na samoopredjeljenje, podjelu Kosova, ali i odvajanje Republike Srpske od nametnute BiH… Mnogi prijatelji, dobronamjernici, bili su iznenađeni da jedna rodoljubiva organizacija, kakva je Srbski narodni pokret „Izbor je naš“, zagovara podjelu Kosova i Metohije. Zbog njih, i ne samo zbog njih, objašnjavamo.
U većini svijeta je o srbskom narodu formirana iskrivljena slika - da je agresorski, zločinački, genocidan. Da su Srbi „loši momci“. Želja nam je da se upravo iz srbskog naroda, iz narodnog udruženja, javi ideja koja zagovara mir, pa i po cijenu određene štete za naš narod.
Sadašnja situacija na Balkanu okarakterisana je političkom nestabilnošću, i, kao takva, bez ekonomskog i svakog drugog napretka. Deblokadu takve situacije moguće je izvršiti uvažavanjem međunarodnog prava i određivanjem jedinstvenog pristupa nacionalnim pitanjima. Jedno od najvažnijih je i ko ima pravo na određenu teritoriju. Zato smo već duže vrijeme predlagali održavanje međunarodne konferencije o granicama na Balkanu, koja bi za cilj imala definisanje ko ima pravo na samoopredjeljenje i na kojoj teritorijalnoj cjelini, uvažavajući geopolitičke, ekonomske, istorijske faktore, ali i stvarno stanje. Međutim, smatramo da velikim silama, prije svega SAD-u, kao „dobrim momcima“, nije stalo do takve konferencije, već do političke destabilizacije iz koje svašta ružno može proizaći. SAD su omogućile i podržale proglašenje lažne države Kosovo. One će Tursku podsticati da se vrati na Balkan, u početku kulturološki, investiciono, ekonomski, turistički… Turska će gledati Balkan kao svoju šargarepu i kao mogućnost obnavljanja Otomanske imperije. Aktivnosti koje će preduzimati Turska, pa i Njemačka, na Balkanu, biće posmatrane od strane SAD i Rusije, ili će samo tako izgledati. U svakom slučaju, ubijeđeni smo da će za Tursku, pa i Njemačku, Balkan biti „kost u grlu“ koju neće moći da progutaju.
Ukoliko SAD istinski želi mir na Balkanu i u svijetu, dobro bi bilo da reorganizuju NATO i pozovu Srbiju, Rusiju, Kinu i druge države da postanu aktivne članice takvog reformisanog saveza. Jedino tako on može biti jedinstveni sistem svjetske bezbjednosti.
Kada je u pitanju Srbija, u navedenom tekstu spomenuta je mogućnost nezavisne Vojvodine, odnosno dalje usitnjavanje Srbije i mudrost da se sve loše preokrene na dobro. Tada mi je u mislima bio Beograd, tj. višedecenijska ideološki antisrbska politika Beograda. On nije vodio brigu o suštinskim interesima srbskog naroda, u njemu nema ćirilice, tânji se srbski jezik, nema istinske restitucije ni za Srbsku pravoslavnu crkvu… A Beograd živi od Šumadije, Vojvodine i svih drugih dijelova Srbije. Kada bi Beograd izgubio status glavnog grada i kada bi se posvetilo razvoju Srbije u cjelini, i srbskom narodu bi bilo mnogo bolje, doduše možda bi uslijedila bježanija iz takvog Beograda onih koji ne vole Srbiju. Tako bi se ostvarile okolnosti u kojima bi pjesma „Sedam sati udara, Bejograd se jotvara…“ predstavljala stvarnost.