Izneseni svi dokazi protiv Karadžića

Posljednji svjedok optužbe opisao je, pod pseudonimom KDZ-071, kako je u julu 1995. preživio masovno ubistvo muslimana koje je Vojska RS, poslije zauzimanja Srebrenice, zarobila u selu Kravica kod Bratunca.
Prema optužnici protiv Karadžića za genocid u Srebrenici, snage bosanskih Srba čiji je on bio vrhovni komandant, u skladištu zadruge u Kravici ubile su 13. jula 1995. oko 1.000 muslimanskih zarobljenika, a ukupno, po optužnici i ranijim presudama Tribunala, ubijeno je više od 7.000 muslimana.
KDZ-071 izjavio je da se, zajedno sa drugim muslimanima, pokušao da se šumom probije iz obruča VRS oko Srebrenice, ali da se 13. jula 1995. predao.
Rekao je da se zarobljenicima na livadi u selu Sandiću zatim obratio komandant VRS Ratko Mladić, uvjeravajući ih da im niko neće nauditi i da će do kraja dana biti razmijenjeni i pridružiti se porodicama koje su evakuisane u Tuzlu.
Mladić je zarobljenima obećao i da će ih sa vrućine skloniti "negdje hladnije", a njegove reči muslimani su pozdravili aplauzom i uzvicima "Hvala, generale!". "Ohrabrio nas je lijepo", kazao je KDZ-071.
Zarobljenici su, međutim, ubrzo pješice sprovedeni do magacina zadruge u Kravici, koji je već bio pun muslimana.
"Kad je posljednji ušao, stražar mu je naredio da sjedne, a on nije imao gdje jer ni šibica nije mogla da padne. U to, počelo je da puca odasvud. Digla se velika tama u skladištu, počela je piska i vika... Ja sam legao u ćošak s Salkom... koga je rafal presjekao preko pola... Skoro do večeri je pucalo. Poslije se cijelu noć čulo kako pričaju i smiju se", rekao je KDZ-071.
Kako je izjavio, ujutro, 14. jula, pripadnici srbskih snaga pitali su ima li ranjenika i pozvali su ih da izađu da bi bili prebačeni u bolnicu.
"Neki su izašli i bili su pobijeni... Pucano je i više ih nema živih", kazao je svjedok.
Cio taj dan proveo je skriven ispod tijela, dok su srbski vojnici odvlačili leševe ubijenih s drugog kraja magacina. Tijela koja nisu odvukli, pokrili su sijenom.
Kada je poslije ponoći, 15. jula, zavladala potpuna tišina, svjedok je sa još jednim preživjelim izašao iz magacina. Uspjeli su da pobjegnu, iako ih je stražar primijetio i pucao za njima. KDZ-071 rekao je da se zatim skrivao po okolnim šumama do početka septembra.
Tokom unakrsnog ispitivanja, na Karadžićevu sugestiju, svjedok je rekao da je za vrijeme rata bio pripadnik Armije BiH, uz napomenu da je preko dana radio na svom imanju, kao poljoprivrednik, a da je noću odlazio "na dužnost". Rekao je i da 11. jula 1995. nije ni znao da je Srebrenica pala u ruke VRS, dok mu to nije rekla kćerka.
Na pitanje optuženog, svjedok je potvrdio da je kurir iz 28. brigade Armije BiH prenio naređenje da svi vojno sposobni muslimani krenu u proboj šumom ka Tuzli, a da njihove porodice utočište potraže u blizini baze Unprofora u Potočarima.
Na pitanje optuženog zašto je 1995. vlastima u Tuzli rekao da je skladište u Kravici bilo prazno kada su zarobljenici tamo prebačeni, svjedok je negirao da je to ikada rekao, iako mu je ta izjava bila predočena u sudnici.
Upitan da li je izjavio i da su pripadnici srbskih snaga na zarobljene pucali iz ručnih bacača, uzvratio je: "Nema iz čega nisu pucali, glavno je da su narod pobili".
Po okončanju dokaznog postupka tužilaštva, Karadžić će pred Tribunalom izložiti zahtjev da bude oslobođen, zasnovan na tvrdnji da tužioci nisu dokazali njegovu krivicu. To zasjedanje biće uskoro zakazano.
Pošto sud odluči o tom zahtjevu, Karadžić će se pripremati za izvođenje dokaza odbrane koje će, po ranijoj odluci Tribunala, započeti 16. oktobra.
Tokom dokaznog postupka koji je počeo 10. aprila 2010, tužioci su pred sudije izveli 195 svjedoka, dok su mnoga druga svjedočenja uveli u spis u pisanom obliku.
Suđenje Karadžiću u Hagu počelo je krajem oktobra 2009. Njega su krajem jula 2008. u Beogradu uhapsile vlasti Srbije.
Bivši predsjednik RS optužen je i za progon muslimana i hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i nad civilima u Sarajevu i uzimanje "plavih šljemova" UN za taoce, 1992-95. godine.